LEGENDA HRVATSKE GLAZBE Krunoslavu Kići Slabincu posthumno će biti dodijeljen Porin za životno djelo

foto: screenshot

Na 28. dodjeli hrvatske glazbene nagrade Krunoslav Kićo Slabinac posthumno će dobiti Porina za životno djelo. Upravni odbor Porina to priznanje dodjeljuje onim umjetnicima koji su svojim radom, uspjesima i ostavštinom znatno doprinijeli hrvatskoj glazbenoj kulturi.

– Krunoslav Kićo Slabinac (28. ožujka 1944. – 13. studenog 2020.), poput nekih drugih prvaka iz svijeta glazbe Mate Došena, Drage Britvića, Darka Glavana, Vjeke Điđija Šuteja, Dina Dvornika ili njegova sugrađanina Branka Mihaljevića, nažalost je požurio ne čekajući da mu struka svoje najvažnije priznanje dodijeli za života. Životni Porin stiže mu posthumno – napisao je u obrazloženju dugogodišnji urednik i producent Siniša Škarica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

-Negdje sam tih dana tužnog oproštaja pročitao: veliki hrvatski zabavljač. Netko je rekao: veliki estradni umjetnik. Meni se čini ispravnije: istinski umjetnik estrade. Kako god, oduvijek je slovio kao svestran. Svi koji su ga dobro poznavali, pa i puki ljubitelji zabavne glazbe, rekli bi da je pored toga što je važio za vrhunaravnog pjevača, što je imao dara za ples, sjajno pričao šale i anegdote, glumio, imitirao, da je pored svega toga znao napisati i dobru pjesmu. Dapače, neke od najvećih hitova hrvatske i tada jugoslavenske zabavne glazbe – rekao je Škarica dodajući kako je Kićin moćni bariton tenorskih dosega mogao zaista sve.

Podsjetio je kako je Krunoslav Kićo Slabinac ipak prije svega veliki pjevač koji, različito od mnogih mu takmaca, uspjeh uvelike zahvaljuje i vlastitom autorskom daru.

– Za njega su pisali i Runjić i Novković, Kabiljo i Hegedušić, Mihaljević i Sabol, Britvić i Perfiljeva, Dedić, Monteno, Arnautalić, Korać… ali opet u toj zvučnoj kajdanki – čiji je trag neizbrisiv i bez sumnje ravan 6 pjesmaricama drugih velikana s kojima dijeli imaginarnu “kuću slavnih” – kao da se najbolje čuju njegove probrane note. I one narodne, tradicijske. Note koje su živjele u njemu, i dolazile iz njega – zaključuje Škarica.

(www.icv.hr, tj)