Šuma je čovjeku omogućila da preživi, a zauzvrat su je ljudi isprepleli u legende, priče i mitove: I danas čovjek živi uz šumu i od šume te joj se rado vraća

Zaklon, ogrjev, dom, građevni materijal, oružje, oruđe. Simbol snage i božanske zaštite. Mjesto prepuno mistike. Dom. Sve to i puno više bila je i kroz razne mogućnosti pružala šuma čovjeku od samih početaka. Poznata je ta neraskidiva veza, u kojoj je čovjek u šumi i od šume živio, pa je drveće svoje mjesto pronašlo i u brojnim narodnim pričama, legendama, kao i najpoznatijim bajkama na svijetu koje potpisuju strani, ali i domaći autori.

Iako živimo u svijetu plastike, stakla i betona, gdje god se okrenemo, i dalje je drvo ovdje, prisutno. Odmorite li ruke od miša i računala, naslonit ćete ih na drveni stol. Pogledate li kroz prozor, okviri su od drveta. Stol za kojim ćete pojesti ručak zacijelo je od istog tog prirodnog izvora, drveta, kao i ormar iz kojeg ste jutros izvukli čistu odjeću za posao.

obitelj 1 Custom

Više ne živimo u spiljama i pod krošnjama, ali drvo je i dalje dio našeg života. Tu je, spremno poslužiti za svakodnevnu upotrebu, ali i još više: dati mašti krila zahvaljujući legendama, narodnim predajama, pričama i bajkama. Tu je i kao materijal za gospodarstvo, biološki laboratorij, prava „tvornica“ kisika i skladište opasnog CO2, ali i kao prirodna terapija za stres, mjesto za odmor i uživanje.
Šuma je, dakle, i dalje privlačna, kaže nam Nataša Rap, voditeljica Odjela za ekologiju pri Upravi šuma Slatina.

LIPA ŠTITILA OD GROMA I BOLESTI

S njom smo prošli prečacem kroz legende o drveću i šumi, koje su dio narodnog vjerovanja i priča.

– U staro doba čovjek je živio u šumi od šume i uz šumu, u njoj je imao zaklon, tu su živjele životinje koje su mu bile hrana, a sama šuma izvorom svega potrebnog za preživljavanje – kaže N. Rap.

Nije stoga čudo što su pojedine vrste drveća imale i status svetosti.
Na primjer, lipa.

– Lipa je sveto slavensko drvo. Uz hrast, koji je bio simbol moći i izdržljivosti, lipu su najviše štovali jer su vjerovali kako će ih štititi od bolesti i munja. Kada bi se selili, nosili bi sa sobom grančice lipe i sadili je uz svoj dom, a na kuće su ih stavljali radi zaštite od groma. U staro doba nije se pila voda, nego medovina koja se pripremala od lipovog meda. Zanimljivo je što se dio legende pokazao istinitim – lipa i vrba su zaista stabla koja nisu toliko podložna udaru munje – objašnjava N. Rap.

obitelj 4 Custom

Šuma je, dok je bila prostor za život, uključivala sve njegove segmente. Sadržavala je igru, zabavu, rad, raspirivala maštu. Drvo je pritom bilo glavna poveznica između čovjeka i prirode.

– Ljudi su vjerovali da u stablima žive duhovi, pa je svako stablo simboliziralo i nekakvog duha. To je bilo osobito izraženo u močvarnim šumama u kojima su ljudi zbog specifičnog terena često znali nestati, pa su takvom drveću, koje je raslo u blizini, pripisivali nadnaravne moći. Za vile, patuljke i gnome također već svi znaju, da im je šuma dom. Bilogorske šume imale su svoje legende: šumsku deklu, vede, patuljka s crvenom kapicom, ljudi su znali govoriti da su vidjeli „vatrenjake“, bića sazdana od vatre u šumi. Hrvatska ima i svoju poznatu planinu ‘na kojoj se okupljaju vještice’, Klek, nazvanu po istoimenom grmu, poznatijem i kao obična borovica.

obitelj 8 Custom

I danas ovu biljku zovu ljekovitim čudom budući da je svaki njen dio, prema narodnoj medicini, koristan za zdravlje – otkrila nam je Nataša Rap, istaknuvši kako je i više nego mnogo primjera u kojima su ljudi šumi, drveću i grmlju dali nadnaravne sposobnosti upravo zbog snažne povezanosti s njom i u znak zahvalnosti za njenu povijesnu ulogu u čovjekovom preživljavanju.

Tako će oni koji vole dobru priču o vampirima znati da se trebaju uputiti u šumu po grmoviti glog i da će mu za obranu od ovog noćnog neprijatelja poslužiti isključivo glogov kolac.

ŠUMA KAO TERAPIJA

Izletnici i šumari koji danas u obilasku naiđu na dva spojena stabla vole stvoriti priču o tome kako su zapravo završili zajedno. Jedna bukva, koja pripada šumi i jedan crveni kesten, koji pripada gradskom parku i šetalištu. Tko je donio sjeme? Kako su izdržali tako dugo, a potpuno su različiti? Ili jedan snažan hrast i jedna izdržljiva bukva, kad rastu kao jedan, kako se „dogovore“ tko će biti glavni za svjetlost i hranu iz tla? Priroda očito ima svoje tajne i svoje načine koje čovjek tek odgonetava, unatoč svom znanju i tehnici koju posjeduje.

– Zato, dok god je ljudi, bit će i njihovih priča vezanih uz šumu – drveće, biljke i životinje kojima je ona dom. Ljudi i danas u šumi osjećaju mir, zaštitu, ovdje dolaze pronaći smisao, odmor, družiti se, baviti sportom. Pobjeći od svakodnevnice.

obitelj 7 Custom

Za šumu kažu da ‘izvlači’ negativne emocije, poništava stres, djeluje meditativno. Roditelji znaju da je šuma za njihovu djecu izvor istraživanja i igre. Ovdje nikne stotinu ideja odjednom: što se može vidjeti, gdje se popeti, gdje se sakriti. Već i jedna grana s tla postaje mač, planinarski štap, materijal za vatru. Ideja je zaista puno. Oni povezaniji s prirodom reći će kako je to glas našeg čovjeka iz prošlosti, koji je sve to koristio, koji zna što mu šuma govori i što mu može pružiti. Voljeli bismo vjerovati da će se u budućnosti sve više ljudi vratiti prirodi, osjetiti njen poziv i otkriti kako blagotvorno djeluje, ne samo na duh i maštu, već i na cijeli organizam – poručuje N. Rap, koja o važnosti šuma govori i školarcima u okviru terenskih nastava i šume u prirodi.

KAD BI DRVEĆE BILO JEDNA OBITELJ U SUSJEDSTVU
Hrast bi sve čuvao na okupu, brižan stric bio bi orah, a zaigrani tinejdžeri lepršave breze

Budući da je svako drvo specifično i ima svoju „osobinu“, ovisno voli li rasti samo, voli li svjetlost ili hlad, pomaže li vrstama oko sebe ih tjera i uništava, Natašu Rap, dobru poznavateljicu šume, zamolili smo da nam pokuša, što plastičnije moguće, oslikati situaciju u kojoj bi šuma bila jedna obitelj s pridruženim članovima, prijateljima i poznanicima. Jedna obična obitelj u susjedstvu. Tko bi bio glava obitelji, s kime bi se družili, tko bi bio onaj rođak koji uvijek stvara probleme i nikako da se primiri?
Sa smiješkom na licu, nakon dosta promišljanja, naša sugovornica kaže kako bi glava obitelji sigurno bio hrast.

obitelj 2 Custom

– Kao čvrsto, postojano drvo hrast je definitivno netko tko bi bio odan i na koga ćeš se osloniti, dakle hrast bi bio roditelj. U toj obitelji tinejdžer, zaigran, lepršav, vrckast i buntovan, netko ‘na svoju ruku’, bile bi breze. Bukva bi bila ‘mračnjak’, ona voli mračna mjesta i u bukovoj šumi nema puno različitih vrsta, pa bi ona bila član obitelji koji se oblači u crno i drži u svom svijetu. Ako imate tetu ili ujnu koja je izvana nježna i jako osjetljiva, ali zapravo snažna i izdržljiva, onda je ona vrba ili topola u ovoj obitelji. Netko tko i u teškim uvjetima izvuče maksimum i snađe se. Zaigrani rođak bi vam bio kesten, a orah budni stric. Orah ima brojne kvalitete, pa će biti i desna ruka ocu u brizi za obitelj jer osigurava zaštitu, materijal i hranu – slikovito opisuje N. Rap.

obitelj 3 Custom

Dobri susjedi u ovoj šumskoj obitelji su bor, smreka i jela.

– To su vrste koje se kod oblikovanja pejsaža sade u pozadini i budući da su zimzelene, cijele su godine zaštita biljkama koje rastu ispred njih. Predstavljaju nekoga tko drugome ‘čuva leđa’, tko je pouzdan i provjeren i na koga se može računati – kaže N. Rap.
Ne možemo bez prijatelja, a njih se i u šumi može naći, u stvarnim uvjetima. Najbolji primjer su šume hrasta i graba, vrste koje vole rasti zajedno i jedna drugoj pomagati. Hrast „slabijem“ grabu pruža zaštitu, dok grab pomaže hrastu tako da sprječava na deblu nastanak novih grana, omogućavajući mu da slobodno raste u visinu.

obitelj 5 Custom

Ujedno, u šumskoj obitelji ima i onih s kojima se malo tko voli družiti, jer im stvaraju probleme, razaraju zajedništvo, kradu hranu, donose bolest. U šumskom svijetu to je „toksičan“ pajasen, koji svojim fitokemikalijama tjera druge biljke od sebe uzimajući im prostor i hranjive tvari. Javor se kao dosadan rođak laktari i previše širi po kući, ali taman kad nam ga je dosta izvuče slatkiše iz džepa i skupi djecu oko sebe, pa ga još malo trpimo…

Zavodljivi bršljan svojom viticama naizgled pruža utjehu i zagrljaj, istovremeno koristeći domaćina kao oslonac za svoj rast. On je kao podijeljena ličnost, malo dobar, malo zločest. S jedne strane otrovan, s druge ljekovit…

Kao i u svakoj obitelji, i ova šumska imala bi svoju priču i svatko bi u njoj imaju jedinstvenu i nezamjenjivu ulogu.

(www.icv.hr, foto: N. i A. Rap)

PROMO

Povezane vijesti

Skip to content