Pojava koronavirusa uvelike je utjecala na promjene u našim životima. U nesretnoj situaciji našli su se svi učenici osnovnih i srednjih škola, a prvenstveno učenici završnih razreda, odnosno maturanti. Posjetili smo učenike Gimnazije Petra Preradovića i Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici te smo doznali kako su se oni nosili s nastavom na daljinu i koliko je to utjecalo na njihov život i obrazovanje. Iako su bili pomalo potreseni i zabrinuti za svoje obveze i ono što ih čeka, četrnaestero nam je učenika u potpuno opuštenoj atmosferi ispričalo koliko su se snašli u izazovu online nastave.
GIMNAZIJA PETRA PRERADOVIĆA
MATEJ PRANJIĆ, UČENIK PRVOG RAZREDA: IMAŠ VIŠE VREMENA ZA KAVU, ALI ZAPRAVO NEMAŠ SLOBODNOG VREMENA
Učenik prvog razreda opće gimnazije Petra Preradovića u Virovitici, Matej Pranjić, u razgovoru nam je istaknuo pojedinosti cjelokupne virtualne nastave koja ga je snašla u potpuno novom okruženju, a isto tako i na neki način spriječila normalno upoznavanje s novim društvom.
S obzirom na to da je upis u prvi razred srednje škole za tebe predstavljao nekakvu novu etapu života, jesu li se tvoja očekivanja, ispunila budući da je ubrzo nakon početka nastavne godine uslijedio lockdown?
Jesu li se moja očekivanja ispunila? Pa, jesu. Bilo je teže virtualno pratiti nastavu. Znao sam da će biti teže, ali nisam mislio da će biti ovoliko teško. Nastavu smo pratili preko Teams-a. Profesori su nam slali zadatke, a ponekad smo imali i video pozive. Obveza je bilo više i otežano mi je bilo pratiti ponajviše latinski jezik i kemiju dok matematika nije predstavljala veliki problem.
Kako ste provodili provjere znanja i kako ste komunicirali s nastavnicima, je li nastavnički pristup bio drugačiji u vrijeme virtualnog održavanja nastave za razliku od sada?
Nešto je bilo preko određenih foruma. Na primjer, matematiku smo pisali tako da smo morali imati uključene kamere da nitko ne bi mogao varati. Profesorima bismo poslali poruku ako nam nešto nije bilo jasno, a oni su nam tako porukom i odgovarali ili su nam slali video-lekcije i zadatke koje smo trebali napraviti. Bili su više prijateljski nastrojeni. Ako nešto nismo mogli napraviti ili smo nekuda morali ići oni su samo rekli „Dobro, pošaljite do npr. 20:00 sati“ i to je to.
S obzirom na to da si se našao u novoj okolini i novom razredu, možeš li nam reći je teklo upoznavanje s prijateljima i jesi li imao slobodnog vremena kako bi s prijateljima popio kavu „u hodu“? Što bi, kao novi učenik u novoj školi, izdvojio kao pozitivnu, a što kao negativnu stranu virtualne nastave?
U početku smo se družili svatko s onime koga je od prije poznavao, a onda smo se kasnije svi pomiješali i međusobno upoznali. Bilo je dobro. A što se tiče slobodnog vremena, nisam ga baš imao, ali kada jesam onda sam uglavnom provodio vrijeme spavajući i odmarajući od škole. Pozitivna je stvar ta što sam mogao malo dulje spavati i piti kavu svako malo, a negativna je stvar ta što se ne nauči gradivo baš najbolje.
LAURA CRVENKA, UČENICA DRUGOG RAZREDA: MATEMATIKA, FIZIKA I KEMIJA LAKŠE SE SVLADAJU U UČIONICI
Laura Crvenka, učenica drugog razreda opće gimnazije Petra Preradovića u Virovitici, ispričala nam je svoja iskustva vezana uz virtualan način održavanja nastave. Taj model, kaže, na svu sreću, imali su posljednja dva mjeseca školske godine.
-Prvih mjesec dana bilo mi je dobro i ‘pohvatala’ sam i imala sam neki raspored i red. Jedino što su nam slali više zadataka nego što bismo možda radili inače na satu. Neki su profesori stvarno izlazili u susret i kada je god trebalo uvijek smo ih mogli pitati i bili su dostupni cijeli dan. Bilo je malo problema kada bi nam, npr. profesor/ica poslala nešto u srijedu kada mi ni nemamo taj predmet i onda sutradan to sve mora biti riješeno. Što se tiče testova, dobro su prolazili. Usmeno smo ispitivanje imali samo iz jednog ili dva predmeta. Uglavnom to ide preko video poziva. Neki profesori traže da imamo upaljenu kameru, a neki ne. Oni postave par pitanja i to je to. Bilo je stvarno svega, ali dobro je prošlo.
Dakle, to su nedostatci koji se tebi nikako nisu svidjeli. A što bi navela kao prednost takvog načina održavanja nastave?
Prednost je to što se sam možeš puno lakše organizirati i uglavnom smo imali određene rokove za zadatke. Nije bilo onoga da se sve mora riješiti u roku „sada“ ili u roku od 15 minuta, nego su uglavnom svi davali rokove od par dana. Mogli smo malo duže spavati i ta organizacija bila je zapravo najbolja.
S obzirom na to da si ti drugi razred, a u prvom se razredu nastava odvijala normalno, možeš li nam reći kakvi su bili tvoji osjećaji kada se to sve promijenilo? Je li te bilo strah ili si bila sigurna u sebe?
Budući da je to sve bilo na kraju godine nije me bilo baš toliko strah, ali sam mislila da će profesori biti baš strogi i da će nam samo slati zadatke. Mislila sam da će mi se neke ocjene pokvariti, npr. matematika, kemija i fizika jer ja to ništa nisam razumjela tijekom online nastave i tog lockdown-a, ali nije bilo tako strašno ipak. Ispalo je dobro i zadovoljna sam. Mislim da u životu baš sve ima svoje dobre i loše strane, pa tako i online nastava. Uživo je sve puno lakše, baš zbog toga što možeš pitati profesore i odmah ćeš dobiti odgovor i lakše će objasniti. Matematika, fizika i kemija predmeti su koji stvarno nisu za online i teško je video-lekcijama objašnjavati sve. Sve ima svoje prednosti i mane, ali ipak je bolja kontaktna nastava.
ALESSANDRO ALAVANJA, UČENIK TREĆEG RAZREDA: BIO JE IZAZOV UČITI ONLINE I TRENIRATI KOD KUĆE
Alessandro Alavanja, učenik trećeg razreda opće gimnazije Petra Preradovića u Virovitici, u potpunosti se slaže sa svojim kolegama kada govore o načinu održavanja virtualne nastave. Budući da je Alessandro aktivni igrač juniora u nogometnom klubu Virovitica, uz virtualnu je nastavu morao i trenirati.
Sportaš si. Možeš li nam opisati kako je izgledao tvoj trening nakon što je uslijedio lockdown?
Treniram nogomet. Budući da nismo mogli raditi s loptom, većinom sam odrađivao treninge snage. Teretane su bile zatvorene, ali ja imam potrebne rekvizite doma, traku za trčanje i zapravo za snagu vam ne treba ništa osim jedne podloge na kojoj ćete raditi, mobitel i to je to. Treninzi su trajali otprilike sat vremena, ali možda dva-tri tjedna i onda vam se jednostavno ne da, ne možete se družit ni s kim, izgubite volju i onda smo se malo i udebljali i tako (smijeh).
Kako si uspio spojiti treninge i nastavu koja se odvijala virtualno?
Budući da su bile različite vrste lockdown-a, prošle godine profesori su nam zadavali zadatke ujutro i onda smo dobivali rokove za predaju, npr. taj dan do 19:00 sati ili rokove po par dana. Onda se to može složiti. A sada dok je bio ovaj lockdown, imali smo, npr. u 16:30 sati trening, a do 15:00 dobijemo rok za predaju zadatka, a najveći je problem s ovima koji sporo pišu, poput mene, i onda treba puno više vremena i samo otkazujete svoje obveze. Većinom sam jutarnje zadatke koji su se morali isti dan poslati napravio odmah, a ovo što smo imali rok od par dana sam taj dan nakon treninga. Napravite to, i onda vam je cijeli drugi dan slobodan. Budete neispavani, ali nakon nekog vremena navikne se.
Što bi se dogodilo kada ne bi poslao domaću zadaću na vrijeme?
Iz nekih bismo predmeta dobili minus, odnosno ne bi bio minus, bila bi bilješka u e-dnevnik, a to zapravo mnogima i nije značilo ništa puno. Ili bismo dobili ocjenu nedovoljan, ali to npr. dobijete šest aktivnosti i ako baš ne odradite pola ili sve, to i zaslužuje nedovoljan. Jedan vam minus ne znači ništa kada dobijete tri plusa jer je tri plusa ocjena odličan. A kako bismo ispravili tu ocjenu, morali smo se javiti profesoru i reći što je bilo, a ako nas profesor hoće saslušati pošaljemo mu zadaću koju smo napravili ili kažemo da hoćemo dodatno napraviti prezentaciju ili seminarski rad. Na taj smo način zapravo ispravili ocjenu.
Smatraš li kontaktnu nastavu boljom od virtualne?
Da, meni je sigurno bolja kontaktna. Nemate neke rokove i ja mislim da je više bilo zadaća online zato što profesor kada dođe normalno na nastavu ima 45 minuta i ne može napraviti jako puno zadataka jer ima 20 učenika i svatko može imati neko pitanje, a ono što on nama pošalje online to bi sve možda napravio u dva školska sata, a ne u jednom. Ne može se stići u 45 minuta jer svatko ima nekakvo svoje pitanje i profesor potroši bar minutu-dvije na odgovor.
MATURANTI: STRES VEĆI NEGO IKADA PRIJE
Učenici završnog razreda Gimnazije Petra Preradovića osvrnuli su se na virtualan način održavanja nastave i priprema za maturu. Njihova su mišljenja vrlo složna jer ih sve na kraju očekuje jedno, a to je polaganje ispita iz Državne mature. Svoje mišljenje s nama su podijelili učenici jezične gimnazije Magdalena Živko i Leo Pavić te učenica opće gimnazije Paula Žigman.
S obzirom na to da ste posljednji razred srednje škole, a bliži se polaganje Državne mature, kako se vama kao maturantima svidjela virtualna nastava?
PAULA ŽIGMAN: Smatram da je trebala biti bolja organizacija. Ovako to nije bilo baš previše korisno. Znamo kako je to sve funkcioniralo, prepisivanje, sve se radilo polovično, tako da mislim da nismo iz te perspektive najbolje pripremljeni za maturu, mislim da smo dosta toga propustili. Definitivno je još više stresno nego što bi to bilo u normalnim okolnostima. Kao prednost bih istaknula to što smo si mogli bolje organizirati vrijeme jer nismo u školi. Mislim da je nedostatak smanjeno učenje i prepisivanje pa smo zbog toga možda imali više slobodnog vremena.
LEO PAVIĆ: I profesori i učenici su se mogli više potruditi oko svega toga. Mislim, mi smo se mogli naspavati malo više, ali obveza je bilo više. Neki profesori bi na satu napravili desetak zadataka i nekoliko za zadaću, a ovdje u vrijeme online nastave smo sami morali tridesetak zadataka sami obaviti kod kuće. Rijetki su nam profesori slali prezentacije i nešto dobro objasnili, više smo morali sami raditi, ja sam se osjećao kao da sam 90% predmeta samo trebao uzeti knjigu i pročitati i riješiti zadatke. A s pripremama za maturu krećemo u trećem ili četvrtom mjesecu, pa ćemo vidjeli.
MAGDALENA ŽIVKO: Sami smo morali sve pisati, neke stvari smo morali sami izvlačiti. Kada vidiš samo prezentaciju, nije isto kao i živa riječ. Bilo je teže. A prednost je što su neki podigli prosjeke ocjena. Što se tiče mature, rekli smo da krećemo s pripremama 100 dana prije mature, sada čekamo 75 dana (smijeh)…
Na koji se način odvijala nastava i je li vas internetska veza poslužila u vrijeme virtualne nastave?
LEO PAVIĆ: Sve je ovisilo od profesora do profesora. Profesori su slali zadatke koje moramo napraviti, svega su nas možda dva profesora uključila na Zoom meeting, a ove godine smo mi maturanti samo tjedan dana imali online nastavu i bilo je teže jer smo u pravo vrijeme morali prisustvovati nastavi te smo imali vremenska ograničenja. Bilo je i pomalo nezgodno jer je Teams platforma dosta loša i nekad jednostavno ne radi. Nekada mi nije htjelo učitati nove poruke koje je netko poslao i slično.
MAGDALENA ŽIVKO: Trebalo nam je vremena da se prilagodimo i naučimo kako što treba poslati. Nismo znali kako sve to funkcionira pa nam je bilo malo teže. Problem pucanja internetske veze smo rješavali tako što smo se odmah javljali profesorima i stvarno su imali razumijevanja, pa smo imali mogućnosti ponovno pristupiti nastavi ili testu.
PAULA ŽIGMAN: Da, sve bi bilo bolje da smo imali neki live stream ili nešto kako bi profesor vidio kako smo svi prisutni i da nema nekoga tko spava kada drugi rade. To bi imalo veći učinak od traženja informacija na internetu i gledanja u prezentacije.
Jasno je svima kako virtualna nastava nikada neće zamijeniti kontaktnu. Kako ste polagali ispite? Je li bilo usmenih ispita?
LEO PAVIĆ: Je, bilo je i usmenih. Uglavnom učenik po učenik. Matematika je bila tako da nam profesorica pošalje test pa smo mi pisali i slikali. Vrste pitanja su bile svakakve. Bilo je od ponuđenih odgovora (a, b, c, d), pitanja da/ne, pitanja u kojima smo morali nadopuniti, a nekad i povezati.
MAGDALENA ŽIVKO: Usmeni su ispiti bili uglavnom kada su učenici morali povisiti svoje ocjene. Pismene smo ispite pisali preko linka. Znali smo imati i petnaestominutne testove, a 40 pitanja.
PAULA ŽIGMAN: Ili smo pismene ispite skenirali i slali nazad profesorima. Pisali smo i u programu gdje nam se odmah rezultati testa prikažu. Pisali smo ispite po 45 minuta ili skraćeno jer su nastavnici uzeli u obzir prepisivanje pa su nam smanjili i vrijeme kako bi smanjili mogućnost prepisivanja ili komunikacije.
Kako je bilo organizirano vaše slobodno vrijeme i jeste li ga uspjeli uskladiti s virtualnom nastavom?
PAULA ŽIGMAN: Meni je osobno bilo lakše zato što je bilo manje učenja. Prvi lockdown za razliku od ovog drugog u prosincu nije bio toliko težak jer nam je sve bilo novo i svi smo imali razumijevanja jedni za druge i osobno sam imala više slobodnog vremena jer sam odrađivala sve zadatke odmah kad je trebalo, a što se tiče učenja, toga je bilo manje.
MAGDALENA ŽIVKO: Meni se znalo dogoditi da zadatke pošaljem odmah, a nekad ne. Neki su nam profesori davali rokove od tjedan dana za predaju zadaće pa se znalo dogoditi da nešto ostane i za zadnji dan. Nekada riješiš sve odmah na početku, pa ti ostane slobodan ostatak dana.
Što mislite kako će izgledati ispiti iz državne mature?
LEO PAVIĆ: Rekli su da će biti blaži kriteriji. Bilo bi nam puno lakše kad bi nam maknuli gradivo drugog polugodišta trećeg razreda, gradivo koje smo morali sami obraditi. Nije isto kada ja čitam nešto iz udžbenika i radim bilješke i kada profesorica objasni gradivo.
PAULA ŽIGMAN: Možda će ove godine biti veći stres nego prošle jer su prošle godine maknuli jedan dio gradiva koji ni mi nismo mogli pratiti i raditi ga kako treba ga sada imamo pa pokušavamo spasiti što se spasiti da. Pogotovo gradivo iz matematike.
ISKUSTVO I IZ GLAZBENE: GITARA PREKO MESSENGERA
S obzirom na to da Leo svira tamburicu te pohađa Glazbenu školu Jan Vlašimsky, ispričao nam je kako je izgledalo vježbanje sviranja i polaganje ispita u Glazbenoj školi u vrijeme lockdown-a.
-U glazbenoj je bilo jako nezgodno. Teorijski predmeti su bili teški, profesor nam je znao objasniti pa smo mi doma rješavali zadatke. Što se tiče sviranja, sviram tamburu i klavir. Tamburu sam svirao preko messengera što je bilo loše jer se pokvari kvaliteta, a nekada smo i snimali. Završni ispit je bio nezgodan jer sam ga morao snimati. Drugačije je uživo jer tamo kad nešto zezneš ideš dalje, ali ovdje se moraš vratiti na početak.
Snimao sam dvije skladbe otprilike dva sata, tako je bilo i za klavir, za dvije ili tri skladbe ti treba pola sata, a ja ih snimam po dva, tri. Jako je bilo nezgodno. Što se vremena tiče, jako je teško, ali više sam vremena za vježbanje pronašao kada je nastava bila online jer nisam morao biti u školi po sedam sati i mogao sam više vježbati, ali da je bilo bolje, nije- rekao je Leo.
PORUKA: ONLINE NASTAVA JEDNOSTAVNO NIJE „TO“
Za kraj, maturantima smo postavili pitanje:
Smatrate li da je održavanje nastave na virtualni način kvalitetniji od kontaktne nastave i zašto?
Jednoglasno su odgovorili: Ne! To jednostavno nije to! Online mi zapravo radimo sami, a kada smo u školi profesori nam objasne što nije jasno. Dosta toga pokupimo na nastavi, a ovako dok smo sami sve morali doma raditi je bilo dosta nezgodno. Imamo na temelju čega učiti kasnije kada čujemo živu riječ. Možda da je bolje organizirano u smislu da smo mogli imati live nastavu i da pratimo, a ne da nam se samo šalju zadatci. To bi bilo bolje.
KATOLIČKA KLASIČNA GIMNAZIJA S PRAVOM JAVNOSTI U VIROVITICI
PRVI RAZREDI: NEDOSTAJE ISKUSTVO PRELASKA IZ OSNOVNE U SREDNJU ŠKOLU
Iva Grgačić i Lucija Farkaš učenice su 1. razreda Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici koje su s virtualnom nastavom krenule u 8. razredu, pa je dolazak u srednju školu za njih bio uzbudljiv. Uz virtualnu nastavu, osjećaj je bio još intenzivniji.
Budući da ste došli u novu školu i novu okolinu, kako je teklo vaše upoznavanje s prijateljima iz razreda? Kako ste se snašle?
IVA GRGAČIĆ: Ja sam bila jako sramežljiva i uplašena jer ipak na početku je sve novo, ali kasnije smo se svi upoznali i sada je sve super.
LUCIJA FARKAŠ: U vrijeme lockdown-a s prijateljima smo se čuli putem društvenih mreža. One su nam stvarno omogućile stalnu komunikaciju.
Na koji se način izvodila online nastava i jeste li imali više obveza nego inače?
LUCIJA FARKAŠ: Većinom preko Teams-a. Neki su profesori slali prezentacije, a npr. kemiju, fiziku i matematiku smo imali preko Zoom-a u isto vrijeme kada bismo i sat započinjali u školi i nastava bi trajala sve dok ne obradimo predviđeno gradivo za taj dan. Ponekad smo ostajali 10 minuta duže da završimo, a što se tiče obveza, bilo ih je podjednako.
Na koji su se način održavale provjere znanja?
LUCIJA FARKAŠ: Imali smo samo jednu pismenu provjeru. Pisali smo u Word dokumentu i svi smo imali ista pitanja, samo drugačiji poredak. Naravno, svi smo nekada imali pomoć sa strane prilikom pisanja testova, ali to se na kraju još provjerilo i u kontaktnoj nastavi, je li se to znanje zaista usvojilo i jesu li to zaista ocjene kakve trebaju biti. Kada smo došli uživo u školu, ponovno smo imali provjeru znanja kako bi se utvrdilo jesmo li zaslužili određene ocjene.
Možete li nam opisati jedan dan virtualne nastave?
IVA GRGAČIĆ: Probudila bih se ujutro oko 7:30 sati, obično smo nastavu imali preko Zoom-a i kada bih to obavila, počela bih raditi zadatke koje imamo za taj dan da se odmah riješim tih obveza. Kada sam to riješila, ostatak mi je dana bio slobodan i išla sam se družiti s prijateljima ili raditi nešto za sebe. Ovisno o predmetu, toliko su mi vremena i zadatci oduzimali, ali otprilike sat vremena.
Kako ste komunicirali s profesorima?
IVA GRGAČIĆ: Uvijek smo mogli poslati poruku preko Teams-a i na taj bismo način objasnili. Obično bi odgovorili u roku 2-3 sata jer im je bitno da razumijemo pa je komunikacija bila brza i učinkovita.
Kako vam se svidio virtualan način održavanje nastave i smatrate li ga kvalitetnijim od kontaktnog?
LUCIJA FARKAŠ: Sve, naravno, ima svoje prednosti i mane. Nedostatak bi bio možda taj društveni život koji nam nedostaje. Društvo je tu, ali sve je na društvenim mrežama i nije to to kako bismo mi htjeli. Isto tako i znanje koje će nam možda nedostajati. A prednost je ta što si sami organiziramo vrijeme i to nam puno znači. Možemo vidjeti sami što nam je zadatak taj dan i odmah možemo izvršiti isti i ostatak vremena imamo slobodno. Kontaktna nastava je kvalitetnija jer, profesor/ica po našem izrazu lica vidi da nam nešto nije razumljivo. To je taj kontakt koji virtualna nastava ne može nadomjestiti.
IVA GRGAČIĆ: Prednost je ta što se ipak možemo naspavati, imamo više slobodnog vremena. A nedostatak je jednostavno nedostatak znanja i zapravo lijenost. Također, kontaktni oblik nastave je kvalitetniji jer ipak možete pitati što ne razumijete i odmah dobijete odgovor.
Je li vam bilo teško priviknuti se sada na ponovni kontaktni oblik nastave?
LUCIJA FARKAŠ: Da, izgubili smo pomalo i tu rutinu koju smo imali. Budiš se u 6:00, 7:00 sati, znaš da se moraš spremiti i otići u školu, a u lockdown-u toga nije bilo. Bilo je teško priviknuti se ponovno na sve, pogotovo buđenje i spremanje za školu.
DRUGI RAZREDI: NAKON PRVOG „ŠOK-EFEKTA“, BRZO SMO SE SNAŠLI
Tanja Sesvečan i Niko Bobanac, učenici 2. razreda Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici tek su se naviknuli na srednju školu, nove prijatelje i profesore kada je uslijedio lockdown. Iako već naviknuti na novo okruženje, situacija ni za njih nije bila jednostavna:
Kakva su vaša iskustva kada govorimo o virtualnoj nastavi?
TANJA SESVEČAN: Bilo je dosta stresno. U kontaktnoj nastavi smo imali puno više zadataka. Inače uživo nemamo toliko zadataka, već većinom učimo za testove i nema toliko domaćih zadaća.
NIKO BOBANAC: Moje iskustvo je mješovito. Mislim da je najveća prednost online nastave ta opuštenost, možemo reći. Nema te vremenske stiske kao u regularnoj školi, odnosno nastavi uživo. Nema te opterećenosti ispitima, no zasigurno razina gradiva koje se usvoji je puno manja. Mogu reći da sam zadovoljan s online nastavnom, pogotovo prvog razreda jer ova u drugom razredu nije za usporedbu budući da je bila puno kraća. Tako da moje je iskustvo većinom pozitivno.
S obzirom na to da se običan život jednog srednjoškolca odjednom promijenio, kakvi su bili tvoji osjećaji tada? Je li te prevladao strah ili si bio siguran u sebe?
NIKO BOBANAC: Inače nemam problema sa strahom. Može se reći da je virtualna nastava u početku imala taj „šok-efekt“ i svi su govorili da će to biti samo dva tjedna, tako da smo možda više na to gledali kao „A super, imamo praznike, malo ćemo raditi od doma“. Mislio sam „dobro“, ali to se ipak produžilo do kraja godine. Nisam imao nikakvih problema, nije me bilo strah, jedino me možda najviše bilo strah tamo pred kraj školske godine kada su govorili da ćemo se vratiti u školu i onda sam znao „Aha, ako se vratimo u školu doći ću samo na provjere znanja“ i toga sam se najviše bojao. No, na kraju je sve ispalo dobro, kako treba.
TANJA SESVEČAN: Ja isto nisam imala nekakav poseban strah i smatram da smo samo na takav način mogli poboljšati ocjene.
Kako su vaši profesori izvodili nastavu?
NIKO BOBANAC: U prvom je razredu to bilo većinom sve virtualno. Profesori pošalju materijale, mi odgovorimo i napravimo zadaću koja se od nas traži. Mi smo kroz te zadatke trebali usvojiti gradivo i da mi sami proučimo, pročitamo i odgovorimo na nekakva pitanja. Dok je u drugom razredu bilo više Zoom-predavanja. Profesori su izvodili nastavu preko Zoom-a jer, ipak, imali smo iskustva iz prošle školske godine, dok je u prvom razredu bila veća nepripremljenost na cijeloj državnoj razini zbog infrastrukture, bilo je najviše problema s pucanjem internetske mreže…
U drugom je razredu to već bio „istražen teren“, bilo je više iskustva pa smo mogli tako nastavu i provoditi. Što se tiče nastave, ona je bila lakša u drugom razredu jer je bila sistematičnija i periodičnija, a u prvom je razredu više bilo to nekakva ekspedicija iskustva online nastave. Onda je to bilo profesor pošalje – mi riješimo; a sada je to bilo da su neki slali zadatke, a predmete poput matematike, fizike i kemije profesori držali predavanje u realnom vremenu, a mi zapisivali. Iz matematike su tada video-lekcije bile snimljene i onda bi profesor poslao u mp.4 formatu od 45 minuta.
TANJA SESVEČAN: Imali smo u realnom vremenu matematiku i ostale prirodoslovne predmete, a za ostale smo predmete dobivali zadatke koje smo morali do određenog vremena poslati, npr. do 14:00 sati, a nakon toga smo imali slobodno vrijeme. U prvom smo razredu morali čak i navečer slati zadatke.
Kakav je bio pristup nastavnika?
NIKO BOBANAC: Odličan pristup, pun razumijevanja. Razumjeli su probleme s internetskom vezom, pogotovo u prvom razredu kada je bio problem pretrpanosti Carnet-a i Teams-a. Mislim da smo svi tome svjedočili i profesori su imali razumijevanja za to jer su i oni sami imali poteškoća s time.
Možete li istaknuti jednu pozitivnu i jednu negativnu stranu virtualne nastave?
TANJA SESVEČAN: Pozitivna je ta što smo bili opušteni, imali smo vremena za sebe. A negativnu bih istaknula manjak znanja. Kada se nastava odvija uživo ipak možemo surađivati i više pomagati jedni drugima.
NIKO BOBANAC: Pozitivna stvar je ta što sam ja sam mogao odraditi puno brže zadatke nego što bih možda odradio u regularnoj nastavi, a negativna stvar je to što to jako brzo dosadi. Bolje je biti u školi s društvom. No, što se tiče situacije s koronavirusom, online nastava je najbolja solucija, najbolje rješenje koje imamo i kod nas se to provelo na najbolji mogući način s maksimalno uloženim trudom. No, veći se rezultati postižu uživo zato što imamo veću mogućnost. Profesor može više objasniti, stupiti više u kontakt. Ne može doći do tog nekog nesporazuma, do pucanja internetske veze. Bez obzira koliko se škole potrudile i koliko dale sve od sebe, ništa ne može zamijeniti taj kontakt uživo.
TREĆI RAZRED: BOLJE SMO SE ORGANIZIRALI, ALI PROFESORA NITKO NE MOŽE ZAMIJENITI
Klara Pažin i Marija Estera Sabo, učenice 3. razred Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici, naglo je prebacivanje na online nastavu zbunilo, ali kada se vrijeme dobro organizira, sve se može:
Kako je izgledala virtualna nastava?
KLARA PAŽIN: Meni je iskreno bilo jako čudno jer se do sada nikada nisam susrela s takvim načinom nastave, a i mislim da su se u početku i profesori teško snašli jer smo svi očekivali da će biti kao i u normalnim uvjetima i to je bilo baš stresno dok svi nismo shvatili da ne možemo očekivati sve onako kako je bilo do sada. Kasnije je bilo puno lakše. Nastavu smo imali preko Teams-a, a matematiku, kemiju i fiziku preko Zoom-a. U prvom su nam lockdown-u profesori snimali i slali videozapise, a kasnije smo imali preko Zoom-a.
MARIJA ESTERA SABO: U početku je bilo teško, stvar je zapravo dobre organizacije. Bila jesam malo duže pred računalom i provodila više vremena pišući zadaće i učeći, ali sve je stvar dobre organizacije.
Što se tiče vaših obveza, je li ih bilo više, manje ili podjednako?
MARIJA ESTERA SABO: Više. Na primjer matematika. Inače na satu puno pišemo, i imali smo puno zadaće pa je na to otišlo puno vremena. A iz npr. kemije bilo je dosta prepisivanja u bilježnicu, ali i inače na satu puno pišemo, ali ja sam npr. bila na računalu od 7:00 do 19:00 zbog puno prepisivanja u bilježnicu i svih zadaća.
KLARA PAŽIN: Meni je iskreno latinski bio toliko težak u početku jer je profesorica poslala zadatke i kada smo ju pitali kada trebamo vratiti ona bi odgovorila: „Pa trebali ste već, prošao je sat“. Za vrijeme sata smo morali rješavati zadatke, ali to nije baš dobro funkcioniralo.
Na koji ste način pisali pismene provjere znanja?
MARIJA ESTERA SABO: Preko Forms-a. To je test u digitalnom obliku, imamo pitanja i odgovaramo na njih i radimo sve računalno. Profesori svima ili svakome zasebno pošalje poveznicu testa i mi se na njega prijavljujemo svojim korisničkim imenom i lozinkom. Kada završi s testom on se pošalje u zakazanom vremenu.
KLARA PAŽIN: Ne može se ući u test prije određenog vremena i nakon 45 minuta istekne vrijeme i pošalje se. Rezultate ne dobijemo odmah, već profesori moraju ručno ispraviti.
Kako ste organizirali svoje slobodne vrijeme u vrijeme virtualne nastave?
MARIJA ESTERA SABO: Prvi lockdown rijetko da sam imala slobodnog vremena. Moje slobodne vrijeme je uglavnom bilo doručak i ručak i to je to. A ovo u prosincu, onda je to već bilo puno lakše. Počela sam raditi zadatke npr. u 6:00 sati i napravila sve što imam za taj dan, pa sam zapravo onda završila i prije 13:30 sati, odnosno prije roka.
KLARA PAŽIN: Meni je taj prvi lockdown bio baš katastrofa i nisam imala slobodnog vremena. Jedino što sam imala je bilo od 22:00 do 24:00, prije spavanja malo. Ovog drugog lockdown-a se ni ne sjećam nešto previše jer je bio baš kratko.
Smatrate li da je održavanje nastave na virtualan način kvalitetniji od kontaktnog oblika praćenja nastave i zašto?
KLARA PAŽIN: Kod nas u razredu stvarno nikome nije sjela ta online nastava, osim možda pojedincima. Nije realno, ne možemo pitati profesore ono što nam baš sada dođe u glavu i nekako je neprirodno. Pozitivno bilo to što u jednu ruku ako se dobro organizira vrijeme ne mora se realno biti sedam sati u školi, pa si možeš nešto i skratiti.
MARIJA ESTERA SABO: Da, ali profesori pošalju poruku dostupan sam od tada do tada, pa je i to bilo malo teško. A do tada, ja npr. već zaboravim što sam htjela pitati. No, bilo je dobro to što smo bili doma i bez problema se ustanem i donesem si nešto za popiti i pojesti ili sam mogla raditi iz kreveta.
MATURANTI: IZGUBILI SMO ŠKOLSKU RUTINU, ALI NAŠLI VRIJEME ZA BOLJU PRIPREMU MATURE
Dorotea Kožnjak i Lucija Šimunko, učenice 4. razred Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici, kao maturantice online nastavu čak i ne smatraju velikim nedostatkom jer imaju više vremena koje bi posvetile pripremama za Državnu maturu, no s druge strane, za njih postoje i negativni elementi virtualne nastave koja ipak ne može zamijeniti kontaktnu.
Na koji ste se način pripremale za maturu, ako ste već krenule? Kako je to izgledalo kada je uslijedio lockdown?
LUCIJA ŠIMUNKO: Nas dvije smo se dogovorile da ćemo krenuti s pripremama u Trinomu u Zagrebu ali kako je uslijedio taj lockdown onda su nas prebacili na online nastavu pa smo pripreme imale putem video nastave i uz njihove skripte te pomoć profesora iz naše škole, ali to samo ako smo imale nekakvih problema jer nismo imali klasične online pripreme. Uglavnom – samostalno.
Kako je funkcioniralo to s Trinomom?
DOROTEA KOŽNJAK: Postoji program za početnike, dobile smo svoju šifru i svaki dan su nam postavljali video-lekcije. Ja sam uzela paket za Medicinu, Biologiju, Fiziku i Kemiju. Svaki sam dan dobila dvije zadaće i jedan video iz svakog predmeta. Imale smo do 31.3. rok za rješavanje zadaće, a video možemo pogledati do proljeća. Tako da, ako netko zna neki dio gradiva i nije mu potrebna video-lekcija mogao je riješiti zadaću, iako je to bilo naporno jer jedan video traje dva sata, uz pauze. Nakon njih rješava se određeni broj zadataka, što oduzme po dvadeset minuta, pa je to bilo malo naporno. Ja nisam uspjela pogledati po tri videa dnevno, već jedan.
Kako si to uspjela uskladiti s obvezama u školi?
DOROTEA KOŽNJAK: Sva sreća, pripreme su bile za vrijeme praznika i praznici su nam bili produženi. Videozapisi koje nisam pogledala tada, nisam stigla ni sada jer smo imali dosta školskih obveza i zadaća pa se nije moglo uskladiti.
Možete li nam opisati kako je vama izgledala online nastava i kako vam se svidjela?
DOROTEA KOŽNJAK: Ovaj kraći dio online-a u prosincu je došao kao neki odmor, ali prošle godine dok smo došli na prve pripreme iz Matematike u rujnu, profesorica je zadala zadatak koji smo radili za vrijeme online nastave, a mi smo svi bili zbunjeni, kao ono: Kad smo mi to radili? U online nastavi koristili smo Times, neki su nam profesori slali prezentacije i odredili što treba napraviti, neki su slali zadaće s rokovima za predaju, profesorica iz Matematike je slala videe jer drugačije nismo mogli. Online nastava u prosincu je išla preko Zooma, u prvom dijelu lockdowna smo dobivali prezentacije. Svaki je profesor prilagodio. Profesorica Logike i Sociologije davala nam je prezentacije i neke male zadaće.
LUCIJA ŠIMUNKO: Pa, prvo se svima svidjela ta online nastava jer možemo biti kod kuće i odmoriti, imati malo mira od škole i ne moramo biti tu, ali online nastava koliko je dobra toliko je i loša. Ja sam izgubila rutinu, uspjela sam se naspavati, doručkovati i popiti kavu, ali je rutina potpuno izgubljena. Dok sam uživo u školi, imam veću motivaciju i želju za učenjem. Online nastava je značila pasivno prepisivanje i nikakvo učenje, uz testove tu su bile bilježnice i pomoć realno, ali i socijalni dio i društvo su naravno nedostajali.
Na koji su se način održavale pismene i usmene provjere i koliko ste vremena imali za rješavanje zadataka?
DOROTEA KOŽNJAK: Ispiti su bili preko Formsa ili smo slikali testove koje smo rješavali. Psihologija, na primjer, je bila formirana s višestrukim odgovorima. Profesorica nas je rasporedila tako da su na primjer, učenici sa početnim slovom prezimena na B,P,K,G bili jedna grupa i tako dalje pa smo i unaprijed znali kako će to izgledati. Profesor iz Geografije je za svakoga napravio poseban test na primjer, a s obzirom na to da se provjeravala karta, imali smo 20 minuta. Profesorica iz Kemije nam je dala sat vremena jer smo morali pretvarati u pdf. što je oduzimalo vrijeme.
LUCIJA ŠIMUNKO: Ja sam na primjer imala usmeni, klasičnih usmenih nije bilo da profesor zove preko kamere, ali ja sam preko Zooma imala usmeni iz Hrvatskog jezika. Ispiti su se održavali preko Formsa te su zadatci bili esejskog tipa u kojima smo morali nešto opisivati kao na primjer iz Biologija. Uglavnom smo za velike testove imali 45 minuta, kao u školi, a za male 20 ili 30 minuta.
Kakva vam je bila Internet veza?
LUCIJA ŠIMUNKO: Meni super, nikada nisam imala probleme. Možda je jednom pao sustav i nisam mogla naći prezentacije, pa sam profesoru poslala poruku i objasnila kako ne mogu pronaći prezentacije pa je profesor rekao kako zna da je sustav pao. Uglavnom, samo tada.
DOROTEA KOŽNJAK: Kada je bio prvi lockdown u trećem mjesecu, jedan prijatelj iz razreda dva tjedna nije mogao pristupiti Times-u jer je sustav bio preopterećen.
LUCIJA ŠIMUNKO: Mislim da je prva dva dana bilo svima tako, ako sustav nije pao do kraja sve je bilo jako sporo jer je bila navala na Times. Slala sam zadaću iz Grčkog profesoru, još sam i kasnila, profesor se javio da pita gdje je zadaća i zašto nije predana pa sam mu objasnila kako sam ju poslala. Shvatili smo da je bio problem u sustavu. Ovako nije bilo poteškoća.
Kako ste organizirale svoje slobodno vrijeme, jeste li ga imale?
LUCIJA ŠIMUNKO: Ja jesam. Oko 9 sati sam počela i u podne sam bila gotova, onda slijedi ručak pa još pokoji zadatak poslijepodne ako je bilo i uglavnom je večer bila slobodna. Većinom sam pratila raspored, utorak je ubitačan dan tako da sam taj dan sjedila i radila, a srijeda i četvrtak su bili „eazy“ pa je uvijek bilo „to stignem“ i kad napravim, napravim, ali ovisilo je i o rokovima za predaju.
DOROTEA KOŽNJAK: Ja sam si organizirala 3 sata dnevno da se bavim online nastavom. Što napravim u ta tri sata to je to za taj dan, ostatak ostaje za idući dan. Nekako mi je bilo naporno svakih 15 minuta provjeravati Times i je li netko nešto poslao. Uzela sam malu bilježnicu i pisala si zadaće pa sam križala što sam riješila, pisala sam si do kada moram nešto poslati i to mi je super funkcioniralo .. prvih mjesec dana. Onda je došlo do zasićenja online nastave.
Kako su vas profesori ocjenjivali, osim testovima?
LUCIJA ŠIMUNKO: Iz Latinskog, iako je bilo teško, predala sam sve zadaće na vrijeme i dobila sam 5 iz aktivnosti. Isto i za Grčki, sve je bilo obavljeno, nikada nisam kasnila i sve je poslano u rokovima, izuzevši prvi put. Aktivnost je bitna, ja sam kasnila s prvom zadaćom dva dana pa sam dobila upozorenje od profesora ukoliko zakasnim još jednom s predajom, bit će ocjena manje. Nakon toga se prvo odrađivao Grčki jer to su lake ocjene za skupiti iako je grčki prijevod težak jer moramo znati gramatiku, ali koliko je teško toliko je i lako.
DOROTEA KOŽNJAK: U prosincu smo iz Grčkog dobili određeni dio stihova koje smo morali prevesti jer gradivo trećeg i četvrtog razreda je samo prevođenje, kako smo išli tjedan i pol online, to je 4 sata Grčkog pa ako smo sve 4 zadaće poslali to je ocjena 5, ako smo poslali četiri zadaće, ocjena je 4 i tako dalje.
Online nastava – da ili ne?
DOROTEA KOŽNJAK: Online nastava u četvrtom razredu, gdje dosta gradiva ne ulazi na maturu, je jako dobra jer imamo više vremena za pripreme za maturu, a prvi, drugi i treći razredi, pogotovo prvi i drugi, trebali bi imati ove „bitne“ predmete, kao što je Matematika, uživo. Ne želim omalovažavati neke predmete, Sociologija, Psihologija i slično su predmeti koji se online daju odraditi jer moraš sjesti i naučiti. Tako da sam podijeljena, važno je dobro si organizirati vrijeme pa mogu reći online nastava- da, ali ne na dug period.
LUCIJA ŠIMUNKO: Ja se isto slažem. Četvrti razred, pogotovo pripreme za maturu, trebale bi biti uživo. Online nastava i da i ne, ima i dobrih i loših strana, ali pripreme za maturu trebale bi biti uživo. Vjerujem da će nam u Trinomu u Zagrebu biti puno bolje uživo, kada ja sjednem pred profesora i slušam ga te ga mogu pitati. U online nastavi smo svaki drugi dan imali konzultacije preko Zooma i nije isto dok ste uživo na nastavi i sjetite se nekog pitanja ili dok čekate dva dana do tog sastanka i trebate zapamtiti što ste htjeli pitati.
ZAKLJUČAK: KAD ŠKOLSKA KLUPA POČNE NEDOSTAJATI
Iz razgovora je vidljivo kako gotovo nikome od naših sugovornika online nastava nije godila, bar ne dugoročno. Možemo reći kako su se jednoglasno složili da je socijalni život zakazao i kako im svima nedostaje komunikacije, kako s prijateljima, tako i sa profesorima. Bez obzira na to što je tehnologija uvelike napredovala i mladi ljudi su njome opsjednuti, ipak smo jasno dobili do znanja kako je učenicima tehnologije „puna kapa“ jer je svima nedostajala živa riječ.
Ovi mladi ljudi žele sjediti u školskim klupama i jednostavno osjećati kako je to biti jedan običan srednjoškolac koji proživljava strahove od izlaska pred ploču i usmenog ispitivanja, piše testove olovkom i razgovara s prijateljima na holu u školi. Situacija se polako vraća u normalu, a mi se nadamo kako će im budući školski dani biti upravo onakvi kakvima ih priželjkuju – sasvim normalni i uobičajeni. U školskim klupama. (www.icv.hr, df,im, foto: Dorotea Fereža)