Sjećate se kako svi prepričavaju da je “ona” mamina mašina iz Juge prala 25 godina bez kvara, a vi ste mjesec dana nakon jamstvenog roka zvali majstora da popravi noviju perilicu? A majstor samo što je došao, uzeo je 100-200-300 kuna? E, na to nas je podsjetila predsjednica Hrvatske udruga za zaštitu potrošača Ana Knežević – prenosi 24sata.hr

– Zapravo, ja imam stari Obodinov hladnjak iz ’68. godine i još radi – nasmijala se i poentirala da je istina da su se nekad radili proizvodi koji su dugo trajali, a danas sve ide prema tome da se servis ne isplati, nego da se kupuje novo.

No EU se opredijelila prema zabrani programiranja kvarova, a sad ide korak dalje i zapravo preko potrošača želi natjerati proizvođače da rade kvalitetnije, da proizvodi dulje traju i da se stvara manje otpada. Jer ako netko reklamira proizvod, od iduće godine moći će ga prvo i jedino servisirati. Na prvu nema zamjene proizvoda, nema povrata novca.

– Naravno da danas žalimo za starim stvarima jer smo stvarno pretjerali i jako je puno nekvalitetnih proizvoda, a popravci su preskupi pa se ide za time da se više isplati novi proizvod nego popravak – govori Ana Knežević.

A tu negdje skrivena je bit i najnovije vijesti da od iduće godine trgovac prvo mora proizvod poslati na servis ako ga je netko reklamirao. Na prvu bismo rekli da se u potrošačkim pravima radi korak natrag. Naša sugovornica objašnjava kako trenutačno stvari funkcioniraju:

– I prema sadašnjem Zakonu o obveznim odnosima, članak 410., sve je pomalo zbunjujuće jer kod reklamiranja proizvoda piše da potrošač ima pravo po svom izboru tražiti servis, zamjenu za ispravni proizvod, sniženje cijene ili tražit raskid ugovora. Ali korak dalje zakon navodi da se ova prava mogu ostvariti tek nakon što da priliku trgovcu da otkloni materijalni nedostatak, odnosno da ispuni ugovor – kaže Ana Knežević.

Dakle, potrošaču se daju prava da bira što želi ako reklamira proizvod, ali tek ako trgovcu da priliku da popravi stvar. Sve je to pomalo stvaralo zbrku u praksi i dvojaka tumačenja.

Po novom, od iduće godine reklamirani proizvod prvo će se i bez iznimke slati na servis. Zato će se postojeći Zakon o obveznim odnosima izmijeniti. Oduzima se pravo trgovcu da u okviru dobre poslovne prakse odmah ponudi novi proizvod ili čak vrati novac, a oduzima se i pravo potrošača da bira što želi. Cijeli sustav ide prema tome da se prisili uključene stranke da stvari popravljaju.

U razgovoru Ana Knežević govori da EU očito želi proizvođače prisiliti da rade kvalitetnije, da se proizvodi manje kvare jer su servisi preskupi. Također, tjera se proizvođače da moraju imati rezervne dijelove najmanje sedam godina i sve to s ciljem da se stvara manje otpada. Zvuči dobro, ali, osim što će potrošači prvi osjetiti ta nova pravila (jer tko želi danas kupiti proizvod i sutra se vratiti da bi ga popravili, potrošač jednostavno želi novi proizvod), pitanje je koliko će EU imati snage odigrati ovu utakmicu do kraja i natjerati proizvođače na promjene.

– Direktiva koja se implementira u naš zakon i koji će stupiti na snagu iduće godine također produljuje rok od šest mjesecu u kojem trgovac snosi trošak vještačenja u slučaju spora s potrošačem na rok od godinu dana. Do sada je trošak dokazivanja, odnosno vještačenja, nakon šest mjeseci bio na onome tko izgubi spor – kaže Knežević.

Osim što je EU objavila svojevrsni rat za “programirane” kvarove, ide se za tim da će svaki uređaj morati imati propisan rok trajanja, primjerice da televizor mora raditi 30.000 sati, a ako se prije toga pokvari, potrošač ima pravo da se kvar otkloni.

– Ovo propisivanje reklamacijskog postupka po kojem se sve prvo mora servisirati ide i za tim da se ujednači praksa reklamacije u svim zemljama jer je trenutačno jako puno online trgovine pa netko može naručiti perilicu iz Austrije u kojoj je postupak reklamiranja drugačiji nego kod nas. Sada se ide ka ujednačavanju – govori naša sugovornica.

Primjećuje da su potrošači u stanju neprestane borbe, od primjera da netko kupi klima uređaj pa onda mora čekati ugovorenog majstora da se klima uređaj postavi “jer je on u gužvi”, do toga da majstori dolaze na popravak i od ukućana traže odvijač.

– Jako puno toga je otišlo na štetu potrošača koji je slabija karika i istina je da smo zatrpani otpadom jer je kvaliteta lošija nego prije – govori nam.

No otkiva i koja je snaga potrošača ako se ujedine snage.

– U Velikoj Britaniji u udruzi za zaštitu potrošača redovito rade istraživanja o ‘best buy” i ‘bad buy’ pa su lani izbacili kako jedna tvornica radi vrlo nesigurne i opasne dječje sjedalice. Tvornica je u roku od godine dana zatvorena jer su kupci prestali kupovati njihove sjedalice, a drugi su vraćali već kupljenje. Glas potrošača odradio je svoje – govori nam.

Inače, njeno iskustvo govori da se najviše reklamira elektronička oprema, mobiteli, računala, tableti. Za jednog velikog proizvođača kaže da ima praksu da uopće ne servisira mobitele nego jednostavno daje nove. E to više neće moći od iduće godine. (24sata.hr)