Dva brata, Toni i Tilen Marić, krenuli u pravu slavonsku, poslovnu priču: Proizvodima crne slavonske svinje do razvoja ruralnog turizma

Slavonija je doista regija koja se sama od sebe pruža i nudi, samo je treba dobro znati iskoristiti i prije svega biti uporan, marljiv te s dobrom i jasnom vizijom. Upravo tim vođeni, dva brata iz Orahovice, Toni (25) i Tilen Marić (23), kao dva visokoobrazovana mladića, pokrenuli su posebnu priču na slavonskoj zemlji.

Naime, braća Marić krenuli su u uzgoj crne slavonske svinje i rade vrhunske suhomesnate proizvode, a planovi sežu do punog razvoja ruralnog turizma. Stvoren je OPG Toni Marić vlasnika starijeg brata, u malom mjestu Pušina u općini Čačinci, a kako je sve počelo, priča mlađi brat Tilen koji završava Fakultet građevinarstva u Osijeku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

-Sve je zapravo počelo 2013. godine, mogu slobodno reći, bijegom iz grada u prirodu. Naš otac Petar počeo se baviti pčelarstvom iz hobija i mene i brata je često vodio na imanje kako bi nas upoznao s vrijednostima prirode. Tada je naš najstariji brat Kristijan pokrenuo ovu priču oko uzgoja crne slavonske svinje. Kristijan je kupio jednu malu svinju, a mi smo je pripitomili i bila je kako kućni ljubimac, dobila je čak i ime. Tada smo se počeli upoznavati s tom vrstom posla, krenuli s prvim koracima i potom dobili prvu državnu potporu. Nas trojica uz oca smo zasukali rukave, stvorili jasnu viziju i krenuli ostvarivati naše planove – kaže Tilen.

Priča i kako je obitelj 2015. odlučila krenuti s uzgojem crne slavonske svinje s čijom se preradom u ovom kraju, naglašava, gotovo nitko ne bavi.

-To smo uočili kao prednost i novost. To je za nas bio veliki izazov, željeli smo nešto inovativno, a crna slavonska svinja ima posebnu masnoću, iznimno kvalitetno meso i samo je važno da ona dobro sazrije jer je definitivno kvaliteta iznad mesa obične svinje.

Naglašava kako OPG ima trenutno oko 130 svinja u svom uzgoju.

-Imamo 16 krmača i jednog nerasta, a oko 130 svinja je za tov. Velik je to i naporan posao i ako sve bude išlo onako kako smo zamislili želja nam je zaposliti još radnika kako bi sve išlo brže i kvalitetnije. Za sada imamo jednog zaposlenog mesara, ali ono što je najvažnije u ovoj priči, radi cijela obitelj, otac i majka, brat i ja. Brat i ja smo studenti, sve redovno i na vrijeme, a svaki slobodan trenutak smo na farmi. Malo nam je gust raspored, dan ima samo 24 sata, ali velika je tu uloga naših roditelja, bez njihove podrške, pomoći i iskustva ništa ovo ne bi bilo moguće – kaže Tilen.

OPG je dakle na ime starijeg brata Tonija koji vodi brigu o preradi mesa i distribuciji, a inače preostao mu je samo diplomski rad na Veleučilištu u Požegi.

-Pravom proizvodnjom počeli smo se baviti 2015. godine kada smo putem mjere 6.1 dobili bespovratna sredstva te kupili mehanizaciju za proizvodnju, traktor, kosilicu, malčer i još nešto zemlje jer smo željeli imati sve, što se ono kaže od polja do stola. Što se tiče prerade mesa, u suradnji s Razvojnom agencijom VIDRA odradili smo projekt za mjeru 4.2 za rekonstrukciju, modernizaciju i pojačavanje konkurentnosti OPG-a putem kojeg nam je investicija bila oko tri milijuna kuna. Prošli smo u prvom krugu, dobili 50 posto bespovratnih sredstava i podigli objekt na našem imanju u Pušini – kaže Toni.

Dodaje kako je poslovanje s preradom mesa počelo na kućnom pragu.

-To je bio početak, no nismo željeli na tome stati, rizik je bio velik, ali mi nismo odustajali jer imamo jasnu viziju i dok ne ostvarimo sve što želimo, nećemo popustiti. Što se tiče plasmana danas, imamo suradnju s istarskim i zagrebačkim restoranima i to najbolje funkcionira, međutim sada je zbog pandemije malo stalo, ali vjerujemo kako će se i to vratiti na staro. Za sada još radimo na proizvodima, osim standardnih suhomesnatih delicija kulena, kobasice, čvaraka, slanine, počeli smo raditi na proizvodnji čajne kobasice, salame, a vrlo brzo krenut će i izrada ćevapa, pljeskavica, roštilj-kobasica i drugo. Naša želja je tržištu dati nešto novo, nešto što nije lako dostupno – kaže Toni.

Dodaje i nešto važnih brojki u samoj proizvodnji.

-Godišnje možemo proizvesti mesa od oko 200 tovljenika, a važno nam je da imamo mehanizaciju koja može raditi dan i noć jer je kapacitet doista velik. Mehanizacija je najmodernija i to je krucijalno u ovom poslu, a jedino nismo očekivali taj kapacitet u pušnici i zreoni no, i na tome radimo – kaže Toni te naglašava kako im je plan i dalje se proširivati, posebno po pitanju zemlje:

-Danas imamo obradivih površina negdje oko 9 hektara gdje sadimo kukuruz, a dosta je i pod livadama i pašnjacima, dok je cilj jednom doći do nekih 10 hektara. Naš najveći problem je što se nalazimo u zapuštenom ratnom području u podnožju Papuka gdje nema ljudi, nema održavanja imanja i zato je tu velika koncentracija divljači i tako ne možemo ništa posaditi jer nam divljač sve pojede pa smo dosta toga prisiljeni kupovati. Konačan cilj je izgraditi kušaonu, smještaj za noćenje kako bi zaokružili jednu priču ruralnog turizma s onim što nam sama Slavonija daje i nudi, no vidjet ćemo što će vrijeme pokazati – zaključuje Toni Marić.

(www.icv.hr, vg)