PREDATORI BEZ KONTROLE Država ne nadzire osuđene zlostavljače i silovatelje djece, mogu raditi čak i u vrtiću

Ilustracija: pixabay.com

U istražnom zatvoru u jednom gradu u Slavoniji trenutno se nalazi muškarac (67) koji je prije desetak godina silovao rođenu kćer. Imala je tada svega desetak godina. Za taj zločin je osuđen i odslužio je kaznu, a dijete je u udomiteljskoj obitelji dobilo priliku za novi početak.

Nakon zatvora muškarac se vratio u svoje mjesto. Sa svojim opasnim sklonostima nije stao. Naprotiv! Našao je tri nove žrtve. Najstarija je imala godina kao i njegova kći tada – ni nepunih 10. Sumnjiči ga se da je pune tri godine, od 2018. do početka ove, nju i još dvoje manje djece dovodio kući, pokazivao im pornografske časopise i filmove. Masturbirao je pred njima, a neke od njih i silovao. Dio te izopačenosti je i snimao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Oba para roditelja, budući da djeca dolaze iz dvije različite obitelji, znali su za ovo zlodjelo. Svjesno su tri godine dopuštali silovanja i zlostavljanja jer im je u zamjenu za tu „uslugu“ nad njihovom djecom muškarac kao mito davao hranu i alkohol.

O toj strahoti saznalo se tek nakon što su djeca smještena u udomiteljske obitelji i nakon što se jedno od njih ohrabrilo i povjerilo trećoj osobi. Ta je osoba aktivirala sustav pa su muškarac i roditelji u veljači ove godine uhićeni. Roditelji su pušteni kući do početka suđenja, a počinitelj je na prijedlog državnog odvjetnika zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i sudionike te zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela zadržan u istražnom zatvoru.

Pixabay

Prema podacima Županijskog državnog odvjetništva, koje je odgovorilo na naš upit o ovom slučaju, muškarca se tereti za niz kaznenih djela nad troje maloljetne djece. Između ostalog, i za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, upoznavanje djece s pornografijom, iskorištavanje djece za pornografiju i zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina.

Roditelje žrtava tereti se da su počinili teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Kod kuće čekaju početak suđenja.

Slučaj je to koji šokira i postavlja temeljno pitanje: kako je moguće da se ovo dogodi u 21. stoljeću kada imamo zakone, mjere, službe i svu modernu tehnologiju?

U HRVATSKOJ VIŠE OD 1.100 SEKSUALNIH PREDATORA

Odgovor je, nažalost, itekako je moguće.

Hrvatska danas u kaznenoj evidenciji MUP-a ima više od 1100 počinitelja spolnih delikata na štetu djece. Samo prošle godine, pokazuju podaci MUP-a, bilo je 218 novih.

Riječ je o ljudima koji siluju djecu, koriste ih za bludne radnje, upoznavaju ih s pornografijom i slično.

Znatno ih je više i mimo evidencije, a danas, ako ih se nije posebno provjerilo u kaznenoj evidenciji MUP-a, mogu raditi u školi, vrtiću, pa čak i biti udomitelji i treneri klubova!
Kako? Jednostavno: Hrvatska nema nadzor nad osuđenim zlostavljačima djece koji su odslužili zatvorsku kaznu.

Pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević, foto: Ured pravobraniteljice za djecu

Godinama na to upozorava Ured pravobraniteljice za djecu.

Pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević, kojoj smo se obratili za komentar cijele situacije u hrvatskom sustavu, kaže da nakon što počinitelj bilo kojeg kaznenog djela, pa tako i seksualni zlostavljač, odsluži kaznu zatvora, on nije ni pod čijim nadzorom.

– Nadzor počinitelja moguć je samo za vrijeme uvjetnog otpusta s odsluženja kazne zatvora ili ako je počinitelju izrečena sigurnosna mjera zaštitnog nadzora nakon punog izvršenja kazne zatvora. Ova mjera može se izreći u maksimalnom trajanju od pet godina te je u tom slučaju počinitelj pod nadzorom probacijske službe – ističe H. Pirnat Dragičević.

UMJESTO U ZATVOR – RADE ZA OPĆE DOBRO
Sud, dakle, može odrediti mjeru psihijatrijskog liječenja, psihosocijalni tretman, zabranu približavanja i uznemiravanja, pa i neke doživotne mjere kako bi zaštitio žrtve. No, sudska praksa pokazuje da sudovi te sigurnosne mjere rijetko izriču.

Konkretno, prošle godine su na 115 zatvorenika koji su bili na izdržavanju kazne zatvora zbog seksualnih delikata na štetu djece odredili mjere tek za svakog petog, konkretno njih 21. Pokazuju to podaci Ministarstva pravosuđa i uprave – Uprave za zatvorski sustav i probaciju (UZSP).

Tijekom 2020. godine niti jedan od 11 uvjetno otpuštenih počinitelja seksualnih delikata na štetu djeteta nije bio uključen u tretman, niti su im izrečene druge posebne obveze, osim obveze javljanja uredu za probaciju, CZSS-u ili policiji, upozorava Ured pravobraniteljice za djecu.

Još više zabrinjavaju podaci koji govore kako su tijekom prošle godine sudovi osuđenim seksualnim zlostavljačima djece umjesto zatvorske kazne odredili – rad za opće dobro!
U 30 slučajeva osuđenim predatorima koji su iskoristili djecu za bludne radnje, spolnu zloupotrebu i pornografiju država je omogućila da zatvor zamijene radom za opće dobro.

Valja ovdje podsjetiti da rad za opće dobro možete izvršiti ne samo u nekoj općini i komunalnoj tvrtki, već i u bolnici, domu za odgoj djece i mladih, centru za rehabilitaciju, gradskom društvu Crvenog križa, pa i u udruzi za djecu s teškoćama u razvoju!

iluszracija: pixabay.com

ZNATE LI KOGA ZAPOŠLJAVATE?
Onog trena kad izađe iz zatvora, seksualni predator, ako nema određenu zaštitnu mjeru, moći će činiti što želi. Doći do nove žrtve, počiniti još gore stvari u odnosu na ono zbog čega je osuđen. U međuvremenu čak potražiti i posao u kojem će biti blizak djeci.

Tu dolazimo do novog problema i pitanja koje se postavlja u cijelom ovom slučaju: znaju li poslodavci koga primaju u svoj kolektiv? I da im, primjerice, u školu, vrtić, dom, pa i udrugu koja pomaže djeci s teškoćama u razvoju danas na novo radno mjesto lako može doći osuđeni seksualni predator koji je svoj dug društvu “odradio”?

Može se lako zaposliti i kod privatnika te, igrom slučaja, završiti kao majstor koji ovog trena liči dječju sobu ili ima ključeve vaše kuće ili stana dok ste vi na poslu, jer vam ugrađuje novi prozor ili lijepi pločice u kupaonici.

Za ove opasnosti poslodavci uglavnom ne znaju. Naime, Ured pravobraniteljice upozorava da potvrda, odnosno uvjerenje o nekažnjavanju koju zainteresirani tražitelji posla prilažu u dokumentaciji kada se javljaju na novo radno mjesto budućem poslodavcu neće reći ništa o njegovoj eventualnoj kriminalnoj prošlosti.

To da je muškarac ili žena koji se javlja na neko radno mjesto osuđen za silovanje djeteta ili da je koristio dijete za pornografiju, poslodavac može saznati tek posebnom provjerom u kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave.

ilustracija:pixabax.com

I tamo se, kaže pravobraniteljica za djecu H. Pirnat Dragičević, podaci o kaznenom djelu čuvaju samo određeni broj godina, ovisno o visini izrečene kazne.

– Raspon je od 3 do 20 godina, odnosno i duže ako je riječ o najtežoj kazni, odnosno kazni dugotrajnog zatvora. No, onog trena kad istekne rok čuvanja podataka, nastupa rehabilitacija. Osoba se tada ima pravo smatrati osobom koja nije počinila kazneno djelo i nitko ne smije provjeravati njegovu kriminalnu prošlost – kaže H. Pirnat Dragičević.
Upozorava da se već godinama zalažu za promjenu po kojoj bi se podaci o osobama koje su pravomoćno osuđene za seksualno nasilje nad djetetom čuvali trajno.

OSUĐENI SILOVATELJ MOŽE VODITI UDRUGU ZA DJECU
U Hrvatskoj, doduše, postoji obveza provjere prethodne osuđivanosti za sve one koji žele raditi u sustavu odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, udomiteljstva, sporta, volontiranja i dr.
– Na provjeru prethodne osuđivanosti u kaznenoj evidenciji ovlašteni su i sudovi, tijela javne vlasti i ustanove u postupcima zaštite prava i interesa djece. Provjeru mogu tražiti i poslodavci za obavljanje poslova koji podrazumijevaju redovite kontakte s djecom, a roditelji to mogu zatražiti putem poslodavca – kaže H. Pirnat Dragičević.

No, provjera će ukazati na predatora samo ako se još uvijek nalazi u sustavu i nije brisan. Tako je prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave tijekom 2020. godine od ukupno zatraženih provjera u tri slučaja bila riječ o osuđenim počiniteljima.

– Među njima je bio i jedan podnositelj zahtjeva za posvojenje – upozorava pravobraniteljica H. Pirnat Dragičević.

ilustracija: pixabay.com

OSUĐENI ZLOSTAVLJAČ MOŽE UDOMITI DIJETE

A što je s onima čiji su podaci, nakon rehabilitacije, izbrisani iz sustava?

Pravobraniteljica za djecu u svom godišnjem izvješću za prošlu godinu upozorava kako se nastupom rehabilitacije, kada više nije moguća provjera njegove kriminalne prošlosti, otvara mogućnost da počinitelj spolnog delikta na štetu djeteta u svoj dom primi učenika na razmjeni ili se zaposli na poslovima u dječjem vrtiću, školi, dječjem domu ili drugim poslovima koji uključuju neposredni kontakt s djecom.

– Rehabilitirana osoba može postati udomitelj ili posvojiti dijete. To je nedopustivo – upozorava se u izvješću.
Pravobraniteljica H. Pirnat Dragičević ističe kako se zato zalažu za licenciranje osoba koje rade s djecom.

– Izdavanje i obnovu licencije treba uvjetovati prethodnom provjerom kriminalne prošlosti osoba koje dolaze u kontakt s djecom. Općenito smatramo da područje provjere kriminalne prošlosti u Hrvatskoj nije dobro regulirano te se zalažemo za nova rješenja – kaže.

Promjene su nužne i kako bi se osuđenim seksualnim predatorima trajno onemogućio rad s djecom. U svom izvješću pravobraniteljica upozorava kako su „sive zone” one koje ne podliježu obveznoj provjeri osoba u kaznenoj evidenciji danas i udruge, klubovi, sportski savezi.
Roditelji će očekivati, upozorava Ured pravobraniteljice, da država kontrolira osobu koja će doći na radno mjesto u dječjoj igraonici, za usluge čuvanja djece, u kampovima, klubovima, osobe koje drže poduke za djecu. No, to nije tako.

ilustracija: pixabay.com

OPASNE „SIVE ZONE“

– Ni te djelatnosti ne podliježu provjeri prethodne osuđivanosti osoba koje tako dolaze u kontakt s djecom. Roditelji koji koriste takve usluge to uglavnom ne znaju, te im povjeravaju djecu uvjereni da je riječ o djelatnostima koje su pod nadzorom države – stoji u izvješću.

„Siva zona“ je i sport. Osoba koja je osuđena za seksualno uznemiravanje ili bludne radnje ili uvjetno za neki teži oblik seksualnog zlostavljanja danas u Hrvatskoj i dalje može raditi s djecom kao trener. Ujedno, na čelu jedne udruge koja se bavi pružanjem pomoći i podrške ranjivim skupinama djece nalazi se pravomoćno osuđeni počinitelj teških kaznenih djela na štetu udomljenog djeteta.

– Kada smo predložili izmjenu postojećih propisa kako bi se u području djelovanja udruga to onemogućilo, naš prijedlog nije prihvaćen uz obrazloženje da bi se time ograničilo pravo na udruživanje – objašnjava u izvješću pravobraniteljica za djecu.
Postavlja se tako pitanje i čije se pravo čuva ako se njime dokidaju temeljne slobode i prava djeteta.

JEDINA KONTROLA – TRAJNO ČUVANJE PODATAKA
Kontrola predatora, poručuje struka, moguća je samo kada bi se trajno čuvali podaci o njihovoj kaznenoj prošlosti. To je prilika da država krene u konkretno rješavanje problema. A ta prilika već je tri godine „na čekanju“. Naime, od 2018. godine u saborskoj su proceduri izmjene Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.

Struka je još tada apelirala da treba hitno mijenjati zakone i omogućiti da se trajno čuvaju podaci o osobama koje su pravomoćno osuđene za seksualno nasilje nad djetetom. Ujedno, pravomoćno osuđeni seksualni zlostavljači i oni koji iskorištavaju djecu moraju automatski dobiti zabranu rada za opće dobro i moraju biti pod zaštitnim nadzorom, neovisno o kazni. Apel je to i na promjene u Kaznenom zakonu.

ilustracija: pixabay.com

– Unatoč velikoj podršci zastupnika, procedura njegovog donošenja zastala je nakon prvog čitanja. Na to smo upozorili Ministarstvo pravosuđa i uprave, inicirajući njegovo donošenje. Ministarstvo je podržalo našu inicijativu te očekujemo da će doći do željenih zakonodavnih promjena – zaključuje u izvješću pravobraniteljica za djecu.

Vidljivo je kako je problem ozbiljan, a potreba za reagiranjem veća nego ikad. Seksualni predatori posebna su opasnost za cijelo društvo jer su uglavnom recidivisti, a primjeri iz prakse pokazuju kako godinama uspješno prolaze kroz „rešetke sustava“.

Stručnjaci su složni da im je potrebna pomoć i rehabilitacija, ali da ih je prvenstveno nužno skloniti od žrtava kojima nanose posljedice za cijeli život. Ne pokrene li se sustav već danas, ostavit će predatorima da se i dalje oni „bave” djecom. Na najgori mogući način.

(www.icv.hr, mlo, foto:)

ALARMANTNO Dijete najčešće zlostavlja netko tko mu je blizak, otkrije se tek svaki 10. slučaj