Mnoge starije generacije zasigurno se sjećaju nastavnog sata domaćinstva, a neki od nas su ga i sami iskusili i upoznali njegove pozitivne strane. Od učenja šivanja iglom, izrade uporabnih i dekorativnih predmeta, učenja o vrstama tkanina, o njihovom pranju, održavanju do nekih korisnih i praktičnih savjeta za život, bilo je to dio školske svakodnevice mnogih generacija. Domaćinstvo je kao predmet u školama ukinut početkom 90-ih godina i posljednjih desetljeća u školama se nije govorilo o tome, no prije nekoliko godina, uslijed sve većeg primjećivanja potrebe učenika za stjecanjem vještina nužnih za svakodnevni život, domaćinstvo se polako vraća na velika vrata u mnoge škole diljem Hrvatske.
Jedna od škola koja je također dio ove lijepe priče, škole za život, koja je prepoznala potrebu tog nastavnog predmeta te ga organiziraju kao izvannastavnu aktivnost, i to vrlo uspješno, je i Područna škola Bušetina OŠ „August Cesarec“ Špišić Bukovica.
Praktičnim životnim vještinama, a sve kroz zabavu učenici uče ono što će im u životu prije ili kasnije svakako trebati. Sama ideja potekla je od učiteljice razredne nastave PŠ Bušetina Martine Medvecki, koja je s ravnateljicom OŠ “August Cesarec” Ivanom Simeunović gostovala u emisiji ICV radija Informativka.
– Sve je počelo sasvim slučajno, prije osam godina. S učenicima četvrtog razreda imala sam razredni projekt – olimpijadu starih sportova. Cilj je bio upoznati djecu sa starim sportskim disciplinama i okušati se u njima. Prvu radionicu održali smo povodom Hrvatskog olimpijskog dana. Djeca su se okušala u četiri različite discipline: skakanju u vreći, nošenju krumpira u žlici, potezanju užeta i pretakanju vode. Bili su podijeljeni u dvije ekipe, ekipa dječaka i ekipa djevojčica. Dječaci su izgubili u igrama, a jedan dječak, revoltiran tim gubitkom, izjavio je da nije ni čudo što su izgubili, tj. što su djevojčice pobijedile, jer je to ionako ženski posao.
Pitala sam ga kako to misli, da je to ženski posao, na što mi je on odgovorio: „Pa, krumpir, žlica, sve je to vezano uz kuhanje, a kuhanje je ženski posao!“ To mi je zazvučalo kao stereotip i iznenadilo me da djeca već s 10 godina, u toj najranijoj dobi, dijele poslove na muške i ženske, te razvijaju stereotipe. Mučilo me to cijeli dan, željela sam to nekako promijeniti i tako se sasvim spontano rodila ideja o uvođenju nastave domaćinstva kao izvannastavne aktivnosti. Iduće nastavne godine odlučila sam to provesti u djelo. Tada sam imala prvi razred, a svi koji rade u školi znaju da je prvi razred jedna velika avantura jer ne znamo ni mi učitelji kakav nas sastav razreda čeka ni kako će roditelji reagirati na sve naše ideje. Međutim, na svu sreću naišla sam na oduševljenje kako učenika, tako i roditelja, kao i na veliku podršku škole – kazala je Martina Medvecki.
ŠKOLA ZA ŽIVOT
A što sve učenici rade na toj izvannastavnoj aktivnosti?
– Radi se sve ono što možete ovisno o sposobnosti učenika i mogućnostima škole. Prije svega učitelj mora povesti računa o tome kakav sastav razreda ima i mogu li to učenici izvesti, a naravno gleda se i kakvi su materijali u školi, tj. kakvi su uvjeti rada. Uglavnom radi se od osnova – postavljanja stola, uvođenja konca u iglu, kako napraviti neki jednostavan kolač, biskvit, kiflice, radili smo krušne mrvice, znači sve ono što djeca mogu. A materijale nabavljamo u suradnji s roditeljima, školom ili sama povedem brigu o tome – istaknula je učiteljica Medvecki.
Važno je napomenuti da su to aktivnosti koje nisu predviđene redovnim odgojno-obrazovnim školovanjem, ali koje itekako razvijaju puno toga kod djece. Sva izvannastavna aktivnost pa tako i ova, aktivnost je u kojoj nema knjiga, nema brojčanog ocjenjivanja učenika pa su samim time učenici slobodniji i spontaniji, ali vrlo dobro razvija razne sposobnosti, posebice motoričke. Kako je istaknula učiteljica Medvecki, u ovo digitalno doba djeca znaju sve na računalima, ali zašiti dugme, to je već za njih znanstvena fantastika.
A kakve su bile reakcije djece? Je li im to bilo zanimljivo, neobično, čudno raditi ovakve stvari?
– Bilo im je i zanimljivo i neobično jer su smatrali da je to nešto što rade samo bake, štrikaju, heklaju ili šivaju. Na kraju su bili oduševljeni, a ono što me najviše iznenadilo da su dječaci puno više bili zainteresirani za to. Naime, uvijek nekako mislimo ‘pa on je muško, njemu to ne treba’ ili možda ‘još je mali’ i upravo zbog toga, zbog nekakvog roditeljskog straha nastane to da djeca dolaze u školu i ne znaju zavezati vezice, a kamoli nešto drugo. Stoga je ovo domaćinstvo itekako korisno za sve. Ono što je također važno, imaju potrebu sve to što rade pokazati i svojim roditeljima kod kuće, pohvaliti se svojim naučenim znanjem i vještinama. I učenici i njihovi roditelji oduševljeni su raznim zanimljivim temama, aktivnostima, radionicama i veselo jedva čekaju svaki sat izvannastavne aktivnosti domaćinstva.
RAZVIJA SE I PODUZETNIČKI DUH
Učiteljica Marina otkrila nam je da se kod nekih učenika javio i poduzetnički duh pa je tako imala dječaka koji se okušao u izradi nakita.
– Izrađuje nakit od žice, najviše prstenje, ali i narukvice. Samostalno ih izrađuje i poklanja. Jednostavno je oduševljen time, jer je to nešto s čime se on može pohvaliti i samim time istaknuti.
Osim Područne škole Bušetina sve ovo o čemu pričamo njeguje i Područna škola Okrugljača.
– Tako je. U PŠ Okrugljača učiteljica se također prije dvije godine odvažila na nastavu domaćinstva. To je učiteljica Gordana, koja osim što održava domaćinstvo već godinama u Bušetini njeguje i Udrugu „Škrinja“ koja se bavi očuvanjem tradicije i kulture tog zavičaja. Pa tako u našoj školi imamo i zavičajni muzej. Radi se o muzeju čuvanja kulturne baštine za područje Bušetine u kojemu je izložena jedna starinska soba, stari kreveti, škrinja za čuvanje odjeće, tkalački stan, različite knjige, slike, sve što je vezano uz povijest Bušetine. Također djeca ovdje s učiteljicom Gordanom uče i njeguju stari izričaj bušetinskog govora, različite izreke i običaje – istaknula je ravnateljica OŠ „August Cesarec“ Špišić Bukovica Ivana Simeunović.
UČENIČKA ZADRUGA „ŠPIŠIĆI“
Iako je domaćinstvo nova izvannastavna aktivnost, sve stare, već možda pomalo i zaboravljene vještine itekako se njeguju u OŠ „August Cesarec“ u Špišić Bukovici i to kroz Učeničku zadrugu „Špišići“.
– Ovakav način rada već dosta dugo se njeguje u našoj školi. Već oko pet godina imamo i Učeničku zadrugu u kojoj učenici, koji su upravo na domaćinstvu i kroz različite aktivnosti razvijali sve svoje vještine, nastavili to dalje njegovati i razvijati. Uče šivati i pomoću šivače mašine, izrađuju razne privjeske, različite platnene vrećice. Osim toga, imaju i sekciju gdje oslikavaju keramiku, rade mozaike, ali i dio gdje rade i sokove, npr. sok od bazge, starinske bombone od topljenog šećera, ušećerene jabuke, naravno sve to uz koordinaciju učiteljica – naglasila je ravnateljica škole Ivana Simeunović.
Djeca tako uče nešto uistinu korisno za život, sve kroz zabavu, igru, a sve što naprave pokažu na sajmovima koje organiziraju.
– Naravno. Imamo praksu organizirati božićne i uskrsne sajmove na kojima djeca izlažu sve svoje radove i prodaju ih. Na taj način oni pokazuju sve ono što su naučili, što sve znaju i koliko su široko područje obuhvatili. Osim toga, naša zadruga se prezentirala i sudjelovala na smotrama učeničkih zadruga, gdje smo također pokazali na razini županije što su oni napravili i koje su uspjehe postigli, koliko su truda uložili i koliko su napredovali. To im je dobar poticaj i za druženje, ali i za njegovanje te tradicije koja je itekako važna da se očuva – napomenula je ravnateljica.
U PRIPREMI I PRIRUČNIK
A sve ono što rade na satovima domaćinstva bit će objavljeno i u priručniku. U pripremi je, naime, priručnik – 50 kreativnih ideja kao pomoć učiteljima koji žele uvesti domaćinstvo kao izvannastavnu aktivnost. Knjiga bi trebala izaći na jesen i naći se na stolu skoro svakog učitelja, ne samo u našoj županiji nego i diljem Hrvatske.
ŠKOLA RODA
Osnovna škola „August Cesarec“ iz Špišić Bukovice je mala, ali uistinu kreativna škola koja radi štošta zanimljivog. Matična škola je u Špišić Bukovici, a imaju pet područnih škola – Bušetina, Lozan, Rogovac, Okrugljača, Vukosavljevica. U područnim školama učenici pohađaju nastavu do četvrtog razreda, a onda kasnije kod nas u Bukovici. Ova škola ima zaista sve – malu sportsku dvoranu, igralište, mnogo zelenila, djetinjstvo za poželjeti. Njihova posebnost je što imaju i jednog posebnog gosta – rodu. Naime, njihov dugogodišnji gost na krovu škole, je roda, koju posebno čuvaju, maze i paze. Osvrnuvši se na školsku godinu koja je iza njih, obje naše sugovornice složile su se da je bila iznimno izazovna.
– Da, većinom izazovna, ali unatoč svemu zahvalni smo jer nam je bilo ipak lakše nego prošle školske godine gdje smo većinu drugog polugodišta proveli na online nastavi. Na svu sreću ove godine djeca su nam samo u siječnju dva tjedna pohađala online nastavu i to samo predmetna nastava od 5. do 8. razreda, ovo drugo smo uspješno odradili u školi. Uspjeli smo se svemu othrvati poštujući pravila i preporuke HZJZ i uspješno privesti godinu kraju.
Zadovoljstvo učitelja, učenika, ali i roditelja pokazuje da se složnim rukama može mnogo toga ostvariti. U vremenu kada djeca velik dio svog vremena provode na društvenim mrežama te imaju osjećaj da im je sve dostupno jednim dodirom ekrana, povratak pravim vještinama koje potiču usvajanje praktičnih znanja za svakodnevni život itekako je potrebno. Nadamo se da će se ova izvannastavna aktivnosti nastaviti njegovati i provoditi i dalje, i u drugim školama. Ako u školi nauče samo dio nekadašnjih lekcija, nema sumnje kako će i današnje generacije postati i više nego uzorni unuci, a kasnije i sve ostalo.
(www.icv.hr, rtk)