“VRIJEDNE RUKE POMOĆI” NA PODRUČJU PITOMAČE Baki Josipi Ivanka pomaže u svakodnevnim potrebama

Kako bi se pomoglo najpotrebitijima, Općina Pitomača u suradnji s Općinom Špišić Bukovicom te partnerima Hrvatskim zavodom za zapošljavanje – Područni ured Virovitica i Centrom za socijalnu skrb Virovitica prijavila je projekt pod nazivom “Vrijedne ruke pomoći”. Prije dvije godine projekt je odobren u okviru poziva za dodjelu bespovratnih sredstava iz fondova EU pod nazivom “Zaželi – program zapošljavanja žena” financiranog u okviru Operativnog program Učinkoviti ljudski potencijali 2014 – 2020. iz Europskog socijalnog fonda.

Osim što se teško zapošljivim ženama pružila mogućnost da rade, ujedno se pomaže i starijima kojima je pomoć najpotrebnija. U završnici ovog projekta posjetili smo gerontodomaćicu Ivanku Dugaliju i njezinu korisnicu Josipu Toljan, koja nas je vrlo rado ugostila u svojem domu u Turnašici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

– Gerontodomaćica sam prvi put. Volim ovaj posao, imam puno empatije prema starijim ljudima, a svoje korisnike doživljavam kao da su moji bake i djedovi. Imam šest korisnika, tri u Turnašici i tri u Starom Gradcu. Predivni su to ljudi kojima stvarno treba pomoć u kući, a ponekad samo topla riječ, zagrljaj – kaže nam Ivanka Dugalija te dodaje kako se u početku dvoumila oko tog posla, ali je ipak prevagnula ljubav prema starijima i pomaganju najpotrebitijima.

Ivanka svojih šest korisnika obilazi cijeli tjedan. U Turnašici je tri, a u Starom Gradcu dva puta tjedno. Kako kažu, u svemu tome najviše je potreban razgovor i pokoja topla riječ.

– Kod svakog korisnika sam po dva, dva i pol sata, ali sve naravno ovisi koliko kome što treba. Idem u trgovinu, ljekarnu, platiti račune i naravno pomoći im u kući oko čišćenja, pospremanja i slično. Sada je već to sve uhodano kako treba – kaže Ivanka.

PUNO JE STARIH I SAMIH

Malo je reći da je osobama starije životne dobi potrebna pomoć. Od kupovine, nabave lijekova, pomoći u kući – sve to obavljaju educirane gerontodomaćice iz Pitomače i Špišić Bukovice. Baka Josipa nakon smrti supružnika ostala je sama, a najviše u svemu joj je pomogla gerontodomaćica Ivanka.

– Živim sama i nema mi tko otići u dućan ili po lijekove osim nje. Imam veliko povjerenje u nju. Iskreno rečeno, ona je moja desna ruka i jedina utjeha, ona mi je jako puno pomogla i utješila me u najtežim trenucima. Rado je očekujem svakoga dana kada treba doći. Navikla sam se na nju. Ne bih voljela ostati bez nje, nadam se i da neću – ističe baka Josipa.

Josipa se već 21 godinu bori s karcinomom. Ima dijagnosticirane razne bolesti poput polineuropatije, osteoporozu, artritis, operirana je 9 puta i 6 puta je primila kemoterapiju, ali unatoč svemu tome ne skida osmijeh s lica jer kraj sebe ima osobu koja je razveseli svaki put kada dođe k njoj.

– Upravo ta topla riječ koju dobijem tri puta tjedno vrijedi mi više nego išta. Navikla sam da mi dođe s osmijehom na vrata i zaista se nakon toga drugačije osjećam, taj dan mi je ispunjen. Sve odradi što mi treba i ja sam prezadovoljna. Sam živjeti moraš, ali uvijek je ljepše kada nešto podijeliš s nekim, kada ti netko otvori vrata, s osmijehom dođe i s osmijehom ode – kaže Josipa.

A Ivanka je dodala kako uvijek na vrata dolazi vesela. Doslovno, zviždeći.

– Uvijek kad dolazim, fućkam. Tako je bilo prvog dana i tako je ostalo. Drago mi je vidjeti moju korisnicu veselu. Sve odradimo zajedno, ona pomogne koliko može, a na kraju popijemo zajedno i kavu. Koliko ona cijeni mene, toliko cijenim i ja nju – kaže nam Ivanka.

Baka Josipa jedna je od onih brižnih žena koja se, dok god je bilo moguće, sama brinula za druge – od muža pa sve do susjeda. Sada, kada je njoj potrebna pomoć, zahvalna je što je Općina Pitomača pokrenula ovaj projekt i što su uvidjeli njezinu potrebu da ima svoju desnu ruku za pomoć. A kako kaže, sretna je što je dobila predivnu osobu koja je tu za nju, znajući da može na nju računati i kad “nije njen red”, njen dan za posjet.

DRAGOCJENO PRIJATELJSTVO

– Kada nije ovdje, nazove me, pita me kako sam i treba li mi nešto. Taj posao ne može svatko raditi. Ima nas jako puno starih, nemoćnih, onih koji žive sami i ovise o tuđoj ruci, tuđoj pomoći. Bila bi stoga velika šteta da se ovaj projekt ne nastavi – kaže Josipa te dodaje kako željno očekuje drugu fazu projekta kako bi joj se Ivanka vratila.

Ovaj projekt vratio je svakom korisniku osmijeh na lice jer su dobili predivne ljude koji su tu za njih i koji im pomažu. Teško je riječima prenijeti koliko su zahvalni na svemu, osobito Općini Pitomači i Željki Kovač, voditeljici projekta, koja je sve ovo provela najbolje što je mogla. A uskoro se nastavlja druga faza projekta koji će obuhvaćati 150 korisnika, a o njima će se brinuti 25 žena.

– Hvala Općini za ovaj projekt, što smo se mi zaposlile, a starije osobe dobile pomoć koja im je prijeko potrebna. Ima sve više starijih kojima je potrebna takva vrsta pomoći i stoga ću se prijaviti ponovno za drugu fazu projekta jer volim ovaj posao – ističe Ivanka D. na radost svih starijih i nemoćnih kojima je postala više od same pomoći – prijatelj na kojeg uvijek mogu računati.

(www.icv.hr, ib)