I nakon 30 godina obitelj Varjačić iz Čačinaca ne zna gdje su ostaci njihovog supruga, oca, brata Marijana. Marijan je nestao na današnji dan, 14. kolovoza 1991. godine, samo tri dana poslije mučkog napada na policijsku patrolu.
-Marijan je nestao 14. kolovoza neposredno nakon uspostave “SAO Zapadna Slavonija”, u selu Pušina gdje je zarobljen i odveden. Bio je obiteljski čovjek, radnik Poljoprivrednog poduzeća Orahovica u ratarskoj ispostavi u Čačincima te pripadnik Civilne zaštite u Čačincima, a put Pušine krenuo je samo spasiti šogoricu i nećaka. Nažalost niti danas se ne zna što mu se zapravo dogodilo te gdje su ostaci – o povijesnim činjenicama priča mladi profesor povijesti Dino Mataz.
U povodu ovog dana tužnog sjećanja, na mjestu gdje je Marijan nestao, na cesti između Humljana i Pušine, kod Marijanovog obilježja svijeće su upalili njegova obitelj i rodbina, prijatelji te članovi HVIDR-e Orahovica.
Napad na policijsku patrolu označio je početak pobune na orahovačkom području pa se tako se i pod okupacijom u selu Pušina našla i Marijanova šogorica Julijana (udana Farkaš), učiteljica razredne nastave u selu Pušina. O tome kobnom danu svjedoči i sin nestalog Marijana, također Marijan.
-Taj dan nikada neću zaboraviti. Tog 14. kolovoza poslijepodne otac se vratio s posla sav uznemiren. Svi smo dobro znali da su Srbi srušili balvane na ulaz u Pušinu i da se u selo više ne može. Otac je odlučio otići po nećaka i šogoricu, no ja sam znao da je to nemoguća misija s obzirom da sam tada već bio uključen u obranu i znao sam što se događa, međutim ništa ga nije moglo zaustaviti. Čak sam mu u jednom trenutku oteo i ključeve od “Fiće”, no ni to nije pomoglo. Sjeo je u auto i to je zadnji put da sam ga vidio – s gorčinom je objasnio Marijan te nastavio:
-Došla je večer i na vrata su nam zakucali Zdenko Jurenac i Zvonko Hečimović koji su mi rekli da se otac iz Pušine nije vratio. Oni su ga zaustavili na punktu i molili da ne ide gore, no njemu je samo bilo bitno da on izvuče ujnu i nećaka odatle. Tada odlazim u Humljane kod obitelji Jembrišak do telefona i zovem u Pušinu Goluba Grabića koji je radio s ocem u ratarstvu, međutim s druge strane se javio neki nepoznat glas. Molio sam da mi kažu gdje mi je otac, no taj mi kaže: “Dođi u selo kod nas pa ćemo ti sve pokazat i objasnit”. Nakon toga ponovno zovem, no ovog puta Radivoja Desančića, također iz Pušine, on je radio u silosu u Čačincima i opet molim da mi kažu gdje mi je otac, međutim s druge strane ista priča: “Daj ti samo dođi kod nas, treba nam još svježe krvi! Nakon toga linija je pukla.” – s mučninom se prisjeća Marijan Varjačić mlađi.
O njegovom ocu Marijanu se od toga dana ništa više nije znalo i tako već punih 30 godina. S tim danom je proglašen nestalom osobom, a 12. svibnja 1999. godine i umrlim.
-Samo bih želio da se nekako njegovi ostaci pronađu da ga dostojno pokopamo i zapalimo mu svijeću. Nadam se da će se i to jednog dana ostvariti – zaključio je sa suzom u oku mlađi Marijan Varjačić.
(www.icv.hr, vg)