Kada bi na papir stavili sve one silne pozive na rođendane, krštenja, vjenčanja i ostale prigode takvog tipa, vjerovatno bi popis bio podugačak, ali gotovo sam siguran da u prvi tren velika većina vas nije znala što uopće pokloniti. Onda kreće onaj period razmišljanja i prebiranja, pa pitanje što ako, jer ne možemo biti sigurni da će se nekome poklon svidjeti, a naravno to se ne smije dogoditi, pa onda što ako im netko pokloni istu stvar, što ako se ne daj Bože naljute i slične stvari. S druge strane, Dominik Štraus iz virovitičkog prigradskog naselja Rezovca o tome ne mora voditi brigu, jer on točno zna što kome pokloniti. I nije samo to u pitanju, on svoje poklone izrađuje sam, i to na CNC stroju koji je, pogađate, također sam izradio! Bio nam je to povod da ga posjetimo u njegovoj maloj radionici i da vidimo kako sve izgleda iz prve ruke, jer ono što smo vidjeli, zagolicati će maštu svakome.
– Budući da mi je to struka, moram priznati da zbilja puno znam o strojevima koji služe za obradu metala i drveta. Kako to već inače biva gotovo kod svih, tako sam i ja u svoje slobodno vrijeme malo ”zavirio” na YouTube i gledao ljude koji se bave obradom tih sirovina, kako prave razne stvari i onda sam si sam rekao, ako mogu oni, zašto ne bi mogao i ja? Problem je bio u tome što su CNC glodalice izuzetno skupe, tako da sam se odlučio napraviti jednu svoju. Prošli su dani i mjeseci u planiranju, sređivanju garaže koju je bilo potrebno preurediti, napraviti više mjesta, a onda je krenulo projektiranje samog stroja i montiranje u kojem mi je pomogao moj brat. Sama izrada stroja nije tekla po planu, bilo je preinaka, neprospavanih noći, a neke stvari morale su se rješavati u hodu. Proveo sam nebrojeno sati čitajući savjete po forumima, što bi i kako moglo biti napravljeno i konačno, nakon godinu dana, mogao krenuti- započeo je Dominik naš razgovor.
Kako nam je rekao, stroj se sastoji od jednoručne glodalice koja je nosačem montirana na platformu stroja i četiri takozvana stepper motora koji preko drivera i kontrolne jedinice dobivaju informacije o kretanju po osima sa iznimnom preciznošću.
Prve predmete koje je izradio bili su namijenjeni njegovoj obitelji i prijateljima koji su, naravno, bili izuzetno oduševljeni.
– Uglavnom se bavim izrađivanjem predmeta od drveta budući da mi je do toga nešto lakše doći, a mogu napraviti sve što poželim. Supruzi Mateji i sebi izradio sam jedan poseban podsjetnik na naše vjenčanje, svom prijatelju, koji je postao kum mog sina Frana, također sam izradio jedan personalizirani poklon upravo tom prigodom, a bilo je tu još dosta stvari. Kad su ljudi vidjeli sve što radim i kako to izgleda, bili su izuzetno zainteresirani, jer koliko znam, na našem širem području nisam čuo da se netko bavi ovime- dodao je.
Budući da je zaposlen, sve što uspije napraviti izrađuje u svoje slobodno vrijeme, ali kako kaže, to je posao koji voli, koji ga ispunjava, tako da mu nije problem odvojiti malo vremena.
– Zapravo, princip rada i nije toliko kompliciran. Ono što zamislim prvo pretvorim u crtež, nakon toga sve se isprogramiram i ostalo je na stroju. Potrebno je dosta sati da bi se nešto izradilo, posebno ako se radi o predmetu većih dimenzija, čak i do 15 sati za jedan predmet na kojemu ću uskoro krenuti raditi. Upravo iz tog razloga još se nisam odlučio za otvaranje vlastitog obrta, jer uz posao želim da mi ostane dovoljno vremena kako bi se mogao posvetiti djetetu i supruzi u obavljanju roditeljskih zadaća. To sve zahtjeva puno odricanja, ali ovako, kada mi je to hobi, uspijem si sve uskladiti. Naravno, uvijek volim pomoći nekome i izraditi možda nešto i za nekog drugog, jer upravo je to, kada vidiš nečije zadovoljstvo, ono što te ispunjava i znaš da se tvoj trud i odricanje isplatilo- rekao nam je.
Za kraj, imao je i jednu posebnu zahvalu.
– Htio bih iskoristiti ovu priliku i zahvaliti svom profesoru Borisu Kulišiću koji mi je predavao za vrijeme mog školovanja u Tehničkoj školi i koji je na mene prenio svoje znanje, a najviše se želim zahvaliti supruzi Mateji koja me u svemu podržava. Tko zna, možda ću se nekada i ozbiljnije početi baviti ovim stvarima kod kuće, ali za sada je sve ovako kako je. Najbitnije je uživati u onome što radiš, jer kad hobi postane prevelika obveza, tu se već javljaju i prvi problemi- zaključio je.
Dominiku ćemo i ovom prilikom poželjeti puno sreće u njegovom radu. Nismo mu htjeli oduzimati previše vremena, ostavili smo ga s njegovom obitelji i s puno planova za nove projekte koji su pred njim.
(www.icv.hr, mra)