Čast da ove godine u povodu Dana grada – Rokova bude dobitnik najvećeg priznanja, Zlatne plakete „Grb Grada Virovitice“ za životno djelo pripala je umirovljenom doktoru veterinarske medicine i jedinom živućem učeniku violine glazbenika Jana Vlašimskog, 96-godišnjem Ivanu Kovačeviću iz Virovitice. Novinar Bruno Sokele posjetio ga je u njegovoj obiteljskoj kući i u ugodnom razgovoru gospodin Ivan mu je otkrio zanimljive podatke o svom životu i ljubavi prema glazbi, kao i što mu znači ovo veliko priznanje koje je dobio za svoj dugogodišnji rad.
Posjetili smo ga u njegovoj obiteljskoj kući u ulici Tina Ujevića ili kako naši stari Virovitičani kažu, „na Suvari“. Ivan nas je srdačno dočekao, a ovo veliko priznanje koje je dobio za svoj dugogodišnji rad i više ga je nego obradovalo.
– Zaista sam ugodno iznenađen, ovo je kruna svih priznanja za moj rad. Istina je da sam u mirovini od 1991. godine, ali od violine se nikada neću umiroviti jer svako malo je uzmem i zasviram ponešto iz svog bogatog repertoara – rekao nam je naš sugovornik, za one koji to ne znaju i vrlo cijenjeni doktor veterinarske medicine koji je svojim znanjem i umješnošću spasio od smrti mnoge bolesne domaće životinje, omogućio da na svijet donesu veliki broj mladih, ali isto tako doprinio sprječavanju širenja opasnih životinjskih bolesti.
VETERINA ŽIVOTNI POZIV
– Suzbio sam četiri zoonoze, svinjsku kugu, slinavku i šap. Općenito bio sam maksimalno posvećen svom poslu jer mi je veterina bila na prvom mjestu i njoj sam dao najveći dio sebe. Više od pet desetljeća za mene nije bilo određenog radnog vremena, a najteže veterinarske poslove često sam radio i pod oskudnim svjetlom svijeće. Da ne govorim da se na teren išlo zaprežnim kolima, biciklom, pa čak i pješice, jer zdravlje životinja bilo je presudno ne samo za njih, nego i za nas ljude – rekao je s neskrivenim ponosom ovaj „veterinar od glave do pete“.
No, naši Virovitičani znaju ga i kao glazbenika, perjanicu glazbe na našim prostorima.
JAN VLAŠIMSKI – STROG, ALI PRAVEDAN UČITELJ
– U tadašnju glazbenu školu koja je bila u Gradskom dvorcu u Virovitici krenuo sam 1932. godine kod glazbenika Jana Vlašimskog. Imao sam tu čast i zadovoljstvo da mi je upravo on bio učitelj violine, a sada imam i tu privilegiju da sam njegov jedini živući učenik. Sjećam ga se i dan-danas. Bio je izrazito strog, a na njegovom licu se nikada nije mogao vidjeti smiješak. Možda se uopće i nije smijao ili se smijao u sebi, tko zna. Bio je vrlo pošten i iskren, što je u nekim slučajevima značilo da je učeniku znao reći: „Oprostite, ali vi niste za glazbenika.“ Na svu sreću ja nisam bio jedan od njih, jer sam zaista od samog početka zavolio i glazbu i violinu – priča nam I. Kovačević.
VIOLINU RADIO ISTI MAJSTOR KAO I VLAŠIMSKOM
Kaže kako se može pohvaliti i time da posjeduje istu violinu kakvu je imao i Jan Vlašimsky. Doduše, njegova je šest godina mlađa. Radi se o violini iz 1907. godine majstora Josefa Lidla iz Brna u Češkoj.
Prsti su mu stari, ali još uvijek ga nisu izdali u sviranju i iako malo drhture i stvaraju prirodni tremolo, još uvijek točno pogađaju svaki ton.
– Neke stvari se nikada ne mogu zaboraviti, pogotovo ako s vremena na vrijeme sviraš. Doduše, sada sviram sam, a dugo vremena sam svirao u raznim orkestrima, te s klavirskom pratnjom naših profesora glazbe Svetlanom Relić i Pericom Mihaljevićem iz Virovitice – rekao je Ivan Kovačević, prisjetivši se svojih prvih glazbenih sastava.
SVIRAO I STEPINCU
Već u drugom razredu Glazbene škole, oko 1934. godine, svirali su na kongresu u Hotelu Lazić. Jedan od gostiju, sjeća se, bio je i Alojzije Stepinac.
– Sa mnom su još u orkestru bili i Pavoković, Grčić i Petrović. Poslije toga su se koncerti samo redali. Put veterine odveo me i u Donji Miholjac, gdje sam također ušao u glazbeni sastav s tamošnjim žiteljima Slavkom Bančićem i prijateljima. Za to me vežu lijepi trenuci jer smo svake subote i nedjelje u tamošnjem parku svirali za tadašnju mladež. Bilo je to pedesetih godina, a moglo se čuti dosta evergrina, starogradske i narodne glazbe, klasične glazbe, jazza, svega pomalo. Moram priznati da su mi najdraži bili odlomci iz poznatih opera i opereta, što i dan-danas rado zasviram – kaže.
ZAHVALJUJEM SVIMA KOJI ME ZOVU SVIRATI
Ivana Kovačevića nebrojeno puta vidjeli smo na raznim glazbenim zbivanjima u našem gradu, bilo da se radi o događajima Glazbene škole Jana Vlašimskog, Češke besede Virovitica, umirovljeničkih i inih događaja u gradu, povodom raznih svečanosti i manifestacija. Ivan i njegova violina uvijek su pri ruci, što ga posebno ispunjava ponosom.
– Drago mi je da me se ljudi sjećaju i da me rado zovu. Ne samo u Češkoj besedi od koje sam dobio barem stotinu priznanja, nego i drugi, a kao što sam i na početku rekao, ovo priznanje Grada Virovitice zasigurno mi je najvrijednije priznanje od svih i hvala im na tome – zaključuje Ivan Kovačević.
U POVODU ROKOVA OTVORENA NOVA ARHEOLOŠKA IZLOŽBA U GRADSKOM MUZEJU VIROVIICA
U okviru Rokova 13. kolovoza u Gradskom muzeju Virovitica otvorena je arheološka izložba „Umjetničko nasljeđe bjelobrdske kulture: Zvonimirovo – Veliko Polje i Suhopolje – Kliškovac“.
Radi se o srednjovjekovnoj arheološkoj kulturi koja se na području međuriječja Drave, Save i Dunava manifestirala od 9. do 13. stoljeća, a nazvana je po arheološkom lokalitetu, groblju Bijelom Brdu kraj Osijeka. Prepoznatljivost ove kulture je prije svega u grobljima s inhumacijskim ukopima u redove, a predmeti materijalne kulture poput nakita, keramike, oružja, oruđa i novca imali su važnu ulogu u obredu pokapanja.
Izložba je nastala inicijativom njezine autorice, arheologinje Gradskog muzeja Virovitica Sanje Baškarad uz podršku stručnih suradnika: akademika Željka Tomičića, dr. sc. Marka Dizdara, dr. sc. Siniše Krznara i dr. sc. Željke Bedić, koji su svojim dugogodišnjim iskustvom i radom na lokalitetima Zvonimirovo – Veliko Polje i Suhopolje – Kliškovac, odnosno na području srednjovjekovne arheologije dali doprinos te bili velika podrška u organizaciji ove izložbe. Naime, prošlost virovitičkoga kraja bogata je arheološkim kulturama, među kojima je vrijedno istaknuti upravo ovu zanimljivu, markantnu srednjovjekovnu kulturu, tzv. bjelobrdsku kulturu.
Bjelobrdska materijalna i duhovna kultura obuhvaća multietičku ranosrednjovjekovnu arheološku građu s područja međurječja Save, Drave, Dunava i Mure, odnosno šire područje Panonske nizine, Mađarske, Slovačke, Rumunjske, Vojvodine, Srijema, sjevernu i sjeverozapadnu Bosnu, sjeveroistočnu Sloveniju te istočnu i jugoistočnu Austriju. Ovom širokom prostoru rasprostranjenosti bjelobrdske kulture zajednički su reprezentativni predmeti sličnih obilježja.
IZLOŽENI NAKIT, ORUĐE I ORUŽJE, KERAMIKA, DIJELOVI JAHAĆE OPREME TE NOVAC
– Ova izložba je nastala kao podsjetnik na materijalno i kulturno bogatstvo srednjovjekovlja te kao poticaj na veća, posebice arheološka istraživanja tog razdoblja. Posebnu pozornost arheologa za proučavanje osobitosti bjelobrdske kulture privukla su nalazišta srednjovjekovnih inhumacijskih groblja na redove unutar Virovitičko-podravske županije kako zbog svog položaja na granici Hrvatske i susjedne Mađarske, tako i zbog neistraženosti tog dijela europskog srednjovjekovlja od 10. do 13. stoljeća. Na izložbi su predstavljaju pojedine kategorije nalaza iz fundusa Arheološkog odjela Gradskog muzeja Virovitica sa značajnih arheoloških lokaliteta Zvonimirovo – Veliko Polje i Suhopolje – Kliškovac koji prikazuju kako umjetnički, tako i obrtnički duh pripadnika bjelobrdske kulture.
Bit će izloženi nakit, oruđe i oružje, keramika, dijelovi jahaće opreme te novac, odnosno predmeti svakodnevne upotrebe kao dio materijalne kulture koji upotpunjuju sliku aktivnosti srednjovjekovne populacije bjelobrdske kulture. Predmeti su to koji su pripadnici ove kulture izrađivali tijekom svog životnog vijeka te se njima služili. Ukrasne izrađevine, prije svega nakit i dijelovi nošnje obuhvaćaju širok spektar oblika, od nakita za kosu i glavu, naušnica, narukvica i prstenja do nakita za prsa i vrat. Osim toga, zanimljivo je spomenuti da izložene predmete pored funkcionalnih karakteristika krasi i estetika, pa je u planu i izrada muzejskih suvenira na temelju pojedinih izložaka.
Reprezentativni predmeti bjelobrdske kulture s istoimenih nalazišta također čine dio jednog od dva nova stalna postava Gradskog muzeja Virovitica „Povijest grada i Dvorca“ smještenog u novoobnovljenom dvorcu Pejačević, te su od iznimne povijesne i kulturne važnosti i ističu se svojim estetskim i funkcionalnim karakteristikama – istaknula je autorica izložbe, arheologinja Sanja Baškarad te pozvala građane da navrate do Gradskog muzeja i pogledaju izložbu.
(www.icv.hr, rtk)