Sjećate li se ovih igara iz djetinjstva? Neke od njih bismo i danas rado zaigrali

Ima nešto u onim starim igrama iz djetinjstva koje nas i u starijoj dobi nasmiju i otključaju uspomene koje podsjećaju na vrijeme provedene na ulici i omiljeno društvo. Doba kad je „tlaka“ bilo skočiti kući dok je mama zvala na ručak i kad smo uvijek smišljali nešto novo, kako provesti još koji sat, samo da ne moramo doma. Znate, one igre zbog kojih smo samo otrčali kući i sa šnitom namazanog kruha u ruci odmah izletili natrag na igralište, da ne bismo nešto propustili.

Upravo ove igre bude takva sjećanja: bacite oko na naš popis i već danas isprobajte – jeste li ispali iz štosa ili još uvijek možete zaigrati kao nekad. Ako ništa, naučite svoju djecu kako mogu uživati u jednostavnim, jeftinim, a opet ispunjavajućim igrama po kojima će zacijelo i sami pamtiti svoje djetinjstvo.

Neke od igara možda se u vašem kraju drugačije zovu, no princip igre je isti, a mi koristimo one nazive koji „vrijede“ na našem području.

Vratimo se, dakle, u djetinjstvo.

1. Care, care govedare (Care, care gospodare)
Igra za veliki broj djece. Jedno dijete je „car“, leđima okrenut prema grupi djece, koja ga pitaju: „Care, care, govedare, koliko je sati?“ On odgovara koristeći stope životinja (npr. 5 mišjih koraka – mali koraci, 10 slonovskih koraka – veliki koraci, 2 mravlja koraka – stopalo ispred stopala). Pobjednik je onaj tko prvi stigne do „cara“, pa on postaje novi “car”. Aktualni “car” može i prevariti igrača koji mu je blizu i reći mu “da je pao u bunar”, na što se isti mora vratiti na početak. Kreativnija društva smislila su i vlastite “korake”, kazne, fore koje su igru učinile još zabavnijom.

2. Skakavac
Ova igra nam je vrlo često samo služila kao izgovor da nekoga nagazimo, pogotovo ako se nismo s nekim slagali ili ako su u pitanju bile nove, bijele tenisice. Igrači bi stali u krug s jednom nogom naprijed te bi sve noge bile jedna do druge. Nakon što bi jedan od igrača izgovorio „ska-ka-kakavac“, ostali bi odskočili što dalje jedni od drugih. Na iduće „ska-ka-kakavac“ izgovaranje bi skočio samo jedan igrač i to sa ciljem da nagazi nogu drugog, najčešće najbližeg igrača. Ukoliko uspije, nagaženi igrač ispada iz igre. Cilj igre je, pogađate, ostati nenagažen.

3. Žabica gatalica
Ovaj papirnati ekvivalent kristalnoj kugli nam je otkrivao tajne poput tko je iz razreda zaljubljen u nas, nada poput kojim poslom (čija plaća se broji u milijunima) ćemo se baviti jednog dana ili budućnost kao one s kojom od poznatih holivudskih zvijezda ćemo biti u braku. Nismo sigurni koliko proročanstava ove kultne dječje igre se ostvarilo, ali sigurni smo da se sati provedeni uz nju i dan danas pamte.
Budući da ju je teško objasniti ovako, kako se izrađuje i igra, pogledajte u prilogu.

zabica gatalica izrada
foto: wikipedia

4. Pjetlić
Puno trčanja, frustracije, istezanja i strategije donosi ova zabavna igra popularno zvana „pjetlić“. U njoj dvoje ili više igrača razmjenjuju loptu, a jedna ili više osoba koja je u sredini mora ju uhvatiti. Kad ju uhvati, on postaje „bacač“, a osoba koja je zadnja bacala postaje novi „pjetlić“. I tako unedogled.

5. Krokodile, krokodile, možemo li prijeći?
S obzirom da je za ovu igru potrebna zamišljena rijeka, za njeno nastajanje smo se snalazili kako smo mogli i znali, ovisno o tome gdje smo živjeli. Dok su oni „sretnici“ koji su živjeli u kućama mogli jarke (ukoliko su bili pred kućom) iskoristiti kao opasnu rijeku u kojoj živi dječjeg mesa gladni krokodil, oni koji su živjeli u zgradama bi bojicama, kamenčićima ili grančicama označili strane rijeke te se krenuli uhvatiti u koštac s „krokodilom“. Čak i ako je imao tek mliječne zubiće.

6. Gumi-gumi
Jedna od igara koja je obilježila generacije i generacije djece je upravo gumi-gumi, s mnoštvom svojih varijanti. S običnom „gumom za gaće“ isprobavali smo niz koreografija, vježbali ravnotežu, padali, ljutili se, svađali, slavili pobjedu ako bismo svladali gumu visoko u zraku i pritom beskrajno uživali. Možda najpoznatija je ona, „bazna“, „Njemačka škola“, u kojoj smo se na početku svi zapetljali, ali smo na kraju postali virtuozi.
Podsjetite se, igra se ovako: dvije osobe uđu u gumu i rašire ju, da se dobiju dvije trake.
Potom
1. skočiš jednom nogom na gumu,
2. skok s obje noge, na obje trake
3. jedna noga unutra, skok na obje gume
4. skok s obje noge, okret oko sebe, skok na obje trake
5. jednom nogom odigne se jedna traka, stane se na obje gume, okret
6. potez škarica; tri na jednu, tri na drugu stranu
7. nogom se odigne guma, ide se 7 puta
8. nogom koja je najbliža uzme se guma, prebaci preko druge (formira se trokut), ubaci se druga noga, izađe, okrene se i ponovi, do početka
9. 8. + skok na trake gume na kraju
10. skok unutar traka, odozdo se zahvati jednom, pa drugom nogom. Vrti se 8 puta, na 9 izvuče jedna noga, a na 10 skok na obje gume.

Sretno! Tko prvi prođe bez zapetljancije, plaća rundu! Ujedno, na internetu ima mnoštvo video priloga s kojima se možete podsjetiti i „abecede“, „engleske školice“, „balerine rokoko“ i drugih izazova.

7. Školica
Igra koja je i danas popularna jer vam je za nju dovoljna samo kreda i malo prostora za crtanje. Igrač na jednoj nozi mora proći svih deset polja i vratiti se na početak.
Upozorenje – razgibati koljena i zglobove prije igre, pogotovo ako imate više od 30 godina.

8. Fli-fla-flu
Jedina namjena ove igre bila je „biranje“ onoga koji mora obaviti zadatak s kojim se grupa trenutno bavila. Žmirenje u igri skrivača, odlazak po loptu u dvorište onog susjeda za kojeg se priča da je zločest i ne voli djecu te „posuđivanje na neodređeno“ najcrvenijih i najfinijih trešanja s drveta bake na kraju ulice. Stopala se postave u krug, svi u isto vrijeme ih dižu ili spuštaju, a onaj tko ostane poseban (jedini sa spuštenim ili podignutim stopalom)– izabran je za zadatak.

9. Priljepak- zaljepak
Ovo je, budimo realni, sofisticiraniji oblik klasične igre lovice. Naime, kada bi „lovac“ (čak i ovlaš) dotaknuo drugog igrača, taj bi se, kako i sam naziv igre kaže, „zalijepio“ za njega. Tada bi zajedno krenuli loviti i „lijepiti“ ostale igrače. Cilj igre je bio što duže ostati „nezalijepljen“, to jest bježati od hrpe djece koja se drže za ruke i trče prema tebi s gorućom željom da postaneš i ti dio te glasne i brze formacije.

kolaricu panicu igra scaled
foto: wikihow.com

10. Kolariću Paniću (svi je pamtimo samo kao ‘ona igra sa špagom’)
Ova igra s koncem ili špagom je bila dosta popularna, ponajviše zato jer je bila teška. Samo oni najvještiji i najspretniji uspijevali su napraviti više od tri poteza bez da se kompletna „struktura“ ne raspadne. Osim što razvija finu motoriku, ova igra razvija i osjećaj frustracije. Dok su se u „naše vrijeme“ koristile najobičnija špaga ili konac koji smo uzeli iz bakinih šivaćih mašina, danas se u trgovinama može kupiti od raznih materijala te u raznim bojama i dužinama.

11. Ide majka s kolodvora (dia-dia-de)
Ako niste naslov ove igre pročitali kroz njenu popratnu melodiju, vjerojatnost da ste rođeni bar 10 godina nakon autora ovog teksta je poprilično velika. Nasuprot tome, pravila su dosta jednostavna. Grupa djece stoji nasuprot jednog igrača, odnosno „majke“, te tijekom pjesme idu jedni prema drugima. Nakon što „majka“ kaže ime i zanimanje svoje kćeri, ostali igrači odlučuju hoće li kćer dati majci. Ukoliko ju ne predaju, majka traži novu. Ukoliko ju pošalju majci, igra se nastavlja sve dok na suprotnoj strani ne ostane jedan igrač čime on/ona postaje nova „majka“.

(Premisa ove igre je, sad kad gledamo, dosta zbunjujuća i ponešto alarmantna. Što je majka radila na kolodvoru? Zašto ne zna kako joj se zove navodna kćer? Kako izbiti tu zaraznu pjesmu iz glave? Odgovore na ta i ostala goruća pitanja saznajte u idućoj partiji ove igre.)

12. Drvena Marija, Crvena/crna kraljica (jen-dva-tri)
Ne, ne radi se o osobi koja jedina na podiju stoji i ne pleše u svatovima – riječ je o igri u kojoj su uživali mnogi, jer se igra s većim brojem igrača. Jedan igrač je „Drvena Marija“, okrenut leđima drugima. Dok on ne gleda i govori riječi „Drvena Marija jen-dva-tri“, ostali igrači moraju mu se približiti. Kad se okrene, svi moraju biti mirni, kao kipovi. Tko se imalo pomakne, bude kažnjen ili ispada iz igre. Slična pravila vrijede i kod igre „Crna kraljica“, koja također izgovara riječi „Crna kraljica jen-dva-tri“ i okreće se prema igračima, a tko se pomakne, vraćaju ga na start.

13. Graničar
Igra koja je, srećom, preživjela sve generacije pa ju i danas diljem svijeta rado uče i igraju u vrtićima i školama jer je dinamična, vesela, aktualna. Kao što znate, dva igrača postavljena su na rub polja, na kojem se nalaze dva „tabora“. Igrači u svom taboru moraju izbjeći loptu suprotničkog bacača i ostati u igri. U graničaru je uvijek puno naguravanja, smijeha, nerijetko i ljutnje, ali najvažnije je da je zabava prisutna od početka do kraja.

pikule
foto: ilustracija, pixabay.com

14. Pikule (špekule, klikeri)
I dok moderne generacije na pametnim telefonima i računalima igraju moderne inačice ove igre (npr. Marble Blast Gold, Enigma), malo tko zna da su klikeri, pikule i špekule, kako god ih mi zvali u djetinjstvu, bile popularna igra još prije 4600 godina (da, igrali su je još u staroj Mezopotamiji, Egiptu i Grčkoj). Staklene, keramičke, drvene, pa i metalne kuglice koristile su se godinama ne samo kao prestiž u društvu (po boji, veličini, dometu), već i u raznim varijantama igre u kojima je trebalo izbiti drugome, špekulu, ubaciti u rupu, izbjeći s njima prepreke na poligonu. Varijanti igre ima puno, a svaka je čisti gušt.

(www.icv.hr, ea, mlo)

- PROMO -

 

 

Povezane vijesti

Skip to content