Da se priroda može poigrati s ljudima, govori i primjer niskih vodostaja naših rijeka. Zasigurno žitelji Podravlja ne pamte tako nizak vodostaj rijeke Drave koji je svoj vrhunac dosegao upravo tijekom rujna, a mnogi smatraju da je to čak i najniži vodostaj rijeke Drave u rujnu u posljednjih dvadesetak godina.
Upućeniji kažu da se to dogodilo zbog klimatskih promjena, ali i utjecaja čovjeka na prirodu. Naime, postoji oko 20 elektrana kojima je zbog proizvodnje električne energije prioritet zadržavati vodu u svojim akumulacijama. Iz Hrvatskih voda tvrde kako to baš i nije tako jer, kako navode, ako nema oborina, nema ni vode, a ako nema vode, onda je nema ni u hidroelektranama. Eto, svi sve znaju, a izgleda da nitko ništa ne zna ili zna pa šuti.
Činjenica je da ljudi već danima šeću po suhim koritima Drave i čude se. Samo za primjer, Drava kod Terezinog Polja prije tjedan dana je dosegnula najniži vodostaj unazad dvadesetak godina, oko 340 cm, što je daleko niže od prosjeka.
Ista situacija je i na drugim mjernim stanicama sve do Osijeka, gdje također ne pamte tako nizak vodostaj. Mnogi kupači na obalama Drave imali su, a neki još uvijek imaju, priliku uživati u kupanju pri niskom riječnom vodostaju ili sličnim igricama na vodi, no takvi uvjeti nipošto ne odgovaraju teretnim brodovima i kruzerima jer im je pristup gotovo potpuno onemogućen.
U ovom slučaju najugroženiji je vodeni biljni i životinjski svijet koji osim najčešćih riba uključuje i puno drugih vrsta iz vode i onih koji na bilo koji način ovise o vodi. Doduše ribe su se s vremenom navikle da, kada se vodostaj snizi, odlaze u duboka mjesta na rijekama i tamo se zadržavaju, ali većina ih strada zbog nedostatka kisika koji je prisutan u vodi koje nema. Još kada se tome pribroje i visoke temperature zraka, a samim time i vode, situacija je još gora.
Obilazeći rijeku Dravu primijetili smo neke otočiće, panjeve i slično što nikada nismo vidjeli, ni na našoj strani, a ni na strani naših susjeda u Mađarskoj. Zbog niskog vodostaja na vodama s razlogom nema ni brodova ni ribiča. Uspjeh u ribolovu po niskom vodostaju bio bi jednak uspjehu lova u jarku ili bunaru, kao što znaju reći ribiči kada od ribe nema ni traga ni glasa. Možda je ova situacija dobra jedino za proučavanje riječnog dna ili za traženje izgubljenih udica, predveza, olova i drugog manjeg ribolovnog pribora.
Struka kaže da bi se tijekom odmaka jeseni situacija s vodostajem, a samim time i normalizacijom života u vodi i uz vodu trebala poboljšati. Vjerujemo da će i biti tako, naravno ako ne izostanu oborine kojih u jesen ima najviše. No, kako se situacija s vremenom sasvim promijenila, ništa se ne zna, a kada tome još dodamo nerazumnu eksploataciju nekih rijeka, mora se priznati da situacija nije ni bajna ni sjajna. Živi bili pa vidjeli, a do tada proučavajmo suha korita rijeke Drave pa možda nešto i naučimo o globalnom opstanku svijeta kakvog poznajemo.
(www.icv.hr, bs)