Sve zanimljivosti o povijesti grada Osijeka, sve pikanterije o životima poznatih Osječana i Osječanki, njihovim tragičnim ili šokantnim sudbinama, možete saznati u eukativnim šetnjama osječkim grobljima koje dva puta godišnje organizira osječki turistički vodič Vlado Pest na Dan Svete Ane i Blagdan Svih svetih.
Prilikom razgleda čuti ćete priču o neobičnoj sudbini koju su “doživjeli” posmrtni ostaci poznatog Osječanina Viktora Aksmana, koji je između ostalog izgradio zgradu kina Urania, jednu od najljepših secesijskih zgrada. Tu zgradu zovu i “inat građevinom” jer ju je Aksman uspio završiti za 6 mjeseci (od ožujka do rujna 1912. godine) ispunivši tako svoje obećanje gradskim ocima. No, čuveni graditelj je zbog njemačkog podrijetla promijenio ime u Vladoja Aksmanović, ali je ipak završo u logoru u Valpovu gdje je i umro. Nakon njegove smrti obitelj ga je pokušala dovesti u Osijek, no u to vrijeme se nitko nije bavio prijevozom pokojnika jer je pogrebno poduzeće “Ukop” osnovano kasnije, 1947. godine. Tako je obitelj njekov kostur stavila u manji sanduk, zamotala u plavi “pak papir” i dovezla ga kao paket vlakom, te ga položila u obiteljsku grobnicu na “Aninom groblju”.
Povijesne zanimljivosti mogu se čuti i o djelovanju obitelji Gillming i njihovom utjecaju na gospodarski i kulturni razvoj grada. Naime, bogati je industrijalac svoju kćerku Mathildu udao za tadašnjeg pravnika, bilježnika i naposlijetku gradonačelnika Osijeka Vjekoslava Hengla koji je tu dužnost obnašao od 1920. do 1934. godine. Kao njegov pozitivan značaj ističe se dokinuće konjskog tramvaja i uvođenje električnog, te izgradnja dvokolosiječne pruge, ali kao negativan- rušenje gradskih zidina. U tom su “pohodu” ostali samo prvi i osmi bastion. Na sreću zbog nedostatka novca, rušenje je obustavljeno, pa su zidine ipak ostale.
No, Hengl je poznat i po tome što je dobio nesvakidašnji vjenčani dar. Naime, dobio je vilu, današnju zgradu Gradske i sveučilišne knjižnice, jednu od najljepših secesijskih građevina. To su veličanstveno zdanje mladencima poklonili njeni roditelji Gillming. No, u sklopu zgrade nalazio se i stan za njih, pa je tako Hengl po useljenju shvatio da je u “paketu” dobio i punca i punicu.
Ovo su tek neke od mnoštva priča koje će vam uz vječna počivališta pokojnika, na zanimljiv i jedinstven način, s milijun informacija koje “isipava iz rukava” ispričati Vlado Pest, samostalni turistički vodič grada Osijeka koji je još 2006. godine počeo s realizacijom svoje zamisli besplatnih obilazaka grobalja.
– Takve sam razglede ranije vodio po pariškom groblju Père-Lachaise gdje je primjerice grob Jima Morrisona, američkog pjevača grupe “The Doors”, Édith Piaf, francuske šansonjerke i brojnih drugih poznatih osoba. Tada sam pomislio da kad može kod njih može i kod nas, imamo i mi što pokazati na naših deset grobalja. Tako sam na Dan Svete Ane prije 15 godina počeo s obilascima. Nastavio sam na Blagdan Svih svetih po ostalim grobljima, u međuvremenu mi se pridružilo i nekoliko kolega, tako da smo do sada imali oko 40-tak razgleda- kaže Pest.
Dodao je kako je svake godine na dan Svete Ane, obilazak “Aninog groblja”, a na Dan mrtvih upriličuju posjet jednom od 10 gradskih grobalja.
– Kad smo obišli “obična” groblja onda smo imali obilazak i podzemnih koja se nalaze u mnogim osječkim crkvama. Ove godine za Blagdan Svih Svetih ćemo također posjetiteljima prirediti zanimljivi razgled, ali za sada još razmatramo neke ideje- najavljuje Pest.
Tvrdi kako to do njegova dolaska nitko nije radio u Hrvatskoj, a kasnije su tu ideju “iskopirali” u Zagrebu.
– Raduje nas što nas “prate” jer, kako smo uveli razgled za Osječane za Dan grada, to sad također imaju i Zagrepčani. Osim navedenih imamo i razgled zgrade HNK, tematske razglede Osijeka, razvoj parkova, pa smo onda obuhvatili industrijsku arhitekturu, pa razgled mostova, dijelova grada i u svemu tome prednjačimo. Organiziramo i susrete ugode koje za sada nema nitko u Hrvatskoj- ističe Pest.
Uz građane Osijeka i turiste iz drugih krajeva Hrvatske, veliki interes za obilazak iskazuju i strani turisti.
– Turisti najčešće posjećuju “Anino groblje” i obično Amerikanci pitaju- Jel’ najveće? Kad odgovorim da nije pitaju jel’ njastarije, opet kažem nije. Najljepše? Nije. Oni se onda čude jer njima ipak mora biti nešto “naj”- šaljivo priča Vlado.
– No, Anino groblje ipak ima to nešto “naj”. Tu je počivalište najviše poznatih Osječana i to je najpoželjnije groblje koje je nekad bilo daleko od grada, uz đakovački drum, a danas je to usred grada- dodaje Pest.
Naime, 1748. vladao je drugi val kuge u kojem je pomrla trećina građana, a koje je trebalo ukopati daleko od grada, da bi do danas to postalo drugo groblje u gradu.
– Ovdje ima oko deset tisuća ukopnih mjesta, na oko 53 tisuće četvornih metara prostora, a ukopano je više pokojnika nego što grad danas ima stanovnika, oko 100 tisuća.
Crkvica smještena na groblju posvećena je Svetoj Ani, po kojoj je nazvano i groblje, iako se 26. srpnja slavi blagdan Svete Ane i Joakima, roditelja Blažene Djevice Marije. Do 1945. godine groblje je bilo podijeljeno na katolički dio, pravoslavni i protestantski. Zadnji dio je bio za siromahe i Rome, dok je krajnji sjeverozapadni dio bio za kažnjenike. Tamo je pokopan Čaruga i drugi kažnjenici- priča nam Pest.
Ističe među grobovima ona poznatih osječkih industrijalaca i dobrotvora, poput Lorenza Jägera, koji je dao sagraditi drugu pučku školu u Gornjem gradu, a što je zgrada današnjeg Filozofskog fakulteta. Tu je i veliki kamena grobnica i križ, jedinstvena u Hrvatskoj, a vjerojatno u Europi, koja je u vlasništvu osječkog HNK.
– To je grobno mjesto za sve radnike kazališta, bez obzira na kojem su radnom mjestu bili, ukoliko za života izraze želju da tu budu ukopani. Posljednja je ukopana operna prvakinja Božena Čubra. Prije nje, osječki tenor Luciano Manzin.
Jedini nadzemni spomenik u obliku kapele u Osijeku je onaj ljekarničke obitelji Janković. Tu je i grobnica bogataške obitelji Pfeiffer koja nema ukopnog otvora odozgo ili ispred. Od ukopne prostorije, grobnice do sakristije vodi tunel i onda su lijesove nosili dolje. Poznata i po jedinstvenom nadzemnom nadgrađu, s jonskim stupovima- nastavlja pričati Pest koji poput mađioničara izvlači iz rukava nove zanimljivosti i dočarava iluziju prošlosti.
– Pajo Kolarić, Bela Adamović, Reisner, obitelj Piller, Blaum, mnoštvo je naših sugrađana. Svi smo se nadali da će nam i Kićo Slabinac stići, no urna je položena u Zagrebu- kaže pomalo sa sjetom.
Za kraj našeg obilaska dodaje kako je najzanimljiviji taj zgib nadzemnih oblika spomenika i podzemnih zanimljivosti, odnosno pokojnika koji su svojim djelom i radim zadužili grad, obilježili određena razdoblja razvoja.
– Mogu reći to ima privlačnost, a i nikome nije dojadilo jer u grupi nikad nema manje od 30 ljudi, a neki nam se i iznova vraćaju- kaže Pest ističući kako će Anino groblje ostati najpoželjnije groblje na kojem nekako svi nastoje doći do nekog mjesta.
(www.icv.hr, tj)
