KULTURNI MOZAIK O donacijama Branislava Glumca i Vinka Brešića, te knjizi o tradicijskoj glazbi Virovitičko-podravske županije

- PROMO -

Poznati hrvatski književnik, naš zavičajni autor Branislav Glumac darovao je Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica vrijednu građu, knjižnu zbirku izabranih djela. Ponukani tom vrijednom donacijom u Knjižnici su prionuli poslu i odlučili oformiti zavičajnu zbirku koja će nositi upravo njegovo ime.

Zbirka sadrži ukupno 133 jedinice knjižnične građe: knjige poezije i proze, gramofonske ploče, VHS kasetu, likovne mape, slikovnice, fotografije. Sastoji se od dvije cjeline: potpisanih autorovih djela s posvetom Knjižnici – kao osobne ostavštine i darovane građe književnih prijatelja s posvetom književniku Branislavu Glumcu.

Govoreći o vrijednosti ove zbirke ravnatelj knjižnice Robert Fritz je istaknuo kako je za jednu knjižnicu u godini koja je proglašena Godinom čitanja uistinu od velikog značaja osnivanje ovakve zbirke, posebice jer se radi o građi zavičajnog autora i znamenitog hrvatskog književnika. Knjižnica je uistinu ponosna na ovaj projekt jer, kako je istaknuo, dio poslanja knjižnice je, između ostalog, da njeguje, prikuplja, sustavno obrađuje i daje na korištenje i zavičajnu građu.

– Ovo nam je bilo vrlo bitno i htjeli smo to odraditi kako treba. Uloženo je puno truda i šest mjeseci intenzivnog rada da bi zbirka izgleda ovako i mogu reći da smo na nju jako ponosni. Te zbirke ne bi bilo da ogroman posao nisu odradile moje dvije kolegice, Danijela Crnčić, koju je zbirku sustavno stručno-knjižničarski obradila i ona je vidljiva u katalozima, na internetu, te Nele Krznarić koja se šest mjeseci dopisivala, telefonirala i razgovarala s piscem, a rezultat svega toga je ovo što vam predstavljamo i što ćete moći pogledati u našoj knjižnici – rekao je ravnatelj Fritz.

Grad Virovitica u kojemu je Branislav Glumac odrastao uvijek mu je u srcu, a teme djetinjstva, zavičaja i zavičajnost nešto su o čemu puno razmišlja i u posljednje vrijeme piše.

– U mojoj knjizi koja će uskoro izići „Moja dva djetinjstva“ sačuvao sam osjećaje i sve lijepe uspomene koje pamtim iz djetinjstva i nosim u srcu, a vezani su uz moje zavičaje i ljude koje su bili dio njega.

Moje prvo djetinjstvo je bilo 1938. godine u Kraljevini Jugoslaviji, na razmeđi Beograda i Smedereva. Rođen sam naime u Smederevu na proputovanju jer je moj otac kao državni službenik bio tamo na službovanju. Ničega se ne sjećam iz svog ranog djetinjstva, osim nekih aviona, brujanja, nekih svjetlosti, ali nažalost ne pamtim ni jedno lice i to mi je velika žalost. Tako da je zapravo moje prvo djetinjstvo, faktografsko, činjenično, slučajno, a moje važno djetinjstvo je ovdje, u  Virovitici. Ovdje ispod ovog dvorca, ispred gimnazije, onih lipa čiji miris i danas pamtim i platana kojih nažalost više nema. Sjedili smo tamo, pušili prve cigarete i uživali u ljepoti našeg dvorca. Žalim za mnogim stvarima, ali to je tako, svi imamo izgubljena djetinjstva. Iako sam već u godinama, dijete još uvijek čuči u meni i ono piše moje knjige.  

Kako i sam ističe, korijeni su nešto od čega se ne može pobjeći. Ako postoji drvo stabla, drvo života, onda postoji i drvo sjećanja, drvo uspomena. Za Branislava Glumca je to Virovitica, grad koji voli i kojemu se uvijek iznova vraća, iako danas ona izgleda potpuno drugačije nego iz vremena njegova djetinjstva.

Prošlo je osam godina od kada sam posljednji put bio u Virovitici i moram priznati da mi danas, kada sam ovdje, sve izgleda drugačije, puno toga se promijenilo i pomalo se osjećam kao u izgubljenom zavičaju. Ovo je neki drugi grad od onog koji pamtim i nosim ispod kože. Ja imam tri zavičaja. Prvi je posljednji, moja soba i napisao sam čak i knjigu „Soba kao zavičaj“, to je moj posljednji zavičaj u Zagrebu. Drugi zavičaj je ispod moje kože, a treći je moja Virovitica koja objedinjuje sve zavičaje. Virovitica danas i Virovitica onda je nešto sasvim drugo, a ne poznajem nažalost ni ljude. No, Virovitica je jedan od mojih zavičaja, ali Virovitica iz 40-ih godina, vremena kada je ovaj grad bio bogat svojim siromaštvom na svim razinama, od neimaća do imaća, od duha do sluha. Bili smo tada gladni, ali bili smo siti, nismo tada imali mobitele, ali imali smo sve – naglasio je Branislav Glumac.

Stvaralački opus Branislava Glumca uistinu je velik. On je pjesnik, prozaik, dramski pisac i likovni kritičar. Objavio je tridesetak autorskih knjiga, antologija, zbirki razgovora i zapisa… Prvim pjesmama javio se 1953. godine u Virovitičkom listu. Zastupljen je u antologijama proze i poezije. Sve to najbolji je pokazatelj njegove nezaobilazne pojave u našoj književnosti, ali i bogatog životnog iskustva.

U njegovom bogatom književnom opusu izdvaja se roman „Zagrepčanka“ kao kultno djelo iz 1974. Objavljuje i pjesme, pripovijetke, novele, romane, drame, književne i likovne kritike. Kao pjesnik utjecao je na standardizaciju slobodnoga stiha, a kao pripovjedač na afirmaciji „proze u trapericama“. Pojedina djela i tekstovi su mu prevedeni na francuski, engleski, njemački, talijanski, ruski, slovenski, bugarski, slovački i albanski jezik.
A u sve što je pisao, radio i stvarao, moći će se od sada uvjeriti i svi koji dođu u Gradsku knjižnicu u Virovitici i razgledaju Zavičajnu zbirku koja nosi upravo njegovo ime.

NIKOLIĆ U GRADSKOM MUZEJU

Nikolić se vratio doma!

Rečenica je to koju je izgovorio prof. Vinko Brešić doniravši Gradskom muzeju Virovitica ostavštinu hrvatskog književnika Milana Nikolića. Naime, prof. dr. sc. Vinko Brešić dugi niz godina valorizira Nikolićev rad i cjelokupni opus, a o kakvoj se ostavštini radi i koliko to znači Gradskom muzeju Virovitica i za naš grad pojasnila je ravnateljica Muzeja Mihaela Kulej.

– Radi se uistinu o vrijednoj i lijepoj građi koja uključuje Nikolićeve osobne rukopise, rukopise romana, romane, fotografije, korespodenciju s drugim književnicima, osobnu korespodenciju, njegove prijevode književnih djela, bilješke, nekakva književna izdanja i jedan mali opus Nikolićevih osobnih stvari. Kako se radi o književniku koji je u rangu, primjerice Agathe Christie i koji je začetnik kriminalističke proze u Hrvatskoj, odnosno ondašnjoj Jugoslaviji, jako smo zadovoljni ovom donacijom. To i je uloga muzeja – čuvati, prikupljati, istraživati i obrađivati građu, a ovo je upravo takav tip građe.

S donacijom još nećemo izaći u javnost jer je na obradi kod naše kustosice kulturno-povijesne zbirke u čiji opus ulazi ova donacija Nikoline Hečimović. Kada je dovoljno istražimo, onda ćemo je i prezentirati našim sugrađanima.

S obzirom na značaj Nikolića koji je djelovao, pisao, prevodio u Virovitici, za značaj za grad i značaj građe za muzej, nadam se da ćemo u neko vrlo blisko vrijeme zajedno s drugim kulturnim institucijama u gradu Virovitici uspjeti pokrenuti i svojevrstan osvrt na Nikolićev lik i djelo, na njegovo djelovanje, na Viroviticu u njegovim romanima.

Zahvalni smo prof. dr. sc. Vinku Brešiću što je prepoznao kapacitete Gradskog muzeja Virovitica da donira Nikolićevu građu za koju je na neki način i osobno vezan jer je svoj radni vijek, kako je postao virovitički zet, pridonio ne samo istraživanju Nikolićevih djela, nego i rasvjetljavanju nekih činjenica u njegovom privatnom životu.      

A tko je Milan Nikolić?

Hrvatski je to književnik koji je začetnik kriminalističke proze u Hrvatskoj. Rođen je u Osijeku 20. lipnja 1924. godine. Godine 1956. dobio je poticaj za pisanje pripovijetke, koju je na ocjenu dao jednom virovitičkom profesoru. Povoljna kritika tog profesora potaknula ga je na proširenje osnovne radnje i nakon samo desetak dana nastao je njegov prvi roman – „Prsten s ružom“.

Prema njegovu romanu Špijun X javlja (1958) snimljen je film X-25. Objavio je četrdesetak romana i priča. Najuspjeliji su mu romani Kristalna pepeljara (1962), Tajna kanarinčeve krletke (1962), Ulaznica za pakao (1964), Ulica večnog vetra (1965) i Četiri pokojna šerifa (1967). Preminuo je u Virovitici 18. rujna 1970. godine, ostavivši za sobom rukopise nekoliko priča, romana i radio-drama. Gradski muzej Virovitica stoga je s pravom ponosan na ovu vrijednu donaciju koja će biti još jedan doprinos vrijednoj građi koju kontinuirano prikuplja, a kao što je istaknula i ravnateljica Muzeja, nadaju se i suradnji s drugim kulturnim institucijama u pozicioniranju Nikolićeve osobnosti i djela unutar nacionalne kulturne baštine.

PREDSTAVLJENA KNJIGA „HVATAJTE SE U PLETENO KOLO“

U organizaciji Matice hrvatske ogranak Virovitica u Gradskom muzeju Virovitica predstavljena je knjiga tradicijske glazbe Virovitičko-podravske županije „Hvatajte se u pleteno kolo“ s podnaslovom Tradicijski napjevi Virovitičko-podravske županije Miroslave Hadžihusejnović Valašek. Knjiga sadrži više od 300 zapisa koji su prikupljani tijekom 25-godišnjeg terenskog rada. Prema riječima urednice knjige Dragice Šuvak materijal se prikupljao najčešće u obiteljskim kućama ili župnim stanovima.

– Krenuli smo sa slatinskog područja kod kazivača koji su u to vrijeme stvarno dobro poznavali tradicijsku baštinu slatinskoj kraja, a između ostaloga i glazbu. Redom su to bile kazivačice, dakle žene koje su uvijek bile prve s pjesmom, bilo u crkvi ili društvenim događajima, poput svatova. Od tih pojedinačnih susreta je Miroslava Hadžihusejnović Valašek pripremala emisiju na Radiju Zagreb “Iz glazbene baštine Slavonije, Baranje i Srijema”. To su bile doista slušane emisije gdje je ona glazbom i riječju predstavila pojedina sela i ta sela su se prvi puta tada opće mogla čuti na radiju – rekla je Dragica Šuvak dodavši da su ubrzo počeli prikupljati materijal i na virovitičkom području.

– U to vrijeme je u Županiji bio doktor Marijan Jergović, osnivač Glazbenog festivala Pjesme Podravine i Podravlja Pitomača, koji je, kao što sam ja na slatinskom, na virovitičkom području dogovarao kazivače. Tu je bio i Jozo Erpačić koji je isto tako jako puno pomogao. Sve je tako dugo trajalo jer taj posao nije jednostavan, snimali su se tonski zapisi, pa je trebalo i note i tekstove skinuti i prilagoditi za knjigu. Već u novije doba snimao se i dio orahovačkog područja tako da možemo reći da je ustvari cijela županija objedinjena iako ne svi djelovi, još uvijek ima nešto što bi se moglo snimiti – istaknula je Šuvak.
Knjiga je svjetlo dana ugledala prošle godine, kada je i predstavljena u Slatini u organizaciji glavnog nakladnika knjige Ogranka Matice hrvatske u Slatini.

– Da bismo ostvarili ovaj projekt udružili su se svi ogranci Matice hrvatske s područja Virovitičko-podravske županije, Slatina, Virovitica i Orahovica. Smatramo da smo napravili veliki iskorak u njegovanju baštine Virovitičko-podravske županije. Do tada ovo područje nije bilo uopće zastupljeno, ne postoje nikakvi zapisi. Knjiga je tiskana u 350 primjeraka, a ako bude bilo potrebno tiskat će se i drugo izdanje – rekla je predsjednica slatinskog Ogranka Matice hrvatske Zorica Varga.

Sunakladnici knjige su ogranci Matice hrvatske u Virovitici i Orahovici, Koraci baštine Zagreb i HKUD Dika Slatina.

– Ova knjiga je vrlo veliki doprinos poznavanju i očuvanju ove vrste glazbe koja jednim djelom nestaje. Neki kazivači koji su dali iskaze i otpjevali pjesme Miroslavi danas više nisu sa nama i na taj način su neke popjevke zabilježene i sačuvane za buduće generacije, za kulturno-umjetnička društva, za škole, ali isto tako i za sve one koji se interesiraju za tradicijsku glazbu – rekla je predsjednica virovitičkog Ogranka Matice hrvatske Dubravka Sabolić.

U istraživanju tradicijske glazbe i u konačnici izdavanju ove knjige pomogli su Hrvatski radio, Hrvatsko društvo skladatelja, Ministarstvo kulture RH, Virovitičko-podravska županija, Grad Slatina te općine Čačinci, Čađavica, Lukač, Mikleuš, Nova Bukovica, Pitomača, Sopje i Voćin.

(www.icv.hr, rtk)

Povezane vijesti

Skip to content