Za nekoliko dana novi Gradski muzej Virovitica proslavit će svoj drugi rođendan u novom ruhu. Podsjećamo, 5. prosinca 2019. ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek uz brojne uzvanike i goste otvorila je novouređeni muzej u Virovitici na oko 2500 četvornih metara na tri etaže u kojima 1300 eksponata pričaju priču o virovitičkoj povijesti, ali i novom stalnom postavu – Drvenom dobu.
Muzej, dvorac i park obnovljeni su u okviru najvećeg gradskog projekta, vrijednog 85 milijuna kuna, od kojih je 65 posto sufinancirala Europska unija pa je obnova ove cjeline u srcu grada označila i povijesno jedan od najvažnijih projekata u Virovitici.
Danas je virovitički muzej najbolji primjer kako prezentirati i na zanimljiv i moderan način interpretirati kulturnu baštinu svoga kraja – nešto što su prepoznali i posjetitelji, ali i struka koja mu daje samo najbolje ocjene.
O gotovo dvije godine rada u novom „najvećem uredu“ u Virovitici, Gradskom muzeju u dvorcu Pejačević, posjetama, pandemiji koronavirusa, planovima za budućnost i drugim temama razgovarali smo s ravnateljicom Mihaelom Kulej.
1. Kako biste ocijenili ove dvije godine otkako ste posjetiteljima otvorili svoja nova vrata? Jesu li očekivanja ispunjena?
Ovisno iz koje perspektive promatramo. S obzirom da smo mi institucija koja ostvaruje svoju svrhu i koja živi svoj profesionalni život u doticaju s lokalnom i širom zajednicom, ne možemo reći da nam situacija vezana uz pandemiju koronavirusa nije teško pala.
Nakon otvorenja uslijedio je velik broj posjeta u prosincu 2019., siječnju i veljači 2020., a nakon toga je sve stalo. Djelatnost smo prebacili na online model prema preporukama Muzejskog dokumentacijskog centra, preusmjerili se na online publiku kroz nove, kratke forme (video sadržaj, virtualni obilazak) te smo pomoću društvenih platformi i novih tehnologija uspjeli prezentirati sve ono što je dio „živog“ muzeja – obilazak postava, povremene izložbe, pedagoške radionice i tako se približili posjetiteljima u njihovom domu.
Iako nam je u periodu od potpunog zatvaranja do danas propao niz pedagoških aktivnosti u vidu suradnje s vrtićima i školama, te zbog Covida-19 i potresa u Zagrebu nismo mogli realizirati dvije planirane izložbe jer se naši kolege jednostavno nisu usudili doći i promijenili su se prioriteti, situacija, općenito gledano, nije loša. Muzej se sukladno epidemiološkoj situaciji tijekom godine polako otvarao posjetiteljima. Odradili smo niz planiranih programa, a od srpnja do kraja listopada ove godine zabilježili smo šest tisuća posjetitelja. Kad sagledamo sve navedeno i sve prilike u kojima radimo, moglo bi se reći da smo očekivanja ipak ispunili.
2. Novi postav „Drveno doba“ dobio je pohvale posjetitelja, ali i struke zbog načina na koji je „iskoračio“ u prezentaciji kulturne baštine. Gradski muzej Virovitica trenutno je i kandidat za laskavu titulu Europskog muzeja godine. Posjetitelji će Muzej uvijek gledati iz svoje perspektive, no struka ga također gleda kroz svoju prizmu i kriterije. Koliko Vam je to važno?
Najljepše je kada dođu posjetitelji koji nisu struka i koje možeš uvesti u neki drugi svijet. No, jako je vrijedno kada te pohvale i kolege i struka. Jedna od najljepših pohvala koju smo nedavno dobili je da smo probili granice muzejske prakse u Hrvatskoj, budući da smo ne samo otvorili novi put unutar muzejskih praksi, već i struci vratili vjeru u muzejsku djelatnost. Kada to čujete, mora vam biti drago. Borili smo se za ostvarenje ovog projekta i zahvaljujem Gradu Virovitici i gradonačelniku Ivici Kirinu te VTA agenciji i svima koji su prepoznali tu težnju, ne samo obnove dvorca Pejačević, već i definicije dvorca kao Gradskog muzeja Virovitica.
Prije smo nekako stajali na mjestu jer nismo imali inovativni stalni postav, što je kruna muzejske djelatnosti. Sada, što god napravili, imamo taj adut iza sebe koji je, ponavljam, kruna muzejske djelatnosti. Što znači stalni postav? Stalni postav je trajna muzejska izložba koja obuhvaća narative karakteristične za identitet neke zajednice. Što je u našem slučaju: predstavlja-nje Virovitice, njene okolice, njenih stanovnika, njihovih djelatnosti, tradicije i kulture kroz predmete koje naš muzej čuva. I ova nominacija za koju me pitate je dokaz da smo prepoznati i u lokalnoj zajednici, društvu, ali i struci. Mislim da u ime cijelog kolektiva govorim kada kažem da nas svaka pohvala duboko dirne, jer znamo koliko je struke, kontinuiranog, a tihog rada i truda uloženo u to da Gradski muzej Virovitica danas bude to što jest i što predstavlja.
3. Nedavno ste na Interliberu, virtualno, putem platforme ZOOM, predstavili Katalog stalnog postava „Drveno doba“. Što sve donosi ta „osobna iskaznica“ Gradskom muzeju Virovitica?
Nakon ostvarenja stalnog postava zakonska obaveza svakog muzeja je u roku od dvije godine napraviti katalog predmeta, dokumenata, fotografija, slika i ostalog izloženog u stalnom postavu. Katalog uključuje svu građu koja se prezentira u postavu, a u našem slučaju to je 1500 izložaka sa stručnim opisom, kataloškim jedinicama, fotografijama i proširenim legendama. Naš Katalog “Drveno doba” dokument je stručnog djelovanja i rada našeg muzeja i stručno je vrlo bitan unutar muzejskih djelatnosti. Kad kažem katalog, mislim na knjigu od oko 300 stranica velikog formata. Prezentirali smo ga i na Interliberu na štandu Muzejskog dokumentacijskog centra, kroz film koji je promoviran na Interliberu i na YouTube kanalu Muzeja i MDC-a.
4. Posjetitelj u viro-vitičkom Gradskom muzeju nije više samo promatrač, već aktivni sudionik. On može dirati eksponate (koji su namijenjeni za to), otkrivati mirise, zvukove, kombinirati povijest i moderno. Što pokazuje praksa, što je posjetiteljima najzanimljivije?
Onim mlađima svakako je to šuma i platforma unutar šume koja predstavlja interaktivno šumsko tlo, a kod odraslih smo primijetili da im je jako zanimljiv virtualni ormar. Riječ je o multimedijalnom pomagalu u salonu Pejačević, gdje se posjetitelj ili posjetiteljica može „obući“ u stilsku haljinu ili odijelo, napraviti fotografiju i poslati je na mail, a čiji je vizual nalik staroj razglednici s početka 20. stoljeća i piše ‘Pozdrav iz Virovitice’. Jako puno ljudi reagira na virtualni ormar i to je element na koji sam zapravo jako ponosna jer ga nema u drugim muzejima. Posljednjih desetljeća muzeji se otvaraju i napreduju u komunikaciji predmeta ne samo kroz naprednu tehnologiju, već i kroz suvremene muzejske narative, gdje je predmet i dalje “njegovo veličanstvo”, no nije tu samo da biste mu se divili, nego i kako biste ga doživjeli.
5. Nakon Branislava Glumca svoj kutak u Gradskom muzeju Virovitica u okviru Zavičajne zbirke uskoro će dobiti i Milan Nikolić. Kako se on to „vratio kući“?
Nikolić se vratio kući! Tu je rečenicu prof. dr. sc. Vinko Brešić iskoristio kada je Muzeju nedavno poklonio Nikolićevu građu. Brešić se niz godina sa stručne i znanstvene strane bavio likom i djelom Milana Nikolića i samim time prikupio je relevantnu građu: njegove osobne stvari, fotografije, rukopise, izdanja, dnevnike, zabilješke i prijevode. Nikolić je, naime, bio izuzetan prevoditelj na hrvatski jezik. Sva Nikolićeva građa je dio programa za 2022. godinu i čeka svoju prezentaciju javnosti. Profesoru V. Brešiću od srca zahvaljujem što je prepoznao Gradski muzej Virovitica kao mjesto koje će stručno i kvalitetno čuvati, prezentirati i dokumentirati Nikolićevu građu.
Što se tiče Branislava Glumca, njegova zbirka donirana je u Muzeju od 1982./84. godine i sada je dijelom našeg stalnog postava i Registra kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture i medija.
6. Bliži se kraj godine, vrijeme je za planove za sljedeću. Što je Gradski muzej pripremio za posjetitelje?
Pripremili smo raznolik i zanimljiv program. U plan rada za sljedeću godinu uključili smo izložbu Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb “Nastavit će se.” koja predstavlja kronološki razvoj stripa i strip u Hrvatskoj. U planu je i suradnja s Arheološkim muzejom u Zagrebu te Muzejima Ivana Meštrovića. Prijavili smo još niz likovnih izložbi suvremenih mladih hrvatskih umjetnika, kao i etnološku izložbu u suradnji s Etnografskim muzejom Istre Pazin. Ta izložba dotiče najdublje kutove duše svakog čovjeka i govori o naučenim i/ili usvojenim fobijama. Tu su još edukativno-pedagoški programi, restauracije i niz drugih stvari. Nešto mora ostati i nedorečeno.
Iza jednog eksponata stoji mala vojska ljudi
Kustosi su osobe koje rade stručni posao čuvanja, prezentacije, dokumentiranja i komunikacije građe u muzeju: brinu o predmetima, građi, pišu stručne tekstove, planiraju narativ pedagoških radionica, koncepte izložbi, rade stručna vodstva, komuniciraju s građanima prilikom potrebnih informacija u vezi njihove građe. No, činjenica je da u muzeju rade i brojne druge struke, gotovo nevidljive, pa je možda najbolje objasniti slikovito: iza jednog eksponata koji je pomno odabran i postavljen baš na određeno mjesto stoji mala vojska ljudi.
Tko sve, dakle, radi u Gradskom muzeju Virovitica, pitali smo ravnateljicu Mihaelu Kulej.
– Uz kustose imamo dva muzejska tehničara. Oni brinu o tehničkim rješenjima postava i privremenih izložbi, predmetima koje čuvamo, čuvaonicama i slično. Naš domar brine se, uz zgradu, o svim instalacijama, vozilu i rješavanju tekućih stvari unutar same zgrade dvorca Pejačević. Čistačice su zadužene za tri tisuće kvadrata koje moraju održati u savršenom stanju za velik broj posjetitelja, nakon kojih slijedi dezinfekcija prostora, čišćenje i redovito održavanje te kontinuiranu brigu o izlošcima koje treba pripremiti, očistiti, u suradnji s restauratorom-tehničarom i muzejskim tehničarima.
Imamo i djelatnika za marketing, promidžbu i PR koji radi sve što vidite na društvenim mrežama, stranici muzeja, komunicira s medijima te fotografira izloške, a zadužen je i za vizualna rješenja svih muzejskih izdanja. Tu je i mlada kolegica koja radi posao računovodstva i administracije. Uz sve navedeno, budući da je naš posao u sferi vizualnog, svi smo spremni “potegnuti” u bilo kojem smjeru kada se postavlja privremena izložba kao što je trenutna situacija s izložbom najboljeg mladog hrvatskog umjetnika Stipana Tadića koja će biti otvorena u petak, 26. studenog, u 19.30 sati. Pridružite nam se! – potiče ravnateljica Kulej.
(www.icv.hr, mlo, Foto: GMVT)