Nostalgija je tajna koju je teško otkriti. U njoj su skupljena jaka osjećanja i sjećanja na neke lijepe trenutke, a jedan od tih je i utakmica šesnaestine finala Hrvatskog nogometnog kupa između Virovitice i zagrebačkog Dinama, odigrana 25. rujna 2007. godine na stadionu “Park” u Suhopolju.
Potpuno neočekivano, “Modri” su tek nakon produžetaka uspjeli poraziti Viroviticu rezultatom 3-1. Prvo poluvrijeme završilo je bez pogodaka. Nakon 15-minutnog odmora Dinamo je zabio, u 48. minuti Boško Balaban je Buljatovu loptu glavom pospremio i 5000 gledatelja je tada očekivalo “punjenje” mreže inače odličnog vratara Pušića. Umjesto toga – izjednačenje, nepunih šest minuta poslije.
Igrala se 54. minuta, “dar-mar” po desnoj strani stvarao je kao stijena čvrsti Ciglar, lopta je u jednoj situaciji stigla do Crvenke koji je dugo vukao loptu po rubu šesnaesterca, a zatim ju “gurnuo” prema Vaclaveku. Trenutak za pamćenje! Dragan Vaclavek loptu je primio na 20-ak metara, opalio lijevom “vanjskom” i lopta je završila iza Kelavinih leđa. Rašlje! Stadion je “eksplodirao”, 5000 gledatelja bilo je na nogama.
U 88. minuti Virovitica je mogla nokautirati Dinamo, ekipu u kojoj su tad igrali Modrić i Mandžukić. Blizu pogotka bio je Zvonimir Pavleković ali nedostajalo je koncentracije.
Nakon 90 minuta igre semafor u Suhopolju pokazivao je 1-1. Ipak, blamažu Dinama na stadionu “Park” spriječio je Balaban svojim drugim golom u 95. minuti, a konačnih 3-1 postavio je Mario Mandžukić u 107. minuti.
Lako pobijediti, proći u sljedeći krug i ne ozlijediti se, takva je bila ideja “Modrih” no ispalo je sasvim drugačije.
OVE UTAKMICE PRISJETIO SE I DRAGAN VACLAVEK, JUNAK UTAKMICE U REDOVIMA VIROVITICE TE 2007. GODINE
-Kad smo izvukli NK Dinamo Zagreb svi smo bili sretni što ćemo zaigrati protiv najtrofejnijeg hrvatskog nogometnog kluba. Iskreno, bili smo svjesni svojih kvaliteta ali uoči utakmice bili smo optimistični i odlučili smo – nema predaje! Takav stav nam se zaista isplatio. U regularnom dijelu utakmice rezultat je bio 1-1, izgubili smo tek u produžecima. – rekao nam je Dragan V. te napomenuo kako se sjeća dosta detalja sa utakmice ali jedan mu je “zapeo” za oko:
-U 70. minuti počeli smo “hvatati” zrak a, njihov trener tad je uveo Luku Modrića i Marija Mandžukića, pomislio sam, kako ćemo sada njih zaustaviti, ali eto izdržali smo 90 minuta. Kasnije smo “pali” sa snagom i oni su to naravno znalački iskoristili. – objašnjava nam Dragan V. koji je karijeru nakon Virovitice nastavio u NK Bjelovaru i tamo se zadržao pune dvije godine.
-Nakon Bjelovara vratio sam se u svoj matični klub, NK “Garić” iz Garešnice ali sam ubrzo ostvario transfer u NK Pitomaču gdje sam odradio polusezonu. Nakon Pitomače igrao sam tri godine u Molvama za NK “Mladost” a to je bio i zadnji klub prije ponovnog povratka u matični klub, u Garešnicu gdje igram i danas. Uz igranje obavljam i trenerski posao. Treniram djecu do 10 godina – zaključio je Vaclavek koji planira svoju igračku karijeru završiti u matičnom klubu ali nastaviti s nogometom u ulozi trenera.
IZ ARHIVE VIROVITIČKOG LISTA ČLANAK PRENOSIMO U CIJELOSTI (TEKST: KRISTIJAN TOPLAK)
SJAJNA ATMOSFERA NA STADIONU PARK U SUHOPOLJU GDJE JE VIROVITICA DOČEKALA MODRE IZ MAKSIMIRA
Da je Pavleković pogodio, Dinamo bi bio na koljenima
Predsjednik Virovitice Renato Romić i uoči utakmice bio je optimističan:
– Zašto ih ne bismo pobijedili? Zašto ne bismo kreirali iznenađenje? “Oni” su Dinamo Zagreb. U svojim redovima imaju nekolicinu reprezentativaca, imaju igrače koji vrijede kao suhopoljski stadion s okolicom. Oni su ti koji su trebali izgubiti.
Sportski direktor Virovitice Zdravko Grbac se nadovezao:
– Pitali smo Dražena Beseka kako je pobijedio Dinamo u Varaždinu, odnosno kako da mi to napravimo, a on nam je kazao da stavimo Dinamov autobus na naš gol…
E, taj autobus nije bio potreban. Dinamo je bio spreman za posrtanje, “modri” su u Suhopolju bili blizu klečanja, a još jedan poraz kod Zdravka Mamića, izvršnog dopredsjednika iz Maksimira, vjerojatno bi inicirao “rušilačko ponašanje” i Branko Ivanković bio bi u opasnosti, ako već i nije… Virovitica je odigrala sjajnu utakmicu. Istina na kraju su poraženi 1:3, ali pali su tek u produžecima kada je bilo jasno da će “goli profesionalci” doći do pobjede. Uostalom, bilo bi nelogično da je bilo drugačije, iako su Virovitičani imali prigodu u 90. minuti srušiti Dinamo…
Krenimo redom. Atmosfera je bila sjajna. Na tribinama 5000 ljudi. Sve nas je to podsjetilo na najbolje dane suhopoljskog nogometa kada je predstavljeni dekor bio gotovo svakonedjeljni mozaik kada bi na stadionu “Park” igrali Suhopoljčani. Tako je bilo i protiv Dinama. Na tribini, u počasnoj loži, okupila se društveno-politička krema ovoga područja. Bio je tu predsjednik HNS-a Vlatko Marković, Damir Vrbanović, Josip Brezni i glasnogovornički tercet Dinama Cvijanović – Jagodić – Kožul. Nije bilo Zdravka i Zorana Mamića, nije bilo Mirka Barišića. Kažu da nisu željeli provokacije, jer dan ranije je na Dinamov trening upala skupina BBB i pristojno zatražila “malo bolje igre”…
Bio je tu i predsjednik NK Virovitica Renato Romić, župan Virovitičko-podravske županije dr. Stjepan Feketić, predsjednik Županijskog nogometnog saveza Đuro Bukvić, gradonačelnik Virovitice Zvonko Kožnjak, ugledni gospodarstvenici… Svi oni došli su vidjeti prvorazredni sportski događaj na ovim prostorima, jer Dinamo dugo nije bio u Suhopolju. Posljednji put 1999. godine, ali tada su se zvali Croatia… Na utakmici nije bilo ni trenera Tonka Vukušića, koji se nalazi u bolnici i kojemu su igrači posvetili ovu utakmicu. No, bio je tu Damir Pervan koji je nedavno položio za euro licencu i kako je predsjednik kluba Renato Romić kazao, ovo je bio njegov maturalni rad. Položio ga je s odličnim…
Prvu prigodu na utakmici imala je Virovitica. Pucao je Belobrk, a s gol crte Carlos je izbacio u aut. Na golu je bio “ljubitelj noći” Filip Lončarić, koji je odlutao u prazno… Ubrzo potom prijetio je Ciglar, a u 15. minuti Lončarić se teže ozlijedio (koljeno) i iznesen je na nosilima. Ušao je Ivan Kelava. Njegove je reflekse oprobao Dragan Vaclavek udarcem gotovo s aut linije. Vratar Dinama jedva je spasio mrežu. Ubrzo nakon toga i Belobrk je prijetio iz slobodnjaka. Kelava je obranio. Prvu ozbiljniju prigodu na utakmici imao je Vugrinec koji je u 26. minuti pucao pokraj gola. Zatim je Balaban imao prigodu za ubacivanje Mikića, ali je zakasnio. Uzvrtio je Ciglar, a u posljednje tri minute prvog dijela kanonadu udaraca obranio je Pušić. U nastavku je Dinamo zarana poveo. Balaban je najviše skočio nakon kornera i glavom zabio za vodstvo. Nije dugo trajalo gostujuće slavlje, a Ciglar je prijetio. Probio je desni bok, ubacio na suprotnu vratnicu gdje je Pavleković bio nespretan promašivši gotovo prazna vratar. Ono što nije on zabio, pogodio je Vaclavek nedugo potom. Igrala se 55. minuta, Crvenka je dugo vukao loptu po rubu šesnaesterca, poslužio je prema Vaclaveku koji sa 20-ak metara lijevom vanjskom felšom gađa i pogađa gornji desni kut Kelave. Stadion je eksplodirao…
Tek u 63. minuti Branko Ivanković je shvatio da više nema vremena za šalu. U igru je uveo Luku Modrića. Nakon njegova ulaza mnoge stvari su krenule povoljnije za Dinamo. Modri su počeli biti mnogo agilniji, opasniji i u 75. minuti Čale je, više slučajno nego namjerno, pogodio gredu. Ipak, šansu da zapečati modre imao je Zvonimir Pavleković u 88. minuti. On je tada probio po lijevoj strani i kada se očekivao udarac, koji bi opravdano bio opasan za Kelavu, Pavleković je uputio povratnu prema Crvenki i Dinamova obrana otklonila je opasnost. U sudačkoj nadoknadi, u jeku napada Dinama, koje je efektno i efikasno neutralizirao Pušić, Chago je pogodio desnu vratnicu.
U produžecima je bilo jasno da će Dinamo imati veliku prednost. Tako je i bilo, jer uglavnom su napadali Dinamovci. U 96. minuti Boško Balaban glavom je matirao Pušića. Bilo je jasno da se Virovitica teško može još jednom vratiti. Točku na “i” u rezultatskom smislu postigao je Mario Mandžukić, koji je zabio za 3:1 i veliku pobjedu Dinama…
Na kraju utakmice kolone navijača su tužno, ali ponosno napuštale stadion “Park”. Virovitica je izgubila, ali nikako nije razočarala. Štoviše, dokazala je da može i protiv tako velikih rivala. Trener domaćih Damir Pervan nervozno je šetao nakon utakmice. Vjerojatno je i njemu bilo jasno kako je bio blizu:
– Uh, da mi je netko ovo kazao ne bih mu vjerovao. Bili smo blizu, ali nismo se uoči utakmice nadali da bismo mogli doći do čuda. Eto, umalo jesmo. No, nama sada slijedi utakmica u Bjelovaru koja nam je mnogo važnija. Samo neka nam se igrači oporave, rekuperiraju do tada. Uslijedit će nam tri lakša treninga kako bi se oni oporavili.
A što je kazao Branko Ivanković:
– Zadovoljan sam pobjedom, ali ne i načinom na koji smo je ostvarili. Moram reći kako sam očekivao jednu od težih utakmica u domaćim natjecanjima, ali da ćemo se ovoliko mučiti, nisam mogao pretpostaviti.
Tako se Dinamo provukao u Suhopolju, plasiravši se u drugi krug natjecanja, tamo gdje je, da je bilo samo malo više sreće, mogla stanovati i Virovitica…
NK VIROVITICA – NK DINAMO ZAGREB
NK KOPRIVNICA – NK VIROVITICA (Utakmica u kojoj su Virovitičani golovima Krešimira Crvenke i Danijela Ciglara izborili šesnaestinu finala i ogled s Dinamom).
(www.icv.hr, Tin Szabo, arhiva Virovitičkog lista: tekst i fotografija – Kristijan Toplak)