U Gradskom muzeju Virovitica otvorena je izložba „Retrospektiva 2011. – 2020.“, izložba likovnih djela mladog hrvatskog slikara Stipana Tadića. Presjek je to Tadićeva rada razdoblja od devet godina kroz djela iz tri ciklusa (Roadkills, Motivi iz okolice i Hrvatske planine) te autoportrete. Ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej nešto pobliže je predstavila autora izložbe i njegov rad.
U Gradskom muzeju Virovitica u petak, 26. studenog, otvorena je “Retrospektiva 2011. – 2020.”, izložba likovnih djela mladog hrvatskog slikara Stipana Tadića. Presjek je to Tadićeva rada razdoblja od devet godina kroz djela iz tri ciklusa (Roadkills, Motivi iz okolice i Hrvatske planine) te autoportrete. Ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej, koja je toplo pozdravila sve okupljene, nije krila oduševljenje zbog nove izložbe.
– Imam tu sreću da kontinuirano pratim Stipana Tadića i moram priznati da sam bila jako sretna kada smo uspjeli organizirati ovu izložbu kako bismo mogli pokazati sve smjerove kojima se Stipan, sada već realizirani umjetnik mlađe generacije, razvio. Ne radi se o retrospektivi cijelog opusa umjetnika, ovo je tek mali iskorak da se pokaže što to Stipan Tadić radi i što je to sve što zaokuplja njegov umjetnički habitus koji je jedno jako bogato područje – zaključila je ravnateljica te zahvalila Patriciji Počanić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu na pomoći pri organizaciji izložbe te s privatnim kolekcionarima koji su ustupili djela. Osim što je asistentica na Katedri za modernu kulturu i vizualne komunikacije na Odsjeku povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Patricia Počanić je i prijateljica Stipana Tadića, te je otkrila na koji način je sudjelovala u nastanku izložbe.
S obzirom da je Stipan Tadić trenutno u New Yorku, u kojem na Columbia University School of the Arts studira na diplomskog studiju iz slikarstva, nije mogao osobno doći na otvorenje izložbe, javio se preko videopoziva. Sa šalicom kave u ruci, što je nasmijalo okupljene, zahvalio je tom prigodom mnogobrojnim posjetiteljima na dolasku, te ga je posebno oduševilo kada je preko ekrana vidio prijateljicu Patriciju Počanić.
Izložbu ovog nagrađivanog mladog slikara, ako još niste, možete pogledati do 14. prosinca.
IZLOŽBA BOŽIĆNIH ČESTITAKA
U okviru manifestacije „Prosinac u gradu“ u Gradskom muzeju Virovitica u petak, 3. prosinca, otvorena je izložba pod nazivom „Sve dobro: puno sreće, zdravlja i veselja“. Riječ je o izložbi božićnih čestitaka te božićnih i novogodišnjih običaja za virovitičko područje. Čestitke koje su izložene izdvojeni su primjerci čuvani u zbirkama Kulturno-povijesnog i Etnološkog odjela Muzeja te potječu iz 20. stoljeća.
– Kako je tehnologija uzela maha, tako nas je to ustvari i potaklo da napravimo ovakvu izložbu. Odmaknuli smo se od fizičkih čestitaka, odnosno od fizičkog čestitanja i gotovo da više niti ne upućujemo čestitke jedni drugima nego si šaljemo poruke, a samo čestitanje kao da je ostalo po strani. Taj segment čestitanja u realnom prostoru i vremenu uz posredstvo fizičkih papirnatih čestitaka koje na sebi imaju prigodne blagdanske motive i prigodnu pisanu poruku vlastitom rukom, željeli smo vratiti u samu formu čestitanja i to je nam je zapravo bila nit vodilja – objasnila je Nikolina Hećimović, kustosica Kulturno-povijesnog odjela Gradskog muzeja Virovitica te dodala kako je bitno i mlade naraštaje potaknuti na ovakav način čestitanja, ali i da im se pokaže kako je to nekada izgledalo.
– Naša namjera je pokazati mladima kako je to nekada izgledalo, ali i općenito o načinu funkcioniranja takvog obrasca ponašanja, takvog čestitanja. Htjeli smo ih malo vratiti u prošlost, odnosno u prvu polovinu 20. stoljeća. Tada su se čestitke ispisivale rukom, a sam tekst pisao krasopisom – dodala je Hećimović, koja je uz kustosicu Jasminu Jurković Petras autorica ove izložbe.
Nakon otvorenja izložbe održana je radionica krasopisanja na kojoj su sudjelovali učenici Tehničke škole Virovitica, a koju je vodila kustosica Nikolina Hećimović.
– Radionica je proizašla iz izložbe čestitaka jer smo primijetili da je na nekim čestitkama autor pisao krasopisom te smo time željeli potaknuti učenike da tu praksu krasopisanja ožive. Nadamo se da će u budućnosti, kada malo savladaju pisanje, početi i pisati prave fizičke čestitke i na njima koristiti krasopis – istaknula je.
Ulaz na izložbu je besplatan za sve posjetitelje, a bit će otvorena sve do 15. siječnja 2022. godine u predvorju Muzeja.
A Nikolina Hečimović je na kraju svima poručila:
– Nemojte samo preko Facebooka i društvenim mreža čestitati Božić. Pošaljite nekome čestitku i razveselite ga na taj način!
KNJIŽEVNA VEČER S BOŽICOM JELUŠIĆ
U sklopu manifestacije „Prosinac u gradu“ u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica prošlog tjedna u suorganizaciji s Ogrankom Matice hrvatske u Virovitici održana je književna večer s nagrađivanom zavičajnom književnicom Božicom Jelušić. Također, bila je to prilika da se proslavi autoričin 70. rođendan i 50 godina umjetničkog rada.
Ravnatelj virovitičke knjižnice Robert Fritz tom je prigodom istaknuo kako je Božica Jelušić jedna od najvažnijih hrvatskih dijalektalnih pjesnikinja, ali i umjetnica i angažirana intelektualka, a predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Virovitici Dubravka Sabolić izrazila zadovoljstvo što će Virovitičani moći pobliže upoznati umjetnički rad Božice Jelušić, rođene Pitomačanke koja je u Virovitici pohađala Gimnaziju Petra Preradovića.
A koliko je sve to bilo važno njoj samoj i koliko je uzbuđena, Božica Jelušić je kazala:
– Ja sam tako uzbuđena kao da sam u srednjoj školi i sad moram nešto jako važno odgovarati kod profesorice Balenović. Kao što znate, ona je bila poprilično stroga. Vi nećete biti strogi, bit ćete benevolentni jer ste vi moji i jer sam ja u toj sjeni ovog grada i onih predivnih platana koje nikada neću prežaliti napisala više od polovice svoje knjige “Riječ kao lijepo stablo”, jer sam već slijedeće godine, kad sam počela studirati, tu knjigu i objavila. To se ne zaboravlja nikad, kao što se ne zaboravlja ni gdje ste se udali, gdje ste rodili svoje prvo dijete. Tako ni ja svoju knjigu i svoju mladost i neke od svojih formativnih godina i situacija vežem za Viroviticu. Kao što postoji rodbina koju ste naslijedili i rodbina koju ste si sami prisvojili, tako postoje i gradovi i mjesta koja ste dobili rođenjem i koja ste si prisvojili. Ja sam si prisvojila Viroviticu – zaključila je B. Jelušić i izazvala veliki pljesak.
Ovaj književni susret bio je i prilika za premijerno predstavljanje knjige poezije o Zagrebu, „Zagreb u versima i kipecima“. Rukopisna je to knjiga o Zagrebu koja vrvi tekstovima iz bilježnice Božice Jelušić. Osim o najnovijoj knjizi, autorica je posjetiteljima rekla i nešto više o ostalim projektima koji su izdani ove godine, njih sedam.
– Tri su knjige izašle kod mog kućnog izdavača, to je nakladnička kuća “Tonimir” iz Varaždinskih toplica. Povodom 65. obljetnice sam kod njega izdala pet knjiga. Ovog puta sam htjela biti malo skromnija, objavit ću tri, to je sasvim dovoljno. To su “Vrata vrta” u kojoj su moje štokavske pjesme. Naravno da mojem kajkavskom segmentu dugujem mnogo pa sam napravila i jednu kajkavsku knjigu “Gda smo išli”, a treća se zove “Zvjezdane jagode” i u njoj se nalaze pripovijetke. Kuriozitet priča u “Zvjezdanim jagodama” je da su neke već antologizirane, neke su objavljene u časopisima, neke na natječaju Večernjeg lista, neke u Književnoj reči, neke u Glasu Koncila.
Onda je izašla knjiga “Kajogledi, vnebogledi” u Ogranku Društva književnika u Koprivnici s pedesetak eseja o slikarstvu i autorima gornjohrvatskog prostora, koji meni znači prostor od Vrbovca do Sveti Martina na Muri. Imala sam i knjigu, zapravo slikovnicu, koja se zove “Pjesko, pješčani dječak” koji opservira Đurđevačke pijeske, njihov nastanak ali ne u geografsko-botaničkom smislu nego što oni regionalno, nacionalno i na razini fenomena znače. Ta slikovnica je prevedena na njemački jezik i objavljena u Đurđevcu.
Tada mi je Sandra došla u posjet i, malo hvalisavo, pokazala sam joj četrdesetak bilježnica napisanih rukom u kojima ja docrtavam i dopisujem. Ja sam starinska osoba, služim se kompjuterom jer tako zahtijeva vrijeme, ali primarno vjerujem da su ruka i olovka produženi organ mozga. Njima se izražava što se u mozgu događa i to možete iščitati na podlozi. Sandra je vidjela da su tu pjesme Zagrebu koje sam isto tako docrtala i nešto ukrasila. Kada sam vidjela njeno lice, da je toliko dirnuta i ganuta, rekla sam da si ih uzme i nosi, poklonila sam joj tu knjižicu o Zagrebu. Sandra ne bi bila Sandra da ona ne vrati poklon na način da u okviru svoje Beletre tu knjižicu objavi kao knjigu. Posljednja knjiga je upravo u tisku u Muzeju grada Koprivnice. Ja sam dugogodišnja suradnica Podravskog zbornika, ove godine mi je bila obljetnica čime sam zaslužila u zborniku zaslužila malo veći prostor. Stjecajem okolnosti i množinom sadržaja, ponudili su mi nešto veoma malo, što sam odbila. Oni su se naravno posramili i rekli da u tom slučaju neće biti tri stranice, već knjiga o meni kao dugogodišnjoj suradnici. Predala sam fotografije i biografske materijale, tako da će kroz desetak dana izaći ta knjiga koja se zove “Mojih 70/50”, 70 godina živim, 50 godina pišem – zaključila je Božica Jelušić.
Uz autoricu Božicu Jelušić i moderatoricu Sandru Pocrnić Mlakar, književnu večer je svojim čitanjem autoričine poezije uveličala Natalija Bajer.
PREDSTAVA „SMRT TRGOVAČKOG PUTNIKA“ I 30 GODINA KAZALIŠNE KARIJERE VLASTE I IGORA GOLUBA
U Kazalištu Virovitica u subotu, 4. prosinca, održana je svečana premijera predstave „Smrt trgovačkog putnika“. Predstavu nastalu prema tekstu američkog književnika Arthura Millera režirao je mladi osječki redatelj Vanja Jovanović, kojemu je ovo i prva suradnja s virovitičkim kazalištem. Predstavom se također proslavilo velikih 30 godina umjetničkog djelovanja glumaca Vlaste i Igora Goluba u Kazalištu Virovitica.
Govoreći o tome zašto se baš odlučio oživiti tragediju i postaviti je na daske koje život znače, redatelj Vanja Jovanović je istaknuo da smatra da ne postoji trenutno američki dramski tekst koji je suvremeniji za naše životne uvjete i podneblje. Čovjek kao potrošna roba, čovjek kao tehnički višak, kao samo brojka.
– Ovo m je prva suradnja s virovitičkim kazalištem i za njega imam samo riječi hvale. Najljepši dio u procesu rada bio mi je dio kojim se obilježava trideseta godišnjica rada Vlaste i Igora Goluba, koji su baš ovom predstavom proslavili 30 godina karijere, glumcima koji su profesionalni i talentirani, glumci koje svaki redatelj može poželjeti za suradnju – istaknuo je redatelj Jovanović o poznatom glumačkom paru.
Pulitzerom nagrađena drama „Smrt trgovačkog putnika“ književnika Arthura Millera smatra se jednim od najvažnijih američkih književnih tekstova. Priča je to o „američkom snu“ čiji se protagonist, ostarjeli trgovački putnik Willy Loman suočava s gubitkom posla i kako vlastitim, tako i neuspjehom svojih sinova.
Virovitičanka Vlasta Golub počela je glumiti još kao dijete. Iako je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila kroatistiku, zov kazališnih dasaka bio je jači te se vratila kazalištu.
– Što se tiče uloga, iza mene je 80-ak uloga i premijera, Igor ima više od 100, a odigrane predstave broje se u tisućama. Teško je to i znati. Kad bi se išlo, primjerice, po bilježnicama gdje je sve to zabilježeno, mislim da bi ispalo tisuće i tisuće predstava. Ova uloga mi je iznimno emotivna. To su one uloge u kojima se svaka majka prepozna jer je univerzalnost ovog teksta prepoznatljiva. To su obiteljski odnosi, to su rečenice koje si svi mi u obiteljima ponekad izgovorimo na ovaj ili onaj način, to su problemi koje mi prepoznajemo. Duboko me dirnula ova uloga i moram priznati da jako volim tu svoju Lindu. U predstavi ima iskakanja iz originalnog teksta, ima iskakanja u, recimo to tako, privatno, iako je to sve fikcija. Spominju se naši jubileji, za što mislim da je odlična ideja našeg redatelja Vanje Jovanovića i dramaturga Patrika Gregurca koji su tako osmislili jedno suvremeno gledanje – objasnila je glumica Vlasta Golub te dodala kako joj je drago da se, zbog okolnosti u kojima trenutno živimo, publika vraća u kazalište. Slika gotovo punog gledališta puni je optimizmom.
Na 30 godina aktivnog sudjelovanja na sceni virovitičkog kazališta osvrnuo se i Willy Loman, odnosno Igor Golub, poznati i nagrađivani glumac koji je oživio glavnog protagonista djela Arthura Millera.
– Nešto me „ugrizlo“ kada sam prvi put ušao u kazalište i nisam više mogao van. Imate poslove i imate pozive. Mislim da je gluma poziv i kada mu se odazoveš, više ne možeš iz toga van. Sretan sam što sam se prije 30 godina zaljubio u kazalište, to je prekrasan posao i kad vidim ove mlade koji dolaze, presretan sam. Na njima sve ostaje i kao što se kaže u predstavi, nitko neće znati tko smo mi. Bitno je da ovo kazalište opstaje i da ljudi gledaju predstave. Ako smo danas nekog potaknuli i dirnuli u emocije, to je najbitnije. Ovih mojih 30 godina nije bitno, bitno je da ljude potičemo na razmišljanje, na veselje i sve ostale emocije. To je ono što je pravo iskonski i ljudsko, to je ono što kazalište i treba raditi – otkrio je Igor Golub i ponosno dodao kako se ni na koji način ne boji za budućnost virovitičkog kazališta upravo zbog mladih glumaca i redatelja čije vrijeme tek dolazi.
Koliko cijeni svoje glumce pokazala je virovitička publika koja ih je na kraju nagradila velikim i dugim pljeskom, kao i onima spontanima tijekom same predstave.
Inače, u predstavi osim supružnika Golub glume Goran Vučko, Tin Rožman, Draško Zidar, Mijo Pavelko, Silvijo Švast, Goran Koši, Sara Lustig, Monika Lanšćak.
(www.icv.hr, eat, ib, rtk)