Općina Crnac nedavno je započela s provedbom druge faze projekta „Zaželi“ koja nosi naziv ”Zaželi – program zapošljavanja žena – faza II”. Projekt je prijavljen uz savjetodavnu pomoć i podršku Razvojne agencija VIDRA VPŽ, njegova ukupna vrijednost je 914.200 kuna, a razdoblje provedbe 13 mjeseci. Partneri u projektu su Hrvatski zavod za zapošljavanje Područni ured Virovitica i Centar za socijalnu skrb Slatina. Kroz drugu fazu zaposleno je 10 žena koje brinu o 60 krajnjih korisnika (svaka žena brine za šest osoba) te koordinator Robert Banjad.
– Za sada sve teče jako dobro. Svakodnevno sam u kontaktu sa svim zaposlenicama i obilazim korisnike i mogu reći kako su svi oduševljeni što smo uspjeli ući i u drugu fazu ovog hvalevrijednog projekta. Moram istaknuti i koliko sve ovo i meni znači. Nakon dugog traženja novog zaposlenja otvorila mi se prilika zapošljavanja kao koordinatora projekta „Pomoć u kući starima i nemoćnima sa područja općine Crnac – faza 2“ i odmah sam ga prihvatio. Ovaj posao mi mnogo znači, svi koji radimo na projektu surađujemo kao velika zajednica.
Radeći ovaj posao stekao sam nova iskustva koja će mi jako puno značiti u daljnjem životu i napredovanju. Osim toga, sve ovo mi je i jedna velika životna škola – rekao je koordinator Banjad.
Jedna od korisnica je i Manda Špoljarić (77) iz Malog Rastovca koja je imala skrb i u prvoj fazi. Manda živi sama već tri godine, otkako joj je suprug preminuo. Sin jedinac Dražen živi na Krku.
KOSI TRAVU, RADI KUĆNE POSLOVE
– Hvala Bogu, još sam pokretna. Teško mi je opisati koliko mi znači kada je netko sa mnom u kući. U prvoj fazi provedbe ovog projekta dolazila mi je Gordana, a sada je tu moja Božica. Obje su mi jako dobre i puno mi pomažu, ali moram priznati da sam najsretnija kada mi Božica dođe pa prvo popijemo kavu, ispričamo se, izjadam joj se malo i to je ono što nama starima najviše treba. Inače, ona sve radi, kosi travu, grablja lišće, obavlja sve kućne poslove i stvarno sam zahvalna na njenoj pomoći. Sin mi živi daleko i ne može uvijek doći, kao ni moja dva anđela, moje dvije unuke, ali kad god mogu, tu su – priča baka Manda, te kaže kako jedva čeka da joj Božica ponovno dođe.
– A čujte, u toj mojoj kućerini sam sama, nemam ni životinja jer za to ipak treba posebna briga. Imam susjede, malo s njima razgovaram preko ograde, i to je to. Božica mi uljepša dan, baš se lijepo ispričamo, nasmijemo, a usput mi i pomogne sve za taj dan, pa i više – zaključila je Manda Špoljarić.
Božica Majetić (52) većinu života je bila domaćica, a ovaj posao joj je prirastao srcu.
– Uglavnom sam domaćica. U jednom periodu života radila sam u javnim radovima, ali to je uglavnom to. Ovo zaposlenje mi je došlo kao Bogom dano, osjećam se korisnom, zarađujem i što je najvažnije, pojačali smo kućni budžet. Imam troje djece i sada uz suprugovo i moje zaposlenje sve lakše prebrodimo – ističe Božica te kaže kako kod korisnika ne bira poslove.
– Ma radim sve što je potrebno, što god me zamole i ništa mi nije teško. Na kraju zato i jesam ovdje za njih, da im pomognem. Imam šest korisnika u nekoliko mjesta i sve obilazim biciklom, a najveća mi je nagrada kada me dočekaju i isprate s osmijehom. Hvala Općini i svima koji su pokrenuli ovaj projekt koji je svima donio puno toga dobroga – zaključila je zaposlenica Božica.
Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Općine Crnac