U Domu za odrasle osobe u Borovi sve ide „ko po špagi“. Obavljaju se redovne aktivnosti, iskorištava slobodno vrijeme, a sve skupa u organizaciji i realizaciji zaposlenika i korisnika u ovom svima dragom Domu. S obzirom da je sve planirano „na minutu“, svi gledaju na sat da ne bi slučajno nešto izostavili, jer u Domu u Borovi vrijeme „leti“. Od tud možda i razlog da i djelatnici i korisnici na rukama obavezno nose ručne satove, jer lakše je nego se orjentirati prema suncu, pogotovo sad kad sunca baš i nema previše. E sad, pošto se radi o ručnim satovima koji neprekidno rade, a ima ih i onih „iz kamenog doba“, valja te satove i održavati.
I tri desetljeća prije današnjeg dana situacija u Domu bila je ista, a tada je i došlo do ideje da se neispravni ručni satovi skupe i odnesu na popravak uraru, ali ne bilo kojem uraru nego poznatom virovitičkom uraru Draženu Tomcu koji već dugo godina uspješno vodi obrt koji je naslijedio od svog oca, također poznatog virovitičkog urara.
– Ta divna suradnja s urarom Draženom započela je prije no što sam se ovdje zaposlila, no oni moji kolege koji su noseći satove na popravak, prvi put pokucali na vrata Dražena bili su u najmanju ruku osupnuti. Naime Dražen je s neskrivenom empatijom odlučio pomoći našim korisnicima i djelatnicima, kao da je znao koliko nam puno znači točno vrijeme – rekla nam je djelatnica Doma Jelena Pavlek Bardić.
– Držim da je upravo pri tom prvom susretu s urarom Draženom započela jedna topla, dugogodišnja priča, protkana nekom finom i nježnom emocijom, rekli bi prikrivenom, jer to je naš urar koji brižno i strpljivo pokreće satove koje je zaista teško pokrenuti. On ih uvijek pokreće svojim toplim osmijehom i ogromnom strpljivošću, empatijom koju je razvio dugogodišnjim druženjem sa satovima naših korisnika. Ni ne poznaje naše korisnike, ali to mu nije ni važno koliko mu je važno da oni budu zadovoljni. Vjerojatno samo može zamisliti osmijeh naših korisnika kada na ruku stave popravljeni sat ili čak neki drugi, jer Dražen ako vidi da se sat ne može popraviti, korisniku dodjeli drugi ispravan sat. Kada ga pitamo koliko to košta, on najčešće odmahne rukom i uzme samo simboličan iznos, onako, da baš ne bude “zabadava”. Ne broji koliko je satova popravio i poklonio već koliko je poštovanja i svoje ljubavi vratio sa tim istim satovima našim korisnicima. Kad satovi stanu vrijeme sporo prolazi za one koji čekaju, no naši korisnici gotovo da i ne čekaju, Dražen Tomac odmah se hvata posla, mijenja baterije, narukvice, popravlja satne mehanizme, poklanja satove i opet se vrijeme vraća u naš Dom, našim sretnim korisnicima – rekla nam je u poetskom tonu naša sugovornica Jelena koja je u svoje ime, te u ime svih korisnika i djelatnika Doma za odrasle Borova na čelu s ravnateljicom Zlatom Rončević zahvalila Draženu Tomcu na svem onom što je dobro učinio za ljude u Domu.
– Želimo se u prosincu, mjesecu mira, ljubavi i blagosti od srca zahvaliti našem dobrotvoru Draženu Tomcu, poželjeti samo najbolje, te daljnju suradnju i veliko srce kao što je bilo i svih ovih godina – poručila je Jelena.
(www.icv.hr, bs, jpb)