Sve što nas okružuje, sve što konzumiramo, koristimo, vidimo ili opažamo, potiče od same prirode. Očuvanje prirode i svih njenih resursa postiže se kroz zaštitu, održavanje, nadzor ili obnavljanja staništa i prirodnih resursa. Prirodni resursi su ograničeni, a njihovo stvaranje traje milijunima godina. Zbog svog uplitanja u prirodne procese ljudska bića su evidentna prijetnja prirodnim resursima, neovisno radi li se o nesrazmjernoj eksploataciji, uništavanju ili zagađivanju prirode. I nepropisno parkiranje na zelenoj površini čin je uništavanja prirode, a da ne govorimo o odbacivanju otpada u naše rijeke, jezera ili more.
Nažalost zbog životnog tempa većina ljudi se prestala osvrtati na uništavanje prirode, ali na svu sreću ima i onih koji u pravom smislu riječi postoje da bi sačuvali prirodu i omogućili generacijama koje dolaze da uživaju u njoj. To su naši prirodoslovci, biolozi, botaničari, ali i planinari, razni rekreativci, lovci i ribolovci, svi oni koji imaju izgrađenu svijest da bez prirode nema nikakvog oblika života.
Jedan od njih je i sugovornik u emisiji “Zelena enigma” ICV radija Željko Žeravica, predsjednik Zajednice športskih ribolovnih udruga Virovitica.
– Drago mi je da u ovom razgovoru mogu predstavljati naše ribolovce, a s odgovornošću tvrdim da su ribolovci zasigurno jedni od važnih čimbenika koji se ne brinu samo o vodama i stanovnicima koji žive u vodama, nego i o prirodnom okolišu, biljnim i životinjskim vrstama na svojim ribolovnim površinama – napomenuo je odmah na početku našeg razgovora Željko Žeravica, ističući da je svijest većine ribolovaca vrlo dobro izgrađena, posebno kada se radi o opažanju svega onoga što je latentna opasnost za prirodu, ali isto tako kako vodu i prirodni okoliš što bolje očuvati.
– Govorim isključivo o savjesnim ribolovcima kojih je uistinu mnogo. Nadam se da će oni ribolovci i ostali rekreativci i izletnici kojima nije stalo do prirode poslušati ili pročitati ovo o čemu sada govorimo, te da će shvatiti da i oni u mnogočemu predstavljaju opasnost. Jer, velika šteta kreće od manjih, ali značajnih narušavanja prirodne ravnoteže. Članovi ribolovnih udruga, društava ili klubova, a na području Virovitice ih ima 10, imaju obvezu poštivati propise o slatkovodnom ribolovu, ali isto tako i o očuvanju prirode na ribolovnim terenima u gradu i općinama, odnosno naseljima u tim općinama.
Svako od tih društava ima organiziranu i svakodnevnu ribočuvarsku službu čija je zadaća provjeriti obavlja li se ribolov na ispravan način i uz ispravnu ribolovnu dozvolu, poštuje li se pravilo o lovu na određene vrste, te postupa li se pravilno s vraćanjem viška plemenitih vrsta natrag u vodu, naravno tamo gdje se ne peca po sistemu „ulovi i pusti“ u kojemu se sva plemenita riba vraća natrag u vodu. No, to je samo jedna od zadaća ribočuvara. On je, naime, osim toga dužan kontrolirati i zagađuje li se na bilo koji način vodena površina, odnosno baca li se razni otpad u vodu ili „iza leđa“. Ribolovci sa sobom trebaju nositi vrećice ili kutije u koje sakupljaju otpad i odbacuju ga u za to namijenjene kante za otpatke i kontejnere koje imamo na svim našim ribolovnim terenima – podučio nas je o osnovnim pravilima lijepog ponašanja na našim ribolovnima vodama Željko Žeravica, koji je naš razgovor nastavio s važnosti održavanja prirodne ravnoteže između brojnih ribljih i životinjskih vrsta na ribolovnim terenima.
– Poznato je da na našim terenima uz mnoge riblje vrste, obitavaju i druge životinje, poput žaba, rakova, kornjača, divljih pataka, labudova, čaplji i raznih drugih ptica. Ima tu i onih stanovnika koji štete prirodi, poput dabrova koji radeći svoje brane uništavaju mlada drveća, kao i kormorani i vidre koje prave značajnu štetu ribljem fondu, a samim time i ribičima. Naravno, kada poribljavamo naše vode, ne uzimamo u obzir kormorane i vidre, ali moramo biti na čisto da i te životinje imaju pravo na život, a osim toga su i zakonom zaštićene. Na sreću nema ih toliko u zatvorenim stajaćim vodama koliko na rijekama gdje je i riblji fond brojniji. Nepropisnim odstranjivanjem kormorana, vidri i ostalih životinja koje se hrane ribom, naštetilo bi se prirodnoj ravnoteži, tako da o tome nema ni govora. Sve životinje su jednako važne u prirodnom ciklusu, a mi ribiči se možemo samo pobrinuti da ima dovoljno ribljih vrsta u našim vodama.
Zato i postoji Zakon o poribljavanju koji točno govori s koliko i s kojim ribama se poribljavaju naši tereni, a naša ribička pravila govore o tome koliko se i koje ribe mogu nakon ulova stavljati u čuvarku i odnositi doma. Ako to budemo ispoštivali, postoje velike šanse da se ribolovom budu mogle baviti i generacije koje dolaze iza nas.
I ovom prilikom molim sve naše ribolovce, ali i ostale rekreativce i izletnike koji posjećuju naše terene da vode računa o prirodi, te da nas za sve uočene nedostatke obavijeste, a mi ćemo poduzeti daljnje mjere.
Želimo da nam ove bogomdane prirodne ljepote koje nas okružuju, ostanu takve i dalje, a za to smo potrebni svi mi, počevši od svakog pojedinca – rekao nam je na kraju našeg razgovora u radioemisiji “Zelena enigma” Željko Žeravica.
(www.icv.hr, bs)