O riječnim skelama i skelarima ispjevane su mnoge pjesme i ispričane mnoge priče. Kako i ne bi kad ovi ljudi zajedno sa tim svojim plovnim objektom povezuju riječni otok s kopnom i kao takvi svjedoče životu ljudi “s druge strane” rijeke, u ovom našem slučaju rijeke Drave.
Skelom prema našem poznatom dravskom otoku Križnici vozili smo se mnogo puta, uživali u toj kraćoj, ali vrlo lijepoj plovidbi, divili se rijeci Dravi i dobroj umješnosti naših skelara, ali rijetki su zastali da ih pitaju tko su, odakle su i kakav je taj njihov posao koji svakodnevno obavljaju dvadeset i više godina. Tim tragom otišli smo do Križničkog mosta ne bi li im ukrali malo vremena jer ipak radi se o poslu gdje je sve na minutu izračunato.
Skelu voze djelatnici Komunalnog poduzeća iz Pitomače Marijan Turopolec, Željko Mirović, Spomenko Cetin i Josip Sesvečan. U smjeni rade po dvojica, a mjenjaju se na sredini radnog vremena. Nažalost, nismo uspjeli razgovarati sa svom četvoricom jer je Josip Sesvečan morao žurno u sjedište tvrtke, no njegovi kolege su ga ispričali i rekli nam sve o onome što nas zanima.
– Radim u Komunalnom Pitomača već 32 godine, a na skeli već više od 25 godina i nadam se da ću uskoro u mirovinu – rekao nam je Marijan Turopolec iz Šašnatog Polja, koji nam je kao najstariji među njima objasnio kakav je to posao i što on sa sobom nosi.
– Za naše putnike sve ovo djeluje opuštajuće, a tako i mora biti, jer osim što se sigurno voze, želimo da i uživaju u ljepoti naše Drave i same Križnice, neovisno radi li se o turistima ili onima koji iz nekih drugih razloga putuju prema Križnici i natrag na kopno. Istina je da i mi kao skelari djelujemo sigurno, radimo bez buke, dovikivanja, stresnih radnji i ostalog. Govorim to zbog toga što je ovo vrlo odgovoran posao koji zahtjeva dobru koncentraciju, preciznost i brzinu koja se postiže dobrom obukom i naravno godinama iskustva. A mi skelari ovdje smo u ovom poslu dvadeset i više godina i to nam je postala svakodnevna rutina, tako da se znamo nositi sa svim situacijama. Kada je idealan vodostaj i mirne vremenske prilike, tada je najbolje i ništa nas ne ometa u poslu, no kada nam vodostaj zbog svoje visine ili niske razine utječe na sigurnost plovidbe, onda se treba više truditi, no nije nam se dogodilo da smo nešto uprskali te da je u pitanje došla sigurnost naših putnika. Uostalom tu su i Zakoni koji ne dopuštaju plovidbu ako je vodostaj previsok ili prenizak te na taj način ugrožava sigurnost prijevoza – rekao nam je Marijan.
Njegov kolega Željko Mirović rodom je iz Varaždina, školu je završio u Zagrebu gdje se i oženio te izvjesno vrijeme živio. No ipak se iz naše metropole preselio u prirodu, odnosno Križnicu gdje sa svojom suprugom koja je rodom iz Križnice sretno živi na ovom dravskom otoku.
– Zagreb je lijep no oboje smo željeli živjeti na nekom mirnijem mjestu, a ovo je najmirnije mjesto koje znam. Uživamo u ljepotama prirode na otoku i rijeci Dravi naravno, posebno ja koji svaki dan njom plovim i koji je znam u svim fazama. I ja ovaj posao obavljam preko 20 godina tako da sam upoznao sve njezine ćudi, ali i narav ovog posla – kaže Željko, kojemu je ovaj posao postao rutina.
– Početak je naravno ulazak vozila na skelu i ovisno o tome radi li se o teretnom ili osobnom vozilu, moramo postaviti prijelazne metalne tragove da vozilo lakše i sigurnije uđe na skelu. Potom ih ovisno o broju i veličini vozila pravilno razmjestimo na skelu, tako da prijevoz bude siguran i da što lakše i brže odu sa skele. Postupak pri izlasku je isti, a nakon što izađu, ulaze vozila za prijevoz na kopno i tako svaki dan po redu vožnje. U slučaju rijeđeg prelaska vozimo svaki sat vremena, a kada je vikend, turistička sezona ili neki događaj na Križnici tad se vozi po potrebi, a ako treba i bez prekida – informirao nas je Željko.
Spomenko Cetin iz Križnice također je na skeli već 20 godina te kao i svoji kolege poznaje svoj posao “u dušu”, ali napomenuo nam je da posao skelara nije samo voziti skelu i brinuti o sigurnosti putnika.
– Ovo nam je glavni posao, ali s obzirom da smo djelatnici Komunalnog, brinemo i o drugim stvarima. To se odnosi na uređenje skele, skelnih pristupa, ali i okoliša. Često vjetar nanese granje, a traktori blato. Sve to treba očistiti da bi prilaz skeli bio uredan i siguran, a također da bi okoliš bio ljepši jer i Križnica i svi oni koji na njoj žive ili je posjete to i zaslužuju. Tu smo za svaku potrebu, od čišćenja, lopatanja, krčenja, sječe i sve onog što je potrebno – rekao nam je skelar Spomenko.
Kaže se da mostovi povezuju ljude, a sve veseli najava da će u dogledno vrijeme svjetlo dana ugledati i most za Križnicu koji će biti namijenjen za prijelaz motornih vozila. Trenutni most služi pješacima, no znaju ga koristiti i biciklisti i motoristi. Savjet svih naših skelara je da se, kada god to mogu, strpe i prevezu skelom. Sigurnije je i ljepše, a i bliži si ovoj našoj riječnoj ljepotici.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)
