Dolazak lijepog i toplijeg vremena budi strast u svim ljudima koji vole aktivnosti van četiri zida, a jedni od njih su naravno i oni s “ljutim mašinama” na dva kotača. Već smo obišli nekolicinu njih i u našim pričama podijelili s njima njihov užitak i ljubav prema moto sportu, ali da bi dobili pravi dojam i saznali povijest moto sporta u Virovitici, otišli smo u Zagreb jer tamo živi čovjek koji je jedan od najzaslužnijih za nastanak i daljnji razvoj duge tradicije moto sporta u Virovitici, ali i u Hrvatskoj. Riječ je o Virovitičaninu, 92-godišnjem Ivici Mihaljeviću – Gaši.
Već po njegovom nadimku mogu se zaključiti njegovi korijeni, jer Mihaljevići – Gaše dolaze upravo iz “Mikešlanda”. Svi su znali njegovog, na žalost, sada pokojnog brata Vladu, a rijetki su oni koji ne znaju za njegove nećake, poznate virovitičke glazbenike Damira i Marijana Mihaljevića i njihov “Gašo band” koji upravo pronosi ovaj stari nadimak koji je imao i njihov djed Đuka, a i njegovi prethodnici.
No vratimo se na našeg sugovornika Ivicu Mihaljevića koji od 1965. živi u Zagrebu. U stanu su nas dočekali Ivica i njegova kćer Ljerka koja brine da Gašo ima sve što mu je potrebno i da u ničemu ne oskudijeva. Dosta smo čuli o njemu, jer bio je poznata faca u moto sportu, pa smo u najmanju ruku očekivali da će nas dočekati stari bajker u kožnom odjelu, no dočekao nas je elegantan stariji gospodin u trenirci.
– Moto sportom sam se bavio većinu života, ali nikada nisam vozio motor, to me nije zanimalo – odmah nam je razbio iluziju Ivica Mihaljević i potom potkrijepio svoju moto priču relevantnim podacima kojih se sjećaju samo oni rijetki stari ljubitelji moto sporta u Hrvatskoj, pa i u Virovitici.
– Jedan sam od onih koji je rođen prije 2. svjetskog rata, a u ratu, iako sam tad bio pubertetlija, jer rođen sam 1930., sa svojom sam obitelji, zbog našeg rodoljubnog hrvatskog uvjerenja umalo ostao bez glave. Bio sam svjedok Križnog puta, ali na sreću svi smo ostali živi i zdravi i nakon dugog pješačenja od granice Slovenije, vratili smo se u Viroviticu. Nakon toga sam devet godina živio u Karlovcu, a u Viroviticu sam se ponovo vratio 1961. i zaposlio se u tadašnjoj “Narodnoj banci”. E sad, kako je došlo do spoja mene i moto sporta. Moj brat Vlado tada je vozio motor i sudjelovao na utrkama, no tadašnje, auto-moto društvo nije bilo povezano s AMS Hrvatske, pa nije stoga moglo ni prosperirati. E tu sam ja odigrao svoju ulogu i zahvaljujući svojoj upornosti i tvrdoglavosti, uspio sam uvjeriti ljude iz našeg auto-moto društva na čelu s predsjednikom Krstom Kolarićem da je važno učlaniti se AMSH – priča Gašo te dodaje da je u tome i uspio.
– Otišli smo u Draškovićevu u Zagreb gdje je bila centrala i s tamošnjim predsjednikom Vladom Vukelićem s kojim sam nadalje bio dobar prijatelj, dogovorio članstvo. Poslije smo naravno otišli i do legende našeg moto sporta Vilka Severa kojemu također valja biti zahvalan što su u Virovitici 1963. godine prvi put održane državne moto trke. Dakako imao sam izuzetnu podršku od virovitičkih vozača. Najviše ih se sjećam po nadimcima. Bili su tu Rudi Berda, moj brat Vlado Mihaljević Gašo, Stjepan Trnovec Puba, Drago Rajak, Drago Vargović, Brko Kovačević, Duca Pavoković, Pišta Hosi, pa neki Semerić, ne sjećam se imena, stari Gembo, Ruda Majtanić….bilo ih je dosta – prisjeća se Gašo.
– Ono što je važno reći da su se na utrci 1963. u Virovitici pojavili i tadašnji najbolji vozači, Branko Bevanda, Vilko Sever, Jovica Paliković, Vlado Habajec, Aleksa Zlodej, Stjepan Daman, Ivo Pigac, Franjo Kovač. Utrku smo organizirali u svibnju, a nazvao sam je “Zlatna kaciga Virovitice”. U tu svrhu nabavili smo običnu kacigu i poprskali je “zlatnim” sprejem, onako simbolično, a osvojio ju je jedan od naših najboljih motorista Branko Bevanda – prisjetio se samog početka moto sporta u Virovitici, koji je bio ujedno i početak mnogih kasnijih utrka na državnom nivou, što mogu posvjedočiti i nešto mlađi Virovitičani.
– Virovitica, iako je bila manja sredina, postala je tada jedan od uglednih poprišta moto sporta i drago mi je da sam to ondje pokrenuo. No nisam na tome stao jer 1965. zbog posla sam odselio u Zagreb i moto sportom nastavio i dalje. Bio sam predsjednik Auto-moto saveza Zagreba i počasni predsjednik AMSH, dakle radio sam ono što volim i uistinu mi je bilo stalo da Hrvatska bude u rangu s drugim zemljama koje su imale razvijen moto-sport. Sretan sam što sam jedan od onih koji su zaslužni za to – rekao nam je ovaj doajen moto sporta koji je najveći dio svog vremena proboravio na moto pistama diljem bivše države, ali, kako je sam rekao, u srcu mu je najviše ostala “Zlatna kaciga Virovitice”.
– Kažu ljudi da “krv nije voda”. Ja sam, iako sam glavninu svog života proboravio, pa i dalje boravim van Virovitice, u srcu Virovitičanin. Nekad sam češće navraćao, dok je moj brat Vlado bio živ, ali sada sam i ja stariji, a i više nisam tako brz kao prije – našalio se Gašo, a mi vjerujemo da u njemu ima još snage i energije da poduči i druge kako se sve može ako se uistinu to i želi i kako jedan mali gradić može postati jednim od važnijih poprišta sportskih događanja. Na kraju razgovora poželjeli smo mu dobro zdravlje, a on nam je obećao kako će navratiti u Viroviticu kod Damira i Marijana i tko zna, možda uskoro posvjedočimo i još nekoj moto utrci u Gašinoj režiji.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)
