Što se dogodi kada u krčmu uđu grof, europski fondovi i pravnica? Ne, ovo nije početak lošeg vica, već predivne priče Centra za posjetitelje „Dvorac Janković“ u Suhopolju koji je svoja vrata posjetiteljima otvorio prije godinu dana, točnije 7. svibnja 2021. godine. Da bismo saznali više o tome kako je prošla ta prva, velika godina ove nove turističke atrakcije i destinacije naše županije, uputili smo se u Suhopolje gdje nas je dočekala direktorica Centra za posjetitelje „Dvorac Janković“ Sanja Sudar.
Dok nas vodi u moderan i elegantan lobby bar dvorca, gotovo je nevjerojatno prisjetiti se da je ova danas impresivna građevina do nedavno bila u ruševnom stanju. Zahvaljujući projektu Virovitičko-podravske županije i bespovratnim sredstvima Europske unije, 2017. godine počela je obnova dvorca koji je danas u svom novom ruhu i još veći ponos Suhopolja.
Nakon što smo se udobno smjestili i potpuno „upili“ okruženje u kojem se nalazimo, zamolili smo vedru i simpatičnu Sanju da „pogleda unatrag“ i kaže nam kakva je bila prva radna godina Centra za posjetitelje „Dvorac Janković“ Suhopolje.
– Neočekivano dobra, moram reći. Naravno da smo imali velike planove i želje, ali nismo mogli znati da će biti ovoliko dobar „feedback“ na sve što ovdje radimo – zadovoljno i ponosno, s osmijehom na licu, ističe Sanja Sudar, pravnica s početka naše priče, te dodaje da su prvi mjeseci bili vrlo intenzivni.
KAKO DVORAC „DIŠE“
– Naše petogodišnje iskustvo rada u Kuriji Janković ovdje je odigralo veliku ulogu jer smo već znali koji su potencijalni „problemi“ i kako ih odmah u startu riješiti. Dva mjeseca prije otvorenja smo toliko „peglali“ i sređivali stvari da smo ga dočekali poprilično spremni. Idući veliki izazov, da se zaposlenici, njih 10, „uhodaju“, uspješno je odrađen i za to svima skidam kapu i čestitam im – naglašava S. Sudar i ističe da je posebno važno bilo upoznati dvorac, shvatiti i naučiti kako „diše“, kako prostorno, tako i s one osobne, odnosno povijesne strane.
Dok bi neki rekli da svojom ukupnom (neto) površinom od 2868,72 metra kvadratna nije neki primjer veličine, zaposlenici Centra za posjetitelje „Dvorac Janković“ znaju da je to daleko od istine, doslovno.
– Većina nas koji ovdje radimo imamo „pametne satove“ koji mjere korake, pa se na kraju dana natječemo tko će ih imati više. S obzirom da samo od smještajnog dijela do restorana ima popriličan broj metara, svaki dan brojimo između 10 i 15 tisuća koraka. Mi dvorac održavamo živim, a dvorac nas održava u formi – kroz osmijeh kaže naša sugovornica.
SUDBONOSNI LIMUN
Ističe da su o dvorcu puno naučili od kustosa Gradskoj muzeja Virovitica koji su sudjelovali u izradi Studije valorizacije obitelji Janković, ali i od samih mještana Suhopolja. Osim što su jako povezani s dvorcem, Suhopoljčani su priču o povijesti obitelji Janković upotpunili legendama i zanimljivostima, ali i limunima.
– Saznali smo da je grofica jako voljela uzgajati agrume. Naime, nekada je bilo pitanje prestiža imati u vrtu kulture koje nisu uobičajene za mjesto življenja. Tako je ona imala naranče, smokve, te neobično cvijeće koje nije bilo karakteristično za ovaj dio. Mi danas u dvorcu imamo predivan zimski vrt i pomislili smo kako bi se u njega savršeno uklopio neki agrum. Tu se upleo „prst sudbine“, odnosno baka jedne naše zaposlenice ima 50 godina staro drvo limuna koje je morala negdje smjestiti. Odlučila ga je „udomiti“ upravo kod nas, tako da sada imamo priču o limunu koja je i sama po sebi povijesna, a stavljanjem u kontekst obitelji Janković ima još veći značaj – objašnjava Sanja.
Slušajući kako sa žarom i zanimanjem govori o povijesti dvorca i Jankovića, pitamo je „osjeti“ li tu povijest kada svakodnevno prolazi hodnicima ovog impresivnog zdanja koji je u svom prvotnom postojanju bio zapravo krčma s početka priče, te daleke 1765. godine.
– Osjetim veliko poštovanje, svjesna njihove povijesti i onih koji su ovdje hodali prije mene, prije nas. Osjećaj je poseban, da je netko utkao stoljeće svoje obitelji i rada, svih svojih poslovnih i privatnih problema i uspjeha, a mi smo danas baštinici toga. Imam zaista veliki osjećaj odgovornosti da to tako i treba biti, jer prepustiti zubu vremena nešto što smo obnovili nema nikakvog smisla. Objekti počnu propadati u trenutku kada ih ljudi napuste. Do god bude bilo „šušura“, noćenja, raznih događanja i posjetitelja, bit će i dvorca, a to je onako kako treba biti – zaključuje.
STOLICA I FOTELJA VIŠE
Sudeći prema popunjenosti i poslovanju Centra za posjetitelje „Dvorac Janković“ Suhopolje, „šušura“ itekako ima i sve je zaista onako kako treba biti. Više od tri tisuće noćenja, individualni i grupni posjeti, događaji poput kazališnih predstava, filmova i koncerata te „Slavonija i podravina wine not?!“ i „Paint and Wine“ za koje se redovno traži mjesto više, vjenčanja, pa čak i snimanja videospotova dokaz su da je u prvoj godini postojanja Dvorac Janković prepoznat kao vrhunska turistička destinacija te da njegova blistava budućnost vrvi životom.
Usprkos odličnim rezultatima i povratnoj informaciji od gostiju i posjetitelja, ova mlada i kreativna žena otkriva nam da tijekom rada na svakom novom događaju postoji ona „što ako“ nesigurnost.
– Uvijek postoji ta doza straha. Nerijetko se događa, svugdje, da lokalna zajednica traži da se nešto događa, a kada se to ostvari, nitko ne dođe. Usprkos tome bitno je krenuti i imati hrabrosti. Mi smo imali jako puno hrabrosti i to se pokazalo više nego dobrim. Zaista je sve bilo odlično i uvijek se tražila stolica više. Imali smo i dvorišne događaje na kojima smo iznijeli van sve restoranske stolice, ali ljudi su i dalje dolazili te smo na kraju iznosili fotelje iz lobby bara – prisjeća se Sanja i dokazuje da se rad i hrabrost itekako isplate, kao i da su glavni pokretači dvorca, njegovi zaposlenici, na usluzi svojim posjetiteljima i gostima u svakom segmentu i bilo kada.
– Oko 30 posto naših gostiju je iz inozemstva. Osim iz Brazila, Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva, imali smo mnogo gostiju i iz zemalja Bliskog istoka koji imaju specifične zahtjeve što se tiče prehrane. Svaka namirnica mora imati halal certifikat. Tada odemo u trgovinu i provjeravamo koje namirnice imaju „zeleno svjetlo“ za naš švedski stol, na kojemu naznačimo da su potvrđene halal certifikatom i sigurne za konzumaciju. Osim vjerskih uvjerenja naših gostiju važne su nam i prehrambene intolerancije. Za naše goste imamo i proizvode bez laktoze, glutena… Ništa nije neostvarivo, želimo da se gosti osjećaju dobrodošlo i tu smo da se prilagodimo. Kada si daleko od svoje kuće, i dalje se želiš osjećati ugodno i lijepo, imati osjećaj da je nekome stalo do tvog boravka ovdje. Nije to situacija „došli ste kod nas, sada igrate po našim pravilima i morate jesti kulen“. Iako, većina naših gostiju zaista voli naš kulen – nasmijava nas Sanja, koju, potaknuti spomenutim kulenom, pitamo koliku ulogu, osim u švedskom stolu, u životu i poslovanju dvorca igra lokalna zajednica.
DVORAC KOJI SPAJA LJUDE
– Izuzetno je važna. Ako „furamo“ lokalnu priču, a mi se to ovdje trudimo raditi, ona mora biti prisutna na svim razinama. Lokalni proizvođači kao takvi moraju biti uključeni. Što god možemo, mi uključujemo u doručak. Što god možemo uključiti u naš lobby bar, od vina i piva, do likera i gina. Što god je s našeg područja, mora biti prisutno u našoj ponudi – ističe Sanja te dodaje da se to ne odnosi samo na prehrambene namirnice, već i na ljude koji svojim sudjelovanjem obogaćuju program i ponudu dvorca.
Osim „vanjskih“ suradnika, OPG-a i vinarija koje gosti mogu posjetiti, članovi lokalne zajednice uključeni su i u aktivnosti unutar samog dvorca.
– U „Paint and Wine“ smo uključili lokalnu umjetnicu Gordanu Čurik, ženu koja ima toliko znanja o Suhopolju i Jankovićima da ga može prenijeti na koga god. S druge strane imamo Anju Duršot, nadarenu virovitičku slikaricu i ilustratoricu, s kojom smo napravili divnu suradnju i njezine ilustracije iskoristili za naše suvenire imena „Grofinjero“ – objašnjava direktorica Centra za posjetitelje „Dvorac Janković“ te dodaje kako takve suradnje imaju još jedan cilj.
– Osim što stvaramo, samim time i povezujemo ljude koji se međusobno ne bi povezali. To je divno, da naše povezivanje posljedično dovede do povezivanja drugih ljudi. Kao i to da kod nas u dvorcu netko čuje neku priču koju inače možda ne bi čuo, to je jedna velika stvar – zaključuje Sanja Sudar.
(www.icv.hr, eat, foto: M. Rođak, arhiva Centra)
