O glazbi za koju kažu da je unutarnje stanje glazbenika i slika duše skladatelja i izvođača, postoji vjerojatno najviše aforizama, a onaj koji se često primjenjuje je aforizam legendarnog glazbenika Bob Dylana koji kaže: „Kad gledam vijesti, razumijem: svijetom vladaju oni koji glazbu nikada ne slušaju.“
Obično znamo reći da postoji „slušanje i slušanje“, no vrstu glazbe valja ostaviti slušaču i tu rasprava počinje i završava, neovisno što se, kada i kako sluša. Ona je namijenjena svima, a najčešće pozitivno utječe na slušatelja.
Da bi se bavili skladanjem, valja imati sluha, poznavati ljude i ono što oni vole, po mogućnosti znati svirati neki instrument, ali ne pod svaku cijenu znati i note. Nije ih znao ni službeno najbolji rock glazbenik u 20. stoljeću Jimmy Hendrix, pa onda si to mogu priuštiti i ostali.
Jedan od njih je i naš sugrađanin Berislav Majstor Bero. Rođen je u Pitomači, a već nekoliko godina živi u Virovitici, zajedno sa svojom sudružnicom pjesnikinjom Jadrankom Smiljanec.
Sudbina ih je povezala u „najboljim godinama“ s obzirom na to da su oboje „prešišali“ 60., ali na svojim počecima nisu znali da će njihovu vezu dodatno učvrstiti i ljubav prema istim stvarima – glazbenom izričaju i pisanoj riječi, a to nam je potvrdio i jedan od glavnih junaka ove male priče Berislav Majstor.
– Glazba me odmalena zanimala, a svirao sam i pjevao u mnogim sastavima od Pitomače do Virovitice, sklopio mnogo prijateljstava i uživao u muziciranju s uglavnom odličnim glazbenicima. No, kako su godine odmicale, glazbeni su se stilovi mijenjali, a tehnika je uzimala sve više maha, pa sam se i ja počeo više opremati, a budući da sviram klavijature, kroz ruke su mi prošli mnogi sintesajzeri, razni programi, laptopi i ostalo – priča Majstor i dodaje kako se to kasnije pokazalo kao dobar potez.
– Moja zadnja svirka bila je u društvenom domu u Milanovcu gdje sam svirao tamošnjim umirovljenicima zajedno s poznatim virovitičkim gitaristom i pjevačem Željkom Kurjančićem Gigom. Kako sam uistinu dugo godina svirao u Milanovcu s raznim glazbenicima te tu posljednju svirku najavio kao svoj odlazak, tamošnji penzići su me zamolili da ostavim iza sebe neki trag, skladam nešto o Milanovcu. Ispočetka sam se nasmiješio i shvatio to onako, kao znak zahvalnosti, no kasnije mi to nije dalo mira. Budući da sam i prije tu i tamo nešto skladao, odlučio sam učiniti to što su stari Milanovčani tražili – počinje svoju skladateljsku priču.
– Počeo sam svirati melodiju onako iz glave, a Jadranka me pitala može li mi pomoći jer ima iskustva s pisanjem poezije. Tako je to i krenulo, a u pomoć smo pozvali i moju kćerku, nekadašnju poznatu pjevačicu i profesoricu u Glazbenoj školi “Jan Vlašimsky” Anu Filipović (Majstor). Nedugo poslije nastala je pjesma „Milanovac“ koja govori o ljepoti tog prigradskog naselja, ljudima i običajima – kaže Berislav.
– I tako je to krenulo. Najprije u mojem amaterskom studiju, a kasnije u sve modernijem i modernijem, da bi sada mogao reći da radim odlične snimke koje idu al pari s ostalim studijima u Hrvatskoj. Naravno da tu imam suradnike, svoje drage prijatelje, Damira Mihaljevića Gašu i maga tamburaške glazbe Danijela Krmića koji uz mene pišu aranžmane, ali i izvode pojedine skladbe.
Kroz moj studio je prošlo puno glazbenika koji su otpjevali naše skladbe, vokalne solistice, Ana Filipović, Ena i Katarina Mihaljević, Tena Grlica, Maja Kramberger, Gordana Moslavac, te solisti Dragutin Dečak, Alojz Lach, Franjo Barić, Dragutin Vlajinić, Eduard Berec, Tomo Lučić, Marijan Halužan, Franjo Perkovac, Josip Jelenčić, Zlatko Klement, te tamburaški sastav „Cure iz centra“ koje su zajedno sa Zlatkom Bugarinom izvele našu pjesmu „Voli me sad“ za koju je spot snimljen u Virovitici, a nalazi se i na albumu ovih poznatih koprivničkih glazbenica – rekao nam je Berislav, koji je svoje prezime Majstor opravdao i svojim umijećem jer njegove su pjesme na festivalima u Svetom Trojstvu i u jednom od naših najstarijih festivala u Kaptolu.
– Ove godine prijavili smo tri naše pjesme, a najuspješnija je bila pjesma „Pjesma nek traje“ za koju je pjevačica Katarina Mihaljević dobila 3. nagradu publike, dok je godinu dana ranije kada smo također prijavili tri pjesme, pjevačica Tena Grlica s našom skladbom „Idila“ također osvojila 3. nagradu publike. U skladbama veliku ulogu ima Jadranka čiji me tekstovi i inspiriraju da složim melodiju – rekao je Bero, a Jadranka koja je više samozatajne prirode, ipak nam je morala nešto reći o svom radu i doprinosu u velikim uspjesima ovog dvojca.
– Rođena sam Virovitičanka, ekonomistica u mirovini već pet godina, od kada sam se i intenzivnije počela baviti pisanjem pjesama, a u svojoj zbirci pjesama koju sam izdala ove godine i koja se zove „Škrinja snova“ nastojala sam svoje doživljaje, promišljanja i osjećaje podijeliti sa čitateljima, odnosno sa slušateljima jer smo uglazbili oko 100 mojih tekstova. Tematika je uglavnom duhovna i ljubavna, od ljubavi prema Bogu, rodnom kraju, ali i prema ljudima, prirodi, svemu onom dobrom što je u nama i što nas okružuje. U mom slučaju moj zadatak je jednostavniji jer Bero sklada na moj tekst, a ja sam neopterećena formama i normama, malo pripazim na metriku i riječi, s obzirom da će ih izvoditi pjevač, i to je to. Naravno, nismo Lennon i McCartney, pa čak ni splitska glazbena obitelj Huljić, no radimo ono što volimo i u tome maksimalno uživamo. Kada vidimo da u tome uživaju i naši glazbeni suradnici, a pogotovo publika, sreći nema kraja, jer svoje smo osjećaje uspjeli podijeliti s drugim ljudima. Nema tu novca ni povlastica, ali ima puno ljubavi, sreće i zadovoljstva, a to je najveća plaća – rekla nam je ova samozatajna pjesnikinja čija će se promocija zbirke pjesama „Škrinja snova“ uskoro održati u Virovitici.
– Svaki dan radimo i kontaktiramo s raznim glazbenicima iz Hrvatske, od Siniše Leopolda i njegovog orkestra, Stjepana Jeršeka Štefa i mnogih drugih. Vrijedne su nam njihove pohvale na naš rad, a mi smo svjesni da stvar ovdje ne završava, nego tek počinje. Svaki dan naučimo nešto novo, a naša misija će se nastaviti s još poznatih glazbenika iz Hrvatske, poput Stjepana Jeršeka, mladog pjevača Stjepana Lacha i nekih drugih, a tu je festival u Krapini gdje ćemo se također pojaviti. No, neka dio planova za sada ostane tajna, a svi oni koje nešto o nama zanima mogu posjetiti naše studijske prostore u Virovitici i Pitomači, a ako imaju znanja i afiniteta, čeka ih mjesto za mikrofonom – rekao nam je na kraju našeg razgovora Berislav Majstor, a s njim se složila i njegova bolja pjesnička „polovica“ Jadranka Smiljanec.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele, arhiv)