PRIJAVI, PA STREPI PONOVNO Ispovijest majke lavice koja je zbog muškarca koji je zlostavljao njenu djevojčicu digla cijelu regiju na noge

„Moju djevojčicu skidao je i dirao čovjek kojega je ona cijeli život zvala „djede“. Bio je dio naše obitelji. Vjerovali smo mu u svemu. To je bila osoba koja joj je kupila prve haljinice, koja se s njom smijala kada se zaprljala prvim Čokolinom, koja ju je nasmijavala…

To je, u konačnici, osoba koja nam je priuštila pakao. Zbog koje naš život više nikada neće biti isti.“

Početak je to ispovijesti jedne majke lavice, A. iz susjedne Bosne i Hercegovine, iz Banje Luke. Njena priča usko je povezana i s Hrvatskom. Jer, zlostavljač o kojem je u uvodu riječ je očuh njenog bivšeg supruga koji je zlostavljao njihovu kćer K. (ime je izmišljeno zbog zaštite identiteta djeteta) kada je imala samo osam godina.

Nakon prijave pobjegao je iz zemlje te se više od godinu dana kao „slobodan“ građanin kretao po susjednim zemljama. U Hrvatskoj je tako živio u zagrebačkoj Dubravi, pa čak i radio u građevinarstvu zahvaljujući dvojnom državljanstvu koje mu je, do međunarodne potjernice, omogućilo da prolazi granice nekažnjeno.

„MAMA, JA TO VIŠE NE MOGU IZDRŽATI!“

Ovo je priča o svemu što je ova obitelj prolazila od trena kada su shvatili što je učinio tog strašnog 12. veljače 2021., pa sve to trenutka kada je Ivica M. (63) iz Kaknja prije samo nekoliko dana, 30. lipnja, ispitan u Banjoj Luci i kada mu je i službeno na Osnovnom sudu potvrđena optužnica za kazneno djelo obljuba djeteta mlađeg od 15 godina. Trenutno se nalazi u pritvoru.

U njegovu potragu, uz policiju i Tužilaštvo, bili su uključeni i brojni građani koji su slučaj pratili putem medija i društvenih mreža.

– Naš svijet se srušio 12. veljače prošle godine. Dan prije sjedili smo i razgovarali svi zajedno. Bio je njegov rođendan i obitelj se okupila, slavili smo. Rekao je kako bi je odveo na klizanje. Došao je i idući dan, kao i mnoge dane prije toga.

ILUSTRACIJA
Ilustracija, pixabay.com

Sjedio je i razgovarao sa mnom. K. je otišla u svoju sobu, a on za njom. Ja sam prala posuđe. Vidjela sam da je otišao za njom i tada sam joj krenula nešto reći. Ne sjećam se više što, ni slavinu nisam zatvorila. Danas pretpostavljam da je pratio zvuk vode i mislio da sam u kuhinji. Gurnula sam pritvorena vrata i ušla u sobu.

On je sjedio iza nje. Istog trena je skočio. Inače, zbog operacije noge koju je imao 2013. nikada se nije mogao brzo kretati niti se mogao brzo obuti. No tada je brzo uzeo svoje visoke gležnjače koje su bile u hodniku, navukao ih ispred vrata i kratko rekao da mora ići. I otišao – sjeća se A.

K. je tada stala pored nje, sva se tresla. Samo je rekla: „Mama, ja to više ne mogu izdržati!“
– Sjećam se, glavom mi je prošlo što bi to moglo značiti i molila sam se ne znam više ni kome: samo nemoj izgovoriti što mislim – priča A. o trenu koji je noćna mora svakog roditelja.

Djevojčica joj je sve ispričala. Što joj je djed radio. Obitelji bi rekao da idu na klizanje, no ustvari odvodio ju je u jedan stan. Tamo bi skidao sebe i nju, navodio je da mu drži spolovilo, a on bi je dirao. Tako su izgledali ti „susreti“. Dok je obitelj mislila kako je dijete zaista na klizanju ili šetnji, on je njihovo druženje iskorištavao za – zlostavljanje.

– Ne mogu vam opisati kako sam se osjećala u tom trenutku. Umrla sam iznutra. Ljutila sam se. Vrištala sam u samoj sebi. No, morala sam biti jaka, za nju, za sve nas. Samo sam je zagrlila i rekla da deda to nije smio napraviti, da je to loše i da će zbog toga ići u zatvor – o svojoj prvoj reakciji rekla je A.

A. nije dvojila. Odlučila se boriti. Odmah je otišla s K. na policiju i prijavila što se dogodilo.

DVOJNIM DRŽAVLJANSTVOM LAKO PREKO GRANICE

Saznala je i da je Ivica M. dvadesetak dana ranije, 20. siječnja, prijavljen za silovanje 12-godišnjeg dječaka u Kaknju. Dan te prijave, 12. veljače, bio je dan koji je označio borbu koja je trajala punih godinu i pol.

Nakon bijega Ivica M. je, kaže A., prema izjavama svjedoka viđen u Kaknju i Banjoj Luci kako se skriva po naseljima, u građevinskoj školi…

A. je molbu da ga zajedno pronađu uputila svima i putem društvenih mreža. Još sredinom ožujka prošle godine ljudi su tako javljali da ga viđaju u Banjoj Luci, a i A. je danomice sama tragala za njim.

istraga
Tri mjeseca nije se znalo gdje je točno bjegunac “nestao”, foto: privatni arhiv

  Trag mu se gubi nakon što je njegov automobil, pulskih registarskih oznaka 22. ožujka 2021. dovezen u Banju Luku. Policija je dan kasnije slučaj prijavila Tužilaštvu u Banjoj Luci.
No Ivica M. je već bio „nestao“.

A. i K. prolazile su tada već više od mjesec dana agoniju. Ginekološki pregled djevojčice, nalazi, mišljenja… Dok se slučaj gradio i tragalo za Ivicom M., A. i K. su svakodnevno proživljavale sve detalje koje bi najradije zauvijek zaboravile.

– Njenu izjavu su audio i video snimali u Tužilaštvu. Još u veljači, prvi dan prijave, ginekološki su je pregledali, a kasnije je prošla i brojne razgovore s psiholozima i psihijatrima kako bi se napravila sudska ekspertiza. K. nije znala što joj je djed napravio, niti je bila svjesna pojma seksualnosti. Bila je suviše malena i od rođenja se vodilo računa o svemu, pa i o tome što dijete čuje ili gleda.

Kod nas je sve bilo uvijek prilagođeno i primjereno njenom uzrastu – o tome da je i za dijete „osvješćivanje onoga što se dogodilo“ bilo nešto što su zajedno prošle, govori A.

skola1
Majka i policija tražili su bjegunca po školama, napuštenim objektima, skladištima

DRUŠTVENE MREŽE POKAZALE SE KAO NUŽNOST

Borba sa sustavom nije bila laka. A. je desetak puta, kaže, i sama privođena na razgovor. Zamjerali su joj, između ostalog, i to što je putem društvenih mreža objavila identitet Ivice M. i njegove druge podatke. Stavljali su joj na teret da je na taj način „izložila” i vlastito dijete, koje je u ovom slučaju bilo žrtva.

No, nije bilo drugog načina, kaže A. nakon svega. K. je promijenila školu, radili su na tome da život ide dalje.

No onaj tko im ga je promijenio, još uvijek nije bio u zatvoru.

– Dok je trajala istraga, ljudi iz sustava su mi znali reći da odem kući i plačem, a oni će ga naći. No, vrijeme je prolazilo, a ništa se nije događalo. Do mene su svakodnevno počele stizati priče drugih ljudi, iz drugih sredina, kako moja K. nije jedina.

Kako je, uz tog dječaka iz Kaknja, za koji je bio prijavljen, bilo i druge djece koja su stradala od njegove ruke na sličan način. Mislila sam: gdje je danas? Čije dijete vreba kao moje? Osjećala sam kako moram nešto učiniti po tom pitanju, upozoriti sve gradove u kojima bi se mogao skrivati, da paze na njega, da je opasan. I da ga već jednom, konačno, nađu – ističe A.

Sumnjala je da se skriva u Hrvatskoj budući da ima dvojno državljanstvo. Javljala se posvuda, PU istarskoj, zadarskoj, zagrebačkoj, zbog poveznice Ivice M. i drugih članova obitelji i poznanika. Upozoravala da je možda u njihovoj sredini i da paze na djecu. Javila je policiji i sve druge adrese na kojima je sumnjala da bi se mogao kriti.

objava
foto: Facebook Stop pedofiliji

U tom razdoblju A. je došla i do organizacije „Stop pedofiliji“. Ovi zaštitnici djece u cijeloj regiji pokazali su se kao rijetka grupa koja je odmah reagirala na apel očajne majke i brzo objavila fotografiju Ivice M. i podatke vezane uz slučaj. Objava je došla do stotina tisuća pratitelja i digla cijelu regiju na noge. Majka A. nema dovoljno riječi hvale za taj potez.

Iz organizacije „Stop pedofiliji“ poručili su da oni ne zamagljuju lica onima koji žele nauditi djeci te da će i dalje činiti sve što mogu da pomognu žrtvama, a počinitelje zlodjela privedu pravdi.
– Mi smo prvenstveno na strani djece, neovisno o kojoj se zemlji i situaciji radilo. Svi koji trebaju pomoć i zaštitu uvijek nam se mogu obratiti – kratko su komentirali.

A. su se nakon toga javljali ljudi s podrškom iz svih zemalja bivše države u želji da se Ivica M. što prije nađe. Strepili su ne nalazi li se u njihovom susjedstvu, prijavljivali da je viđen na različitim mjestima.

HRVATSKI POSLODAVAC ODMAH REAGIRAO

Konačno u lipnju prošle godine dobiva informaciju da se Ivica M. nalazi u zagrebačkoj Dubravi. Saznala je i gdje se zaposlio.

– Odmah sam kontaktirala njegovog poslodavca. Čovjek se zgrozio kada je čuo što je napravio i sam se angažirao da taj zločinac dođe što bliže pravdi. Dokumentacija vezana uz njegovu prijavu i ostalo, što smo tada priložili policiji, omogućila je pokretanje međunarodne potjernice od strane Tužilaštva, prve osnove za njegovo privođenje. Do tada je on bio građanin Hrvatske koji je normalno živio i radio – o činjenicama s kojima se teško nosila priča A.

Da je morao reagirati odmah po dojavi, jer je to „nešto što kao čovjek mora napraviti“, rekao je Radovan I. , vlasnik tvrtke u Zagrebu. Ivica M. je u njegovoj tvrtki radio kao jedan od radnika kada se A. javila i objasnila mu što se dogodilo u Bosni i Hercegovini, da ga traže zbog obljube nad unukom.

– Radio je kod nas nekoliko mjeseci, na radnom mjestu električara. Kada me kontaktirala majka djevojčice i objasnila što se dogodilo, da je prijavljen i da ga traže, reagirao sam kao svaki normalan čovjek. Odmah smo prikupili potrebnu dokumentaciju i predali je policiji, te sam im se stavio na raspolaganje.

Ne mogu zamisliti da netko ikako naudi djetetu, a pogotovo na ovaj način. Imam apsolutno nultu toleranciju na zločine te vrste. Osobu koja napravi ovako nešto mogu zvati samo monstrumom i nadam se da će što duže ostati u zatvoru i tako platiti za sve što je učinio – komentirao je Radovan I.

DOČEKALI POČETAK PRAVDE

Okružno javno tužilaštvo Banja Luka u BiH krajem lipnja prošle godine raspisalo je za Ivicom M. tzv. centralnu potjernicu. Budući da ona vrijedi samo za područje BiH, nije uključivala i Hrvatsku. Ivica M. iskoristio je priliku, kada je otkriveno da radi u Hrvatskoj, da opet pobjegne preko granice.

Pretpostavlja se da je dio vremena proveo u Sloveniji, a potom i u Njemačkoj. Ondje je u konačnici, ekspresno i uhićen nakon što je 24. lipnja ove godine Tužilaštvo za njim raspisalo i međunarodnu potjernicu pa se više nije mogao skrivati.

Njegov bijeg od pravde trajao je od veljače 2021. do kraja lipnja ove godine, punih 16 mjeseci. U tom razdoblju prošao je, pretpostavlja se, kroz četiri zemlje (Bosnu i Hercegovinu, iz koje je pobjegao, potom Hrvatsku u kojoj je i radio i bio prijavljen, Sloveniju i Njemačku). Nakon raspisivanja međunarodne potjernice trebalo je samo nekoliko dana do uhićenja.

zatvor
Ilustracija, pixabay.com

Danas je u produženom pritvoru zbog potvrđene optužnice za kazneno djelo obljuba djeteta mlađeg od 15 godina. Ovo je tek početak sudske priče za njega, a kraj jedne velike potrage za A. i cijelu obitelj, u kojoj će se, vjerujemo, pronaći i brojne druge poput njih.

– U ovom periodu života otkrili smo na koga možemo računati, kome možemo vjerovati. Neki ljudi koji su nam bili najbliži okrenuli su nam leđa, govorili da lažemo. Ivica M. je, potvrdit će to oni koji ga znaju, uvijek bio omiljen među djecom.

“HVALA SVIMA KOJI NISU REKLI: TO NIJE MOJ PROBLEM”

Oduvijek je ‘znao s njima’. Tek kada nam se ovo dogodilo, kada smo počeli vrtjeti film unatrag, počeli smo primjećivati neke stvari. Zato sam i išla tako grčevito u javnost, da druge upozorim koliko je to opasan čovjek i da mu se ne može vjerovati.

Moja obitelj je sada, otkad je on u zatvoru, na miru. Odahnuli smo, dočekali smo početak pravde nakon godinu i pol. Hvala svakome, baš svakome tko nam je pružio ruku, podršku, tko je podijelio status, tko se javio da ga je vidio.

Hvala svim divnim ljudima kod nas, u svim zemljama. U Hrvatskoj svi su se pokrenuli kao da je riječ o vlastitom djetetu. Hvala organizaciji „Stop pedofiliji“ i svima koji nisu okrenuli glavu, koji nisu rekli: to nije moj problem – naglašava A., koja kaže kako s nadom čekaju početak suđenja.

– Otkad je uhićen, javili su mi se brojni odvjetnici i odvjetnička društva da me zastupaju, da mogu tražiti odštetu i slično. Mene i moju obitelj to ne zanima. Želimo samo mir. Da ostane u zatvoru i nikada više ne izađe iz njega. To želimo, da i mi, ali i sva druga djeca u regiji mogu mirno spavati. Samo to će nam dati neku zadovoljštinu za sve što smo prošli – zaključuje A.

Ovaj slučaj otvara i brojna druga pitanja – koliko je sličnih počinitelja koji prolaze granice i tko ih kontrolira? Ujedno, tko kontrolira radnu snagu koja dolazi iz inozemstva? Samo od početka godine Hrvatska je dala dozvolu za rad više od 12.500 stranaca. Oni koji rade u deficitarnim zanimanjima (šumarstvo, poljoprivreda, turizam i ugostiteljstvo) mogu samo podnijeti zahtjev MUP-u, bez dodatnih provjera i boraviti na radu 90 kalendarskih dana. Kako uopće otkriti jeste li možda zaposlili osobu koja je prijavljena za seksualni delikt nad djetetom?

Ta i druga pitanja otvaramo u nastavku serijala na temu “Pedofilija-bolest društva koja napreduje, a lijek se ne nazire“.  (www.icv.hr, Marija Lovrenc, foto: privatni arhiv, pixabay)

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

 

- PROMO -

 

 

Povezane vijesti

Skip to content