Budimo iskreni – svatko od nas je, barem jednom, tijekom radnog dana u tvrtki u kojoj radi dok obavlja zadatak koji mu baš „nije sjeo“ uzdahnuo i pomislio „Da sam bar sam svoj šef…“ Dok će većini ljudi to biti lijepa ali nerealna i prolazna misao, postoje i oni kojima je ta misao – misao vodilja, poslovni put o kojem sanjaju dugi niz godina i svaki korak koji naprave jedan je bliže ostvarivanju tog cilja.

Da je samozapošljavanje opcija koju sve više ljudi ozbiljno razmatra i bira kao svoj poslovni put govore i brojevi. Tako je prošle godine Područni ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Virovitica zaprimio 59 zahtjeva za samozapošljavanje i 8 za proširenje poslovanja, a ove godine (zaključno s 30. lipnja) 61 zahtjev za samozapošljavanje i 2 za proširenje poslovanja.

Kako bi saznali nešto više o rastućem trendu samozapošljavanja na našem prostoru, posjetili smo Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područni ured Virovitica te porazgovarali s njegovim predstojnikom Hrvojem Belobrkom koji nam je otkrio mnoštvo zaista zanimljivih i poučnih informacija vezanih uz poticaje za samozapošljavanje.

TRAŽENA IZ GODINE U GODINU

– Dosta je velika navala na razini države, kad se gleda brojčano. Nešto više zahtjeva za samozapošljavanje imamo ove godine. Osim uslužnih djelatnosti, danas ima solidnih i inovativnih ideja iz domene informatike, građevine… Imamo jako puno lijepih priča koje su potekle od samozapošljavanja i ljudi na koje možemo biti ponosni – kaže predstojnik H. Belobrk.

Također, otkriva kako većina onih koji su se odlučili postati „sam svoj šef“ uspješno preživi prvu godinu poslovanja, odnosno ugovornu obvezu koja, po novom, sada traje dvije godine, tijekom koje dobivena sredstva mora opravdati Zavodu za zapošljavanje. Ovisno o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti i skupini u koju određena djelatnost pripada, iznos subvencije iznosi do 80, odnosno 120 tisuća kuna.

Uzevši u obzir broj prijava koje tijekom godine, sve do 31. listopada do kada su tekuće godine otvorene prijave za mjeru za samozapošljavanje, zaprimi virovitički Zavod za zapošljavanje, naše prvo pitanje H. Belobrku je što je „ono“ što dobru poslovnu ideju koja ima potencijala da zaživi razlikuje od one nešto slabije.

PRESUDAN DOBAR POSLOVNI PLAN

– Dobar poslovni plan, bez ikakve sumnje – kratko i jasno odgovara H. Belobrk te nastavlja:

– Poslovni plan treba biti dobro napisan, sadržavati egzaktne podatke te realne cijene. S obzirom na dugogodišnje iskustvo u radu, mi znamo koji je trošak otvaranja, npr. frizerskog salona.

Znamo kolike su cijene usluga na razini Republike Hrvatske te otprilike možemo znati koliko je ta poslovna ideja održiva ili nije. Načelno, gleda se održivost pod koju ide financijsko iskazivanje – objašnjava te dodaje kako je danas veći dio prijave za potpore za samozapošljavanje digitaliziran i odvija se online putem.

Kako teče proces nakon što osoba zainteresirana za mjeru samozapošljavanja preda svoj poslovni plan? Nakon što je poslovni plan uspješno napisan i predan, on se dodjeljuje timu koji čini petero ljudi iz različitih gradova i podružnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Na taj način, kako objašnjava H. Belobrk, smanjuje se utjecaj osobnih čimbenika koji mogu utjecati na ishod predmeta, odnosno zahtjeva za poticaje. Nakon što je zahtjev zaprimljen, njegova obrada traje oko 60 dana, a isplata sredstava, ukoliko je zahtjev ocjenjen pozitivno, kroz 45 dana od dana potpisivanja ugovora.

– Oni koji se odluče na ovu mjeru i pokretanje vlastitog posla moraju biti iskreni i odgovorni prema sebi. Osim što se dobivena sredstva moraju opravdati, voditi firmu je ozbiljna stvar. Često se dogodi da je netko fantastičan u svom poslu, npr. krovopokrivač, ali jednostavno nema smisla za onaj dio „iza scene“ kao što je knjigovodstvo i tu sve zapne – ističe Hrvoje Belobrk.

MOGU PROŠIRITI POSLOVANJE

Osim što je zainteresiranima velika pomoć i najveći saveznik pri realizaciji ideje pokretanja vlastitog posla, Hrvatski zavod za zapošljavanje je potpora i svima koji se odluče za ostale postojeće mjere. Osim samozapošljavanja, najčešće korištena mjera je proširivanje poslovanja.

– Korisnik koji je ispoštovao ugovor o samozapošljavanju može ponovno aplicirati za sredstva za otvaranje, npr., dodatne prodavaonice ili izdvojenog proizvodnog pogona na drugoj adresi ili obavljanje djelatnosti koju je imao registriranu po Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ali koju, kako se vidi po računima, nije obavljao. To znači da ako je netko imao automehaničarski servis, a sada kreće u vulkanizaciju ili nešto slično čime se nije bavio, može zatražiti sredstva za proširenje poslovanja, uz obavezu zapošljavanja radnika koji je u evidenciji Zavoda.

Svi oni mogu koristiti potpore za zapošljavanje nakon što im prođe ugovor jer većina naših mjera ide iz istog fonda i korisnik ne može koristiti dvije mjere u isto vrijeme – zaključuje predstojnik virovitičkog Zavoda za zapošljavanje.

KRISTINA OBERLING: RADOST IZA OBJEKTIVA

Kako je spomenuo na početku našeg razgovora, neke lijepe priče su proizašle iz mjere za samozapošljavanje, a jedna od njih je zasigurno i ona Kristine Oberling iz Virovitice. Naime, iako je Kristina prije tri godine otvorila svoj obrt za fotografske usluge, to je bio potez koji je bio u nastajanju jedno cijelo desetljeće.

– Odlučila sam otvoriti vlastiti posao prije 10 godina, ali nisam imala snage i hrabrosti to i napraviti. Također, nisam htjela raditi „na crno“. Radila bih za sebe razna fotografska snimanja te sam, nakon što sam uvidjela da se ljudima sviđa što radim, odlučila krenuti u vlastiti posao. Krajem studenog 2019. godine taj dugogodišnji san se i ostvario – kaže Kristina kojoj proces ispunjavanja prijave za potporu za samozapošljavanje nije bio zahtjevan, uvelike zahvaljujući potpori i pomoći koju je dobila od savjetnika HZZ-a.

Poslovni plan koji je predala pozitivno je ocijenjen te je mjesec dana nakon potpisivanja ugovora sa Zavodom za zapošljavanje primila i tražena financijska sredstva u iznosu od 70 tisuća kuna. Nakon što je kupila opremu (fotoaparat, objektiv, blic, računalo i software) Kristina je bila spremna za novo poglavlje svog života. Par mjeseci poslije, cijeli svijet je „paralizirala“ pandemija koronavirusa.

– Od siječnja do ožujka je inače period u kojem „skupljaš“ klijente i radiš na marketingu da potencijalni korisnici vide da postojiš i koje usluge nudiš. To je vrijeme kada počinju upiti i rezervacije. Usred ožujka su zbog korone krenula masovna otkazivanja. Svega dva para mladenaca su pomakla datume vjenčanja umjesto otkazivanja, tako da sam to odradila krajem lipnja. Tada se situacija malo primila i vjenčanja su se opet počela održavati, da bi se najesen opet sve počelo otkazivati – svoje prve godine poslovanja prisjeća se Kristina.

Iako je bila izazovna – kako zbog novog početka, tako i zbog globalne situacije, Kristina kaže da ni u jednom momentu nije požalila odluku o otvaranju vlastitog obrta. Također, priznaje da, kako i sve druge životne odluke, i ova ima svoje pozitivne i negativne strane.

– Kada si zaposlen u nekoj firmi, imaš nadređenog koji ti daje poslove koje moraš odraditi i dobivaš plaću određeni dan u mjesecu, a ovdje sam sebi „šefuješ“ i stvaraš profit. Ne možeš kriviti nikoga drugoga za svoje neuspjehe osim sebe. Ali super je osjećaj biti „svoj gazda“ i ujutro zadovoljan ustajati i ići na posao. Samo je bilo potrebno napraviti taj jedan korak i izaći iz zone komfora, i isplatilo se – s osmijehom na licu ističe Kristina te na naše pitanje što bi poručila onima koji su jedan korak od tog koraka, poručuje:

– Nemojte čekati, samo zakoračite. Što duže čekanje, kasnije veće žaljenje. Ponekad treba „skočiti u vatru“ i riskirati – zaključuje naša sugovornica.

DARIA IVAČIĆ: SALON KAO DRUGI DOM

S njom se slaže i Daria Ivačić čiji frizerski salon je nedavno otvorio vrata, na veliko zadovoljstvo i Darije same, tako i njenih klijenata. Odluka o pokretanju vlastitog posla i otvaranju vlastitog frizerskog salona bila je, kako kaže, logičan idući korak.

– Zbog šefičinog izbivanja, dvije godine sam vodila salon u kojem sam radila. S obzirom da je na kraju odlučila zatvoriti salon, počela sam razmišljati o tome što napraviti. Teška je situacija pa se nije najlakše odlučiti na „nešto svoje“. S obzirom da imam puno dugogodišnjih klijenata, naposlijetku sam ipak odlučila prijaviti se za potpore za samozapošljavanje. Obožavam svoj posao, pronašla sam se u tom i u salonu se osjećam kao doma. Svaki dan sam ovdje s osmijehom na licu – otkriva Daria te ne krije kako je zadovoljna kako je poslovanje krenulo.

– Izazovno je otvarati novi posao u ovom vremenu u kojem trenutno živimo, ali sama sebi sam rekla da idem u to, nemam što čekati. U rujnu punim 26 godina, neke djevojke već sa 20 godina otvaraju svoje salone. Meni je sad već i kasno – šali se simpatična frizerka Daria koja je počela raditi odmah nakon završene srednje škole i iza sebe ima gotovo osam godina radnog iskustva.

– Mislim da je mjera samozapošljavanja jako dobra odskočna daska, s novcem koji dobiješ puno toga možeš napraviti – kaže D. Ivačić te dodaje da iako joj je sam proces prijave bio stresan, čekanje kako bi saznala je li njen poslovni plan pozitivno ili negativno ocijenjen je bilo još gore.

– Ocjenu sam čekala dvadesetak dana. Svaki dan nakon predaje prijave bih se ulogirala na e-Građani i danima je pisalo da je predmet u obradi. Jedno jutro sam automatski i bez očekivanja otvorila stranicu i vidjela da sam prošla. Nakon toga je slijedilo prikupljanje dokumenata, potpis ugovora, izdavanje obrtnice i otvaranje poslovnog računa, između ostalog – prepričava Daria trenutak kada je i službeno postala sam svoj šef.

Baš kao i Kristina, i Daria ima noge čvrsto na zemlji i svjesna je svih prednosti i mana samozapošljavanja.

– Prednosti pokretanja svog posla su što si uzimaš posla koliko hoćeš, određuješ si radno vrijeme i raspored, ideš na edukacije kada želiš. Osim puno papirologije, „mana“ je ta što je opseg stvari na koje trebaš misliti zaista velik: od naručivanja klijenata i robe do svakodnevnog čišćenja radnog prostora. Naravno, tu je i ono da imaš koliko zaradiš, što više zaradiš više imaš, a što više imaš veća su ti i davanja.

Ipak, mislim da je više pozitivnih nego negativnih strana – s osmijehom na licu kaže naša sugovornica te dodaje kako bi svima, naročito mladima, preporučila ovaj poslovni put.
– Ukoliko želite otvoriti nešto i imate klijentelu, nema vas čega biti strah. Treba vjerovati u sebe – zaključuje Daria Ivačić.

MARIO KIĆINBAĆI: CENTRIFUGA SE ISPLATILA

U sebe i svoj proizvod, odnosno uslugu, vjerovao je i Mario Kićinbaći, koji je u lipnju 2020. godine otvorio Centrifugu, jedinu samoposlužnu praonicu rublja na području naše županije.
Na pitanje zašto baš obrt za pranje rublja, M. Kićinbaći odgovara:

– Osim što je to prisjećanje na vrijeme kada je Tehnoservis, davnih dana, imao perilice, želio sam i da ta usluga, popularna u drugim zemljama i gradovima, bude dostupna i našim ljudima. Ljudi su to prepoznali, osjeća se potreba za ovom djelatnosti. Dobra je reakcija korisnika, samo što smo mali grad te je i manja količina posla – objašnjava Mario čije poslovanje je, kao i Kristinu, „dočekala“ pandemija koronavirusa.

– Prva godina poslovanja je svakako bila izazovna. Trebao sam početi raditi prije početka korona krize, ali je otvorenje bilo u lipnju 2020. godine kad je, nakon lockdowna, opet sve pušteno u rad. Trebalo je puno strpljenja i rada na marketingu ali završilo se na pozitivan način te nastavljamo raditi i dalje. Niti u jednom momentu nisam pomislio da je bila loša ideja otvaranje vlastitog obrta, jer sam se odlučio to raditi – kroz osmijeh kaže Mario dok u pozadini vrijedno rade perilice koje je kupio poticajima koje je dobio.

– Smatram da je ova mjera pozitivna stvar. Da je nema, morao bih dignuti kredit i zadužit se da si kupim opremu potrebnu za rad. Na ovaj način mi je sufinanciranjem Europska unija pomogla u kupnji sve potrebne opreme za rad. Zadovoljan sam poslom, i klijenti su zadovoljni, jedino što je sad svima teško, a naročito obrtnicima zbog velikog poskupljenja cijena energenata – ističe Mario.

Produženje ugovorne obveze mjere s godinu na dvije ocjenjuje pozitivnom.
– Iz moje perspektive, to nije problem ukoliko je čovjek uporan i želi puno raditi. Sam si svoj gazda, sve si zapravo. Radiš, baviš se knjigovodstvom, nabavom, marketingom, vozač i informatičar si, kao i sve ostalo što treba.

No, najveća prednost toga svega je jedan neopisivi osjećaj slobode. Radiš sam za sebe, od jutra do mraka ako i kada treba, a kada imaš malo manje posla si možeš uzeti „lufta“ kada u netko drugi to možda ne bi mogao – kroz osmijeh zaključuje vlasnik Centrifuge Mario Kićibaći.

(www.icv.hr, eat, foto: E. A. Turkalj, privatni arhiv)