KULTURNI MOZAIK Gordana Čurik, vječni homo ludens sklon istraživanju i probijanju vlastitih slikarskih granica

Za Gordanu Čurik možemo reći da je prava umjetnička duša. Ona se umjetnošću bavi od malih nogu, a slikarstvo joj je najveća ljubav. Danas je umirovljena nastavnica njemačkog jezika, od prvih dana njegova postojanja članica je Likovnog kluba “Nikola Trick”, a osim virovitičkog članica je i slatinskog Likovnog kluba “Slik” i ujedno jedna od osnivačica Likovnog kluba „Paleta“ u Suhopolju, čija je i predsjednica. Dobitnica je Srebrne plakete „Grb općine Suhopolje“ za promicanje kulture i umjetnosti, Plamenca Mare Croaticum kao voditelj umjetničke sekcije, Zlatne plakete LIK-a N. Tricka iz Virovitice za dugogodišnji rad i doprinos likovnoj kulturi, priznanje Hrvatskog sabora kulture. Svojim radom pomagala je mnoge humanitarne aktivnosti kao članica Lions cluba Vereucha Virovitica.

Prvu samostalnu izložbu imala je 1981. godine u Gradskom muzeju u Virovitici, a nakon toga je svoje radove izlagala na nizu samostalnih i skupnih izložbi te sudjelovala na brojnim likovnim kolonijama koje su bitno utjecale na njezin umjetnički rad. Vodila je i mnoge umjetničke radionice s djecom, te svojim radovima pomagala mnoge humanitarne aktivnosti.

SUHOPOLJE – SRCEM NA PLATNU

U povodu blagdana Velike Gospe i Dana općine Suhopolje ove je godine publici predstavila svoju 40. samostalnu izložbu „Suhopolje, srcem na platnu“ i pokazala kako izraziti ljubav prema svom gradu/mjestu/ishodištu.

Ova zaigrana autorica, kako ju je prozvala kustosica izložbe, ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej, već niz godina barata različitim likovnim elementima u svojem slikarstvu, u svojoj likovnosti. Kroz tu različitost tehnika, motiva i izričaja nekako se uvijek vraća svom mjestu, Suhopolju, koje je duboku utisnutu u njenu racionalnu i emocionalnu memoriju, a ona mu vraća svojim slikama na kojima prepoznatljivim vedutama Suhopolje dodaje dio svoje duše aplicirane na bazi prizme njenog slikarstva. Njezin slikarski potpis uvijek je raznolik jer se ona, što i sama ponosno ističe, još uvijek igra, uči i znatiželjno ispituje. Tako i na ovoj izložbi, omeđenoj motivima Suhopolja, pronalazimo različite pristupe istom motivu, a posebno raznolike kolorističke i kompozicijske izričaje, napisala je u uvodu kataloga Mihaela Kulej.

IMG 20220822 113003

A što Gordani Čurik znači ova izložba?   

– Ova izložba je za mene uistinu posebna, do sada uistinu životna izložba. Različitosti u odnosu na sve dosadašnje, kojih je bilo jako puno, čak i više puta godišnje, naravno da postoje, no ova je za mene životno djelo. Ponosna sam i sretna što sam prva slikarica koja je izlagala u suhopoljskom dvorcu koji meni osobno, ali i svim Suhopoljčanima uistinu puno znači. Ja to stalno ističem, tu ljepotu našega kraja, budući da u Suhopolju živim i uz to sam i turistički vodič i još više sam proučila suhopoljsku povijest. Naš dvorac i crkva su ponos našeg mjesta, nešto što je dalo pečat postojanju Suhopolja, ali i nešto što obilježava naš svakodnevni život, nešto što želimo prenijeti i na mlade, da nauče i znaju nešto o tome. Ova izložba tako za mene ima moralno i emocionalno značenje, što se vidi i u samom njenom nazivu – Suhopolje, srcem na platnu. Uistinu sam slikala srcem – istaknula je Gordana Čurik.

Slike kojima se autorica predstavila publici su velikog formata 100 x 80, ima ih 17 i sve su akrili. Vedute Suhopolja, crkva, dvorac, kapela, razni detalji koje je autorica bojama sastavljala, rastavljala na sve moguće i nemoguće načine. Izložbu je pripremala dva i pol mjeseca danonoćno radeći, ali bez opterećenja, s voljom i srcem.

– Cijelo ljeto sam imala atelje u dnevnom boravku, da mi uvijek bude dostupan kad god mi se dogodi inspiracija. Puno sam radila na tim slikama i mislim da se to i vidi.  Kustosica izložbe Mihaela Kulej rekla je da sam se zaigrala bojama kao djevojčica, da sam pravi homo ludens. Svidjelo mi se to jer ja to uistinu i radim, puno se igram bojama slikajući. U počecima slikanja bila sam vrlo oprezna, pazila sam na preciznost, a sada je to igra, zadovoljstvo, jedna posebna energija koja čovjeka ispuni. Sve to nekako iz glave uđe u srce i potom rukom prelazi na platno.

IMG 20220822 113049

PRVA IZLOŽBA – MAKRAMEA

A kako je sve počelo, kada se rodila ljubav prema umjetnosti, prema slikarstvu?

– Teško mi je reći kada sam počela slikati. Uvijek sam nešto radila, likovno se izražavala i umjetnost je bila dio mojeg života otkad pamtim. Prva izložba nije bila slikarska već makramea, tehnike pletenja niti. Ja sam to radila sa špagom, sa sisalom i konopljem. Naime, u Suhopolju je bio jedan užar, gospodin Fuks, koji mi je pleo užad svih mogućih debljina, kako god sam htjela, a ja sam potom davala mašti na volju i mislim da sam došla do svog vrhunca u tom makremu. Izlazila sam iz one plošne perspektive i radila to reljefno, dodavala kuglice, cjevčice koje sam izrađivala od keramike, bojala špagu. Bile su to ogromne tapiserije. Prvu izložbu sam imala u virovitičkom muzeju s Tugomilom Reder, svojom učiteljicom likovnog u školi, koja je radila keramiku, oslikavala je tanjure, a ja sam se predstavila publici sa svojim makrameima. Sjećam se i danas te izložbe u detalje, tog uzbuđenja i oduševljenja. Dvorana je bila puna, a osim na zidovima bili su postavljeni i panoi kao labirint po središtu te dvorane i zaista je bilo veličanstveno. Bila sam jako sretna što sam uspjela i imala čast izlagati – kazala je Gordana Čurik.

Brojni slikari u svojim počecima osjećaju nesigurnost, pomalo i strah pokazati publici svoj rad.  S time se suočila i Gordana Čurik, no uz pomoć Jaroslave Lulić koja joj je puno pomogla, bodrila je i dala joj elana da radi, potvrdila se kao uspješna slikarica i to joj je dalo vjetar u leđa da ide u dobrom smjeru. Osim toga, puno uči od drugih na likovnim kolonijama na koje redovito ide, kao i putem raznih medija gdje prati i analizira, istražuje i otkriva radove drugih umjetnika.

SLIKARSTVO KAO NAJVEĆA LJUBAV

U slikarstvu je počela s pastelima, a potom polako istraživala i uvodila nove stvari, ulje, akvarele, akril na platnu. Radila je i mozaike od keramike, lijepila pločice po terakoti, po cvjetnjacima… Svojevremeno je i šivala kada nije bilo za kupnju odjeće kakvu je poželjela svojoj djeci, što je za nju također vrsta umjetnosti. Oslikava i staklo, izrađujući predivne suhopoljske i virovitičke suvenire na vazama i bocama.

dvorac

A što se motiva tiče,  Suhopolje joj je neiscrpna motivacija, ali slika i pejzaže, mrtvu prirodu – cvijeće, pa čak i morske motive.

A na pitanje što je inspirira, otkrila nam je da joj inspiracije ne nedostaje, ona joj dođe sam od sebe i svugdje je oko nje.

Sigurni smo da ova umjetnička duša neće dugo mirovati i da već sada ima neke nove ideje za novu izložbu kojoj se mi već sada iznimno radujemo. 

(www.icv.hr, rtk)

- PROMO -

 

 

Povezane vijesti

Skip to content