Na baranjskoj pustari Mirkovac nakon dvije godine nesastajanja zbog korone, okupili su se svi nekadašnji stanovnici baranjskih pustara i njihovi prijatelji.
Osmu “pustarašku noć” jedva su dočekali pa se uz glazbu Alkotest Banda pjevalo i plesalo dugo u noć.
Veselju je, kako i priliči, prethodila sveta misa, a potom nogometna utakmica Pustaraši – NK Radnički Mirkovac Veterani, te svečano otvorenje i večera.
Na pustaraškom veselju okupilo se oko 500-tinjak ponosnih pustaraša, kako nazivaju stanovnike tih baranjskih naselja. Naime, još u 19. stoljeću pustare su naseljavane osnovnom beljskom radnom snagom. Kasnije su otvorena kina, ambulante, kulturno-umjetnička društva, nogometni klubove pa je društveni život bio prilično razvijen. U najbolja vremena brojale su i više od 500 stanovnika, a naseljavali su ih i iz drugih krajeva nakon Drugog svjetskog rata kada su ljudi dolazili” trbuhom za kruhom”. No, u 70-tim godinama prošloga stoljeća pustare se počinju gasiti, a do danas je preživjela tek pokoja sa svega nekoliko stanovnika.
– Pustara u Mirkovcu bila je najveća od 6 koliko ih je bilo u Općini Kneževi Vinogradi i još uvijek živi. Ostale su, nažalost, pogašene, imaju jednog ili dva stanovnika koji ne žele otići s pustare. Neki objekti potpuno su razrušeni, neke zub vremena uništava, ali mi pokušavamo, u suradnji s Općinom, dobiti staru školu u naše vlasništvo. Postupak je u tijeku, obnovili bismo zgradu za potrebe naše udruge, ali i da se vidi kako je nekada škola izgledala u izvornom obliku – rekao je za Glas Slavonije Tomislav Antolović, predsjednik udruge Pustaraši koja je i organizator okupljanja.
– Uspjeli smo, ljudi su došli na svoje, malo su zaboravili na svoje dosadašnje probleme i malo se podružili. Nakon ove pandemije i svih zabrana, mogućih i nemogućih, uživali smo svi u glazbi Alkotest benda, podijeli smo bogate tombole – štednjak, televizor… S nama su tradicionalno bili i prijatelji iz bratske udruge Korijeni pustare Antunovac, njihovom predsjedniku Željku Miškoviću uručili smo priznanje, kao i drugim zaslužnima pustarašima – dodao je Antolović istaknuvši kako je priznanje uručeno i načelniku Općine Kneževi Vinogradi Vedranu Kramariću.
– Vidim da je cilj entuzijasta koji su se okupili oko udruge prije nekoliko godina ispunjen – da ste svi tu i da se družite, da ste ponovno oživjeli neke lijepe uspomene na vrijeme koje ste proveli na ovim pustarama, i to je bit cijele ove priče – poručio je Kramarić uz želju da se svi ponovno okupe i nagodinu.
No cilj još nije postignut za bratsku udrugu Korijeni pustare Antunovac, koja je upravo započela s radovima na projektu Pustaraški ćošak u Antunovcu. gdje žele postaviti elemente koji podsjećaju na nekadašnje pustare, točnije grade in situ muzej.
– Sustavno već godinama prikupljamo dijelove eksponata i izloške, čistimo ih, obrađujemo i sastavljamo kako bismo bili spremni za postav. Pripremili smo zemljište, odradili radove na revitalizaciji bunara, postavit ćemo i đeram, a ideja je postaviti i dio pružnog toka uskotračne pruge sa svim njenim elementima, pa radimo i u kućnim radionicama, gdje izrađujemo replike vagona – istaknuli su za medije članovi udruge Ivan Kastel i Branko Vadlja.
Taj dvojac koji zdušno radi na tome kako bi pustare otrgnuo od zaborava i udahnuo im život, izdao je i monografiju “Pustare južno od Osijeka”. Kapitalno je to djelo nastalo nakon osam godina prikupljanja pisane arhivske građe, svjedočenja i izjava svjedoka toga vremena, a kako je svih 600 tiskanih primjeraka naprosto planulo, monografiju je jedino moguće posuditi u GISKO-u.
(www.icv.hr, tj, Foto: Petra Pejić)
