U životu jedino mogu uspjeti najhrabriji i oni koji se nikada ne predaju. Čovjek ponekad ima nadljudsku snagu koja ga tjera naprijed, a posebno kada je ta snaga usmjerena prema djeci. Darinka Šteger iz mjesta Duga Međa u općini Zdenci to je osjetila na svojoj koži. Naime, ona ima kćer Anu koja je rođena s Down sindromom i svu svoju snagu usmjerava upravo njoj.
Darinka je baš uz Anu u sebi prepoznala umjetničku crtu i počela izrađivati umjetnička djela.
– Prije nekih pet godina počela sam ozbiljnije nešto raditi, crtati i izrađivati. Istina je da sam još u školi crtala malo bolje nego drugi, ali s vremenom je to nekako palo u zaborav. Kako mi se rodila kćer, život mi je donio potpuno druge prioritete. Ana je dijete s Downovim sindromom koja zahtjeva puno pažnje i brige, ali nekako zahvaljujući baš mojoj Ani s kojom sam počela crtati i raditi razne stvari, i samoj mi se probudila želja da probam vidjeti kako to meni ide – započela je Darinka koja danas radi umjetničke slike, oslikava boce…
– Počela sam raditi s grafitnom olovkom, nju uvijek možeš staviti u torbicu i ponijeti sobom gdje god ideš. Zatim sam nastavila s drvenim bojicama i to onim običnim kupljenim u knjižari, a zatim sam krenula na kist. U početku me bilo malo strah, jer raditi kistom i olovkom velika je razlika, ali nisam se predala i primjetila sam da mi i to ide. Kako sam ja osoba koja uvijek voli nešto novo i teži napretku, tako sam krenula raditi druge tehnike i danas radim salvetnu tehniku, oslikavam staklo i boce, ali više nekako ‘letim’ na realizam tako da eto, kako me dotakne inspiracija tako nešto i napravim – kaže Darinka.
Svoju prvu izložbu postavila je u sklopu ovogodišnje Pjesničke večeri u Čačincima.
– To mi je bila prva izložba i doista sam od srca zahvalna Turističkoj zajednici, Općini Čačinci i Osnovnoj školi što su mi pružili priliku da pokažem što radim. Sada sam zapravo presretna što su i drugi mogli vidjeti ono što radim i imam želju nastaviti s izložbama jer u posljednje dvije godine puno crtam i oslikavam i to me ispunjava. Većinom radim u kasnim noćnim satima jer tijekom dana nemam vremena, a velika mi je želja dodatno učiti i usavršavati se u novim tehnikama i pravcima. Ana me najviše tjera dalje, ona je moj poticaj, ali i najveći kritičar jer stalno smo zajedno pa i radimo zajedno. Ona crta svoje i boja bojanke, a ja svoje, pa jedna drugoj dajemo ocjenu. Teško je objasniti riječima koliko je to sreća u njoj kada zajedno crtamo, kada se smijemo i na kraju se divimo što smo napravile. Ona u tome uživa i onda je i moja srce najveće, kada je ona sretna i ja sam najsretnija – zaključila je Darinka.
(www.icv.hr, vg; foto: V. Grgurić, privatni arhiv)
