Iza nje je gotovo pola stoljeća rada. Prvo 3,5 godina u Kooperativi, a onda od ljeta 1980. do danas – na istom mjestu.

– To je nekada bila Općina Virovitica, a kasnije Virovitičko-podravska županija. Tu sam eto, već 43 godinu – kaže Mira Zupanič koja je cijeli svoj život provela u financijama. Završila je Ekonomsku školu u Virovitici.

– Kada sam počela raditi, knjižilo se još „na tabli“. Danas je sve brže i modernije, lakše je sve, ali je i sve puno „ubrzanije“ – kaže.

Kroz njene ruke, nisu prošli milijuni, prije bi to bilo – puno, puno više.

– Eto, ja sam cijeli život – brojala novce – kazuje Mira, za one koji je bolje poznaju Mirica, uvijek pedantna, staložena i odmjerena, no u slobodno vrijeme je voljela „zagalamiti“.

– Kad je posao, onda je red i disciplina. U slobodno vrijeme volim, izlete, ples, pjesmu, ali i planinarenje – kaže i dodaje kako pamti lijepa sjećanja, a bilo je i onih „zanimljivih“.

– Uživala sam u svojoj radnoj atmosferi sa svojim radnim kolegicama koje će mi uvijek biti u lijepom sjećanju, jer iako je bilo puno rada bilo je i puno smijeha i veselja. No, ima jedna zanimljivost koje bih se sjetila. Bilo je to 1996. godine i mi smo tada, kako bi uštedjeli novce, u sedam dana, obišli sva kućanstva na području Virovitičko-podravske županije, koja su dobila odštetu od poplave i ljudima podijelili sredstva. Vozio nas je tadašnji vozač županije, Vlado Filipović Bager, a uz mene je bila i Ankica Garaj, tada vježbenica. Mi smo tada u autu vozili 2 milijuna kuna u kešu, bilo nam je puno izdvojiti dodatna sredstva za poštarinu – sa osmijehom se prisjeća Mira.

Veseli se mirovini u kojoj je službeno od 3. siječnja, a koja će joj donijeti više vremena za unuke, majku, ali i šetnju i planinarenje. 

(www.icv.hr, vpz.hr, Foto: K. Toplak)