Prema riječima našeg meteorologa Kristijana Paljara klimatološki početak zime bio je 1. prosinca. Dok kalendarski i astronomski počinje 21. prosinca u 22:48 sati.
Dani u prosincu su tamni i sivi no, svi koji stvari gledaju s vedrije strane znaju da će nakon zimskog solsticija dani postajati sve svjetliji, odnosno “duži”. Naravno da svaki dan traje 24 sata, a zimski solsticij ili “najkraći dan u godini” najkraći je u smislu da je toga dana najkraće razdoblje od izlaska do zalaska Sunca.
Što se zapravo, astronomski gledano, događa s danima? Zemljina os je, kao što znamo, nagnuta, a njen nagib iznosi 23.5° (ili preciznije 23°27´). Zemlja, dakle, obilazi Sunce po svojoj putanji tako da joj je jedan od polova uvijek više nagnut prema Suncu od onog drugog. Samo se dvaput godišnje “izjednače” – u trenutku proljetnog i jesenskog ekvinocija (ravnodnevnice). Na dan zimskog solsticija Sjeverni je pol najudaljeniji od Sunca, a južni je najbliže suncu. Sunčeve zrake okomite su na južnu ili Jarčevu obratnicu, zamišljenu kružnicu koja se nalazi 23°27´ južne geografske širine. Južna polutka toga dana najviše je obasjana i svim ljudima na toj je polutki dan najdulji, a noć najkraća u godini. Suprotno tome, sjeverna će polutka toga dana imati najkraći dan i najdulju noć.
Ono što nakon zimskog suncostaja primjećujemo jest da se sunce počinje “dizati”. To je, dakako, prividno gibanje Sunca. Naime, kako Zemlja nastavlja svoj put oko Sunca sjeverna mu se polutka sada sve više priklanja, a ono ju počinje sve više obasjavati. Najkraći dan u godini ujedno i je i astronomski početak zime. Upita li vas tko kad zima započinje, spremno ćete odgovoriti: “21. prosinca”. Neki će od vas ipak primijetiti da se zimski solsticij ne događa svake godine u isti sat, pa čak ni dan. Ove je godine, na primjer, zimski solsticij zaista 21. prosinca. Ako zemljina os ne mijenja svoj položaj u prostoru tijekom vremena, kako je to moguće? Moguće je jer na položaj Zemljine osi utječe gravitacijsko djelovanje Sunca i Mjeseca, a također i zbog korekcije kalendara u prijestupnim godinama.
Što možemo očekivati do kraja ove 2022. godine?
Trenutni izlaz ECMWF (European Centre for Medium-Range Weather Forecasts) ovako “vidi” vrijeme do kraja godine. Tjedan pred nama trebale bi obilježiti temperature zraka primjerene dobu godine, bez obzira na kratkotrajni “napad” južine koji očekujemo u drugom dijelu tjedna. Do kraja prosinca očekujemo postupan porast temperature zraka koje će biti “toplije” ili iznadprosječno visoke. Oborine su također izgledne do kraja tjedna, a osobito u dane vikenda te pred Badnjak i Božić. Oborinski “sušniji” vremenski period trebao bi se nastaviti do kraja godine. Ovaj prosinac zahvaljujući obilnim oborinama prošlog vikenda već sada je po pitanju oborina prosječan. A svaka nova oborina činit će ga oborinama “aktivnijim”.
Bijeli Božić?
“Ja sanjam jedan bijel Božić” – Nažalost tekst pjesme i ove će godine ostati san ili neostvarena želja. Bijeli Božić kod nas nije česta pojava. Na području Virovitice smo ga imali svega 11 puta u razdoblju između 1979. i 2020. godine. Zadnji bijeli Božić smo imali, prije 15 godina, 2007. godine. Na žalost i ove godine u nižim predjelima ne treba ga očekivati. Brdoviti “planinski” predjeli Hrvatske imaju umjerenu vjerojatnost za bijeli Božić.
Neke klimatološke zanimljivosti za Viroviticu tijekom prosinca.
- Temperaturni minimum -21,5°C izmjeren 31.12.1976. godine
- Temperaturni maksimum 22,3°C izmjeren 17.12.1989. godine
- Najdeblji snježni pokrivač od 61 cm izmjeren 10.12.1969. godine
- Najkišovitiji prosinac 1993. godine i 167 mm
- Najsuši prosinac 2013. godine i skromnih 1.6 mm.
- Višegodišnja prosječna količina oborina 69.8 mm.
- 1969. godine imali smo 18 dana sa snijegom
(www.icv.hr, kp)