Talentirani sedamnaestogodišnji Denis Hodak iz Pčelića prve nogometne korake napravio je u Suhopolju. Počeo je trenirati sa sedam godina kod trenera Elvisa Glada. U idućih šest sezona prošao je suhopoljsku školu nogometa. Slijedile su dvije i pol sezone u virovitičkom No Limitu, a zatim jedna polusezona u kadetima i juniorima NK Virovitice. Prošle sezone, sa 16 godina, okušao se u seniorskoj konkurenciji 4. nogometne lige Bjelovar – Koprivnica – Virovitica. Tijekom jesenskog dijela bio je igrač Slatine, a proljetnog Bilogore ’91. iz Grubišnog Polja. Ljetos je krenuo u potragu za novim klubom u kojemu bi igrao 1. juniorsku ligu.

– U Osijeku su nam nakon dvotjedne probe rekli da imaju previše igrača pod ugovorom na mojoj poziciji, a u Istri je došlo do promjene trenera pa mi nisu mogli osigurati smještaj i prehranu – o svojim ljetnim problemima prilikom pronalaženju novog kluba rekao nam je Denis.

ČEKANJE NA REGISTRACIJU

U obitelji Hodak nisu gubili nadu. Krajem srpnja odigrao je pripremnu utakmicu za selekciju U-15 NK Virovitice s mađarskim PMSC-om iz Pečuha. U tom susretu nešto malo stariji Denis bio je prvo ime susreta postigavši dva pogotka u remiju 3:3. Njegova igra nije mogla proći nezapaženo skautima iz mađarskog kluba te su ostvareni prvi kontakti.

– Već krajem ljeta otišao sam u Pečuh. Sve smo se dogovorili. Trenirao sam, ali nisam imao pravo nastupa jer su papiri za registraciju dugo putovali između Bilogore ’91. iz Grubišnog Polja, Hrvatskog nogometnog saveza, UEFE, FIFE, Mađarskog nogometnog saveza i mog novog kluba PMSC-a . To je trajalo gotovo dva mjeseca. Nisam očajavao, bio sam uporan u radu, a to mi se na kraju i isplatilo – govori Denis Hodak.

Pravo nastupa stekao je tako tek početkom studenog, nakon čega je počeo igrati i službene utakmice.

– Odigrao sam posljednje četiri utakmice prvog dijela 1. mađarske lige U-19. Tri utakmice odigrao sam kompletne, a u četvrtoj sam ušao s klupe. U tom razdoblju imali smo dvije pobjede, jedan remi i jedan poraz. Bio sam u svojoj momčadi proglašen za igrača mjeseca. Na kraju polusezone klub je na solidnom sedmom mjestu na tablici – ističe.

Na upit kako mu je u novom klubu i kako se snalazi s jezikom, Denis odgovara kako su uvjeti odlični budući da su smješteni u blizini klupskog kampa i stadiona.

– U kampu imamo četiri terena te jedan s umjetnom travom i teretanu, a trenutno se grade i novi tereni. U klubu je nekoliko igrača iz Donjeg Miholjca te trener iz Srbije s kojima se razumijem, a s ostalima razgovaram na engleskom, iako pomalo učim i mađarski kako bi se mogao lakše sporazumijevati. Sobu dijelim s igračem koji dobro zna engleski pa se lako sporazumijevamo. U mojom momčadi U-19 ja sam jedini stranac – dodaje.

NOGOMET U MAĐARSKOJ, ISPITI U HRVATSKOJ

Kako se suigrači u selekciji U-19 nose s činjenicom da ovaj mladi i perspektivni igrač već ima seniorsko igračko iskustvo?

– Samo jedan od mojih suigrača ima profesionalni ugovor s klubom i povremeno trenira sa seniorskom momčadi, ali nijednom još nije bio u sastavu u službenoj utakmici, a ostali se nisu okušali u seniorskom nogometu – odgovara Denis koji igra na poziciji lijevog bočnog igrača.

– Kako igramo ofenzivno, u formaciji 3-4-3, često se nađem i na poziciji lijevog krila – kaže.

Volio bi stopama Mislava Oršića, odaje nam, no uz nogomet, tu je i škola.

– Preostala mi je jedna godina školovanja za CNC tehničara. Kako takve škole nema u Pečuhu, naknadno ću u Hrvatskoj položiti ispite, da završim razred kako bih imao završenu srednju školu. Do ljeta ću sigurno ostati u Mađarskoj, a nakon toga bih se najradije vratio u Hrvatsku. Želio bih zaigrati za juniorsku momčad nekog našeg prvoligaša – priznaje.

Pitali smo Denisa da ocijeni tko je bolji nogometaš, on ili njegov brat Dominik?

– On je malo iskusniji, a ja sam malo bolji – smatra Denis, a u razgovor se odmah uključio i Dominik rekavši kako smatra da je Denis ipak puno bolji od njega.

– Dugo nisam na ovim našim prostorima vidio tako kvalitetnog igrača kao što je Denis – zaključio je Dominik.

Pred Denisom Hodakom nogometna je budućnost i nema prepreke da njegov talent, rad i zalaganje ne dovedu do rezultata – vrhunskog sportaša.

(www.icv.hr)