Tribina o udomiteljstvu pod organizacijom inicijative “40 dana za život” i “Hrvatska za život”, održana je jučer (petak) u virovitičkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici. Riječ je o izuzetno važnoj društvenoj temi ne samo na državnoj već i na globalnoj razini, a jedan od glavnih ciljeva zasigurno bi trebao biti što manji broj djece u institucionalnom smještaju.
Naime, u studenom prošle godine, prema podacima Ministarstva rada, obitelji i socijalne politike, u Hrvatskoj je 2864 djece bilo bez odgovarajuće roditeljske skrbi, 1963 bilo ih je smješteno u udomiteljskim obiteljima, 240 njih koristilo je usluge organiziranog stanovanja, dok je 661 dijete bilo smješteno kod pružatelja usluga za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Brojke su rekle svoje, a iz istih je vidljivo kako je krajnje vrijeme za poduzimanje određenih mjera. Nešto više o ovoj problematici kao i o iskustvima udomljavanja rekle su gošće jučerašnje tribine, a među njima su bile predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad – područni ured Virovitica, ravnateljica Marija Bajan Prokl i pravnica u Zavodu Ivana Hunjet, predstavnice udruge “Josipove obitelji” Danijela Janjanin i Helena Marić, predstavnica inicijative “40 dana za život Dijana Brozović te udomiteljica Ljerka Lančić.
Kako je spomenuto, o udomiteljstvu je i dalje važno razgovarat, a potrebno ga je i dodatno razvijati. Nisu ovdje samo razlog djeca, već i sami udomitelji koji nisu u dovoljnoj mjeri pripremljeni za sve “izazove” koji ih očekuju.
– Jasno je kako veliku ulogu u svemu ima priprema, kako kod djece tako i kod samih udomitelja, no praksa nam pokazuje da za to nemamo dovoljno vremena niti mogućnosti. Udomitelji moraju znati gdje se mogu obratiti za pomoć kada im je ona potrebna, a isto tako moraju biti upućeni u način na koji će se brinuti o djeci- istaknula je ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad – područni ured Virovitica Marija Bajan Prok i dodala.
– U pravilu, kada se dijete smjesti u udomiteljsku obitelj ono ne prekida odnos s biološkim roditeljima, već je to privremena mjera koja načelno ne traje dugo. Sustav u tim trenucima paralelno radi i s roditeljima djeteta kako bi se utvrdilo imaju li kapacitete za povratak djeteta, ali to se kod nas rijetko događa. Jednostavno, nemamo dovoljno smještajnih kapaciteta niti stručnog kadra i ne možemo odraditi sve zadaće koje RH pred nas stavlja- dodala je.
Bajan Prokl je također istaknula kako su glavni ciljevi uključiti zajednicu u brigu i skrb o djeci, osigurati pravo na život i razvoj, razbijanje stigmatizacije te govor o ravnopravnosti djece koja su smještena u udomiteljskim obiteljima te onih koji su kod bioloških roditelja.
Udruga “Josipove obitelji” osnovana je kao takva u lipnju 2022. godine, s ciljem pružanja podrške posvojiteljima i udomiteljima na temelju kršćanskih vrijednosti.
– Okupljanje ove Udruge došlo je od strane obitelji koje su posvojile djecu ili su bile u procesu posvojenja u želji da međusobno prenose iskustva, a danas imamo oko 120 obitelji raznih profila i osobnosti. Tako možemo istaknuti da Udruga okuplja 65 posvojitelja, 27 obitelji koje čekaju posvojenje, 14 njih koje su udomile pa posvojile djecu, 5 obitelji s biološkom i posvojenom djecom, te 3 obitelji s biološkom i udomljenom djecom- istaknuli su iz Udruge i dodali.
– Mi udomitelji ne osjećamo se kao heroji, već smo svi željeli postati roditelji i nošeni smo tom željom. Kod nas u Udruzi imamo i nekoliko “prvaka” u posvojenju i udomljavanju, stoga s ponosom možemo reći kako imamo jednu obitelj koja ima dvoje bioloških i četvero udomljene djece, obitelj s četvero biološke i jednim posvojenim djetetom, devet posvojenja u jednoj obitelji, pet posvojenja u jednom danu u istu obitelj, a imamo i jednu obitelj koja je posvojila četvero djece s teškoćama. Svi se mi redovno čujemo i podržavamo, a razna iskustva pomažu nam što kvalitetnije proći kroz cijeli proces- ponosno ističu iz Udruge “Josipove obitelj”.
Članovi inicijative “40 dana za život” poseban naglasak stavljaju na problematiku pobačaja, a cilj ove ekumenske molitveno pro-life inicijative je zaustavljanje abortusa u hrvatskom narodu.
– Puno djece je odbačeno i nema roditeljsku skrb i puno žena razmišlja o pobačaju. To je tema o kojoj se dugo nije pričalo. Svi imamo osjećaj da se pobačaj dogodi rijetko, no tek ulaskom u Udrugu vidljivo je kolika je zapravo cijela problematika. Razlog nije taj što je žena tako odlučila, već nije imala drugog izbora o kojem se u društvu govori. Nitko joj nije pružio ruku i rekao “mi ćemo ti pomoći”. Smatram da kao društvo možemo puno više dati za majke i dječicu, jer svako dijete je jedinstveno, vrijedno, neponovljivo i niti jedno dijete koje je pobačeno više se neće roditi i imati priliku za rast te da bude voljeno. Moramo se boriti da svatko od njih ima priliku, radovati se i biti ljubljeno- istaknula je između ostalog Dijana Brozović, predstavnica inicijative “40 dana za život”.
Tribinu o ovoj važnoj problematici vodila je Matea Borovec, a koja je također istaknula kako je dužnost pojedinaca pridonositi promjenama u društvu.
– Svi mi dolazimo iz obitelji i svi smo mi svjesni da nas najviše mogu povrijediti upravo oni koji su nam najbliži. No isto tako možemo biti zahvalni da na kraju dana nazovemo naše roditelje, braću i sestre i budemo sretni što možemo s njima voditi razgovor budući da nam je to privilegija koju nemaju svi. Postoje djeca u našem društvu koja su izdvojena iz obitelji i koja nisu imala svakodnevice slične našima. Upravo iz tog razloga mi smo tu da progovaramo u njihovo ime, o djeci koja nemaju odgovarajuću roditeljsku skrb, te da pomoću ove tribine barem u nekoj mjeri riješimo mali dio problematike udomiteljstva- zaključila je Matea.
(www.icv.hr, mra)
