Kada smo bili klinci znali smo si često u šali reći „Hajde makni se ispred mene, jel’ ti tata staklar, ništa ne vidim od tebe”.
I taj se zanat kao i drugi zanati što su preostali, temelji uglavnom na obiteljskoj tradiciji, a to je slučaj i sa staklarom Matijom Čubrlom koji je ovaj posao naslijedio od svog oca Željka. U stvari samo su zamijenili uloge, nekad je Željko bio glavni, a Matija pomagač, a sada je obrnuto. Njihova staklarska radionica „Stakloservis” nalazi se u vrlo prometnoj Gajevoj ulici, preko puta glavnog ulaza u bolnicu, što je odlična i dostupna lokacija za sve njihove mušterije.
Na ulazu u staklariju dočekala su nas obojica i Željko i Matija, no s obzirom da je Matija sada glavni „zarobili” smo ga na kratko i zamolili da nam kaže nešto o ovom zanatu i ideji da se njime bavi.
– Iako sam u Virovitici završio srednju trgovačku školu, ovaj zanat mi je prirastao srcu od malena i stalno sam se “muvao” oko svog oca koji je radio sa staklom. Eto gdje je on započeo prije 33 godine, ja sam nastavio dalje – rekao nam je ovaj mladi staklar koji je kada je staklarija otvorena, imao svega godinu dana.
– Staklariju sam od oca preuzeo 2021. godine, a prije toga sam osam godina radio kao njegov pomoćnik. Radi se uistinu o lijepom i zanimljivom poslu, jer upoznajući želje kupca, na neki način upoznaš i kupca, jer staklo je dobro znamo, vrlo prozirno – nasmijao se Matija koji je uz svoje vrijedne ruke, uvijek raspoložen i za šalu. No kada se radi onda se uistinu radi – geslo je koje oduvijek vlada u njihovom staklenom carstvu. Stoga nam je malo i predočio staklarski radni dan.
– Kupci nam dolaze s različitim željama, od uramljivanja slika i fotografija do ugradnje ogledala, prozora, vrata, namještaja, pa čak i stakala na automobilima. Shodno narudžbama, staklo nabavljamo iz inozemstva jer se kod nas staklo ne proizvodi. Nekad je tog bilo u Lipiku, no već duže vrijeme staklo dolazi izvana. Ovisno o poslu koji treba napraviti, prvo se pomno mjeri, a onda reže. Nakon krojenja, staklo se ugrađuje, ovisno o potrebi. Postoji građevinsko staklo, IZO staklo i naravno ogledala. Kao i u svakom drugom poslu i ovdje valja biti pažljiv i precizan i naravno oprezan, jer ipak se radi o staklu koje ponekad može biti jako opasno, pogotovo ako se nestručno obrađuje. No u ovih desetak godina rada, i zahvaljujući mom ocu koji je uistinu stručnjak, postao sam vičan svom poslu kao i zadovoljavanju potreba svakog kupca, a uistinu ih i ima – zadovoljno je rekao Matija koji nam je otkrio da naša županija i ne obiluje zanatlijama te struke.
– Staklara je sve manje. Možda je razlog tome što pojedine tvrtke naručuju i ugrađuju staklo, a možda i zbog toga što su neki staklari odustali ili se preorijentirali na nešto drugo. Vjerujem da je za ovaj naš posao, staklar “zakon” i da nitko to ne može napraviti bolje od njega. Osim toga i cijene naših usluga dostupne su kupcu na njihovo, ali i naše zadovoljstvo jer zadovoljan kupac je i temelj našeg posla – rekao nam je Matija, a pridružio nam se i otac Željko da da završni štih ovoj priči.
– Ne moram ni napominjati koliko mi je drago da se sin Matija odlučio na ovaj zanat. To je samo dokaz da postoje i mladi ljudi koji žele raditi, a na koncu konca i da „plod ne pada daleko od stabla”. Pomažem mu koliko mogu, a to ću i dalje činiti dok me god služi zdravlje – rekao nam je Željko koji je prešao 60., no vrlo je aktivni član HOK OK VPŽ, a prije tri godine nagrađen je Zahvalnicom Grada Virovitice za doprinos u promoviranju obrtništva i staklarske struke.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)