U vrijeme kada se sve informacije dijele u digitalnoj sferi, a novine propadaju zbog niza razloga, jedna se škola može pohvaliti da punih 30 godina čuva, izdaje i brine za svoj, zasad isključivo tiskani školski list. Riječ je o Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici i listu „Hlapić“ koji je počeo izlaziti davne 1992./1993. školske godine.
Bio je to povod da nam o listu više kažu njegova prva urednica, knjižničarka i nastavnica hrvatskog jezika, danas u mirovini, Goranka Pavelić i njena vrijedna nasljednica, profesorica hrvatskog jezika Renata Sudar, koja uz pomoć uređivačkog odbora brine za „Hlapić“ kao odgovorna urednica već punih 27 godina.
Govoreći o počecima, nastavnica Pavelić kaže kako su za logotip željeli odabrati nešto prepoznatljivo i vezano uz samu školu i njeno ime. Odabir je pao na Hlapića, poznatog malog šegrta iz istoimene priče Ivane Brlić-Mažuranić. Crvenu čizmicu i čavlić, logotip školskog lista, koji su do danas prepoznatljivi simboli, izradio je prof. Josip Strmečki, koji je bio i likovni urednik Hlapića.
– Nastojali smo da list obuhvaća sve ono što jedna škola predstavlja. Ne samo da prati cijelu školsku godinu, već i teme koje su djeci važne. Imali smo različite novinarske forme, strip na zadnjoj stranici. Prvih godina teme su bile ratne, surađivali smo i sa školom u Zadru. Prostor su dobili i učenici, nastavnici, roditelji. Taj se model nastavio do danas – kaže nastavnica Pavelić.
Prvi broj koji je izašao u mračno doba rata poslali su i na LiDraNo, koji se te godine održavao u Čakovcu.
– Kada smo stigli, na panoima gdje su trebali biti izloženi, više nije bilo listova. Razgrabili su ih i nastavnici i djeca, svi su ih čitali. Te prve godine bili smo među prvih 20 škola u Hrvatskoj, a već sljedeće među prve tri – sjeća se nastavnica Pavelić.
MEĐU NAJBOLJIMA U DRŽAVI
Bio je to i početak veze između Hlapića i LiDraNa koja traje desetljećima. Ovaj školski list jedan je od rijetkih u Hrvatskoj koji je kontinuirano pozivan na državnu smotru. Podsjećamo, tek dva lista s područja naše županije godišnje dobiju tu priliku, a Hlapiću je ponuđena već 20. put da bude među 15 najboljih u državi.
U trideset godina izlaženja nebrojeno je članaka, fotografija i bilješki vezanih uz život škole, koje su neizbrisiv trag ostavili upravo u Hlapiću. Današnja urednica, prof. Renata Sudar, za koju kolege, učenici i poznanici kažu kako „živi“ s Hlapićem već gotovo tri desetljeća, odaje nam da pripreme za novi broj počinju već u rujnu.
Sam grafički prijelom i tisak je u prosincu, a do tada slijedi opsežan posao: ne samo odabrati temu, već i sav sadržaj koji će se naći u listu. Angažman je to koji zahtijeva svaki slobodan trenutak.
PODIGLI LJESTVICU KVALITETE
To je ujedno i zahtjevan zadatak, budući da je „Hlapić“ svake godine sam podizao ljestvicu kvalitete i danas, prema mišljenjima povjerenstava koji ga na LiDraNu ocjenjuju, predstavlja pravi, profesionalni školski list koji drugima služi kao primjer. Između ostalog, ima jasno posložene rubrike, temu broja, njeguje sve novinarske vrste, novinarsku opremu i drugi sadržaj koji list čine listom.
Za grafički potpis, za koji, uz sadržaj, također dobivaju pohvale, zaslužni su bivši učenici škole i Renatini sinovi, grafički dizajneri Matej i Luka Sudar. Uz korisne savjete stručnjaka i višegodišnji rad i ulaganje u nova znanja, prof. Sudar naučila je i sama, ali i druge, što je novinarski tekst, oprema, kako se informacija pretvara u tekst za medij, o vrstama fotografija i ilustracija. Sadržaj želi prezentirati na jasan, čitljiv i zanimljiv način. Žele list koji će čitati baš svi i to kroz priču o jednoj školi. O sadašnjim i bivšim učenicima, osobama koje su bitne školi i lokalnoj zajednici, temama koje se tiču i djece, nastavnika, roditelja, ali i institucija, klubova, udruga.
– Cilj nam je potaknuti čitatelje na znatiželju koja će ih navesti na čitanje. U Hlapiću ćete uvijek naći teme koje su dio našeg obrazovnog kurikula u različitim predmetima – Hrvatski jezik, Priroda, Biologija, Fizika, Tjelesna i zdravstvena kultura… Svake godine imamo i školski projekt kojim ostvarujemo ciljeve kurikula međupredmetnih tema – Zdravlje, Poduzetništvo, Održivi razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje…, a u kojemu sudjeluje veći broj učenika, učitelja, stručnih suradnica škole – knjižničarke, pedagoginja i psihologinja. Za sve aktivnosti imam veliku podršku našeg ravnatelja Ivice Tomljanovića – istaknula je prof. Sudar, koja za svoj rad redovito prima pohvale kolega iz drugih školskih listova, ali i samih povjerenstava. Uspješno surađuju i s drugima: Preradovićem iz Pitomače, Malim Goranom iz Slavonskog Broda, Budilicom iz Vidovca…
Objašnjava kako se svake godine uloga glavnog urednika/urednice mijenja i dodjeljuje onom učeniku ili učenici koji se najviše ističu svojim radom u stvaranju školskog lista; piše tekstove, bilježi događaje, planira aktivnosti. S listom surađuju i vanjski suradnici. Novinarska skupina uvijek ima i zanimljive goste, pa su, između ostalih, razgovarali i sa Zoranom Vakulom i Ozrenom Polašekom.
Rubriku posvećuju i bivšim učenicima koji su danas uspješni mladi ljudi i mogu drugima biti poticaj. Kao i u svakom mediju nastoje njegovati sve novinarske forme: vijesti, izvješća, ankete, intervjue, reportaže, osvrte… Osim novinarskog izraza, učenici pišu literarne radove, crtaju ilustracije koje prate tekst, stvaraju stripove, umjetničke fotografije i slično, skupljaju bisere i šale sa satova kojih je bezbroj, kaže prof. Sudar.
TEME ZANIMLJIVE I ZA 15 GODINA
Kod odabira teme koja će obilježiti cijelu jednu godinu, pa i sam „Hlapić“, važno je da bude – svevremenska.
– Tražimo teme koje će čitateljima biti zanimljive i aktualne ne samo danas, već i za deset, petnaest godina. Bavili smo se i biološkom raznolikosti, kulturnom baštinom, djecom kao potrošačima, medijskom pismenosti, klimatskim promjenama, važnosti čitanja. U odabiru nastojimo biti aktualni, zanimljivi, ali i izabrati ono što učenici vole pisati i čitati, što ih zanima – kaže prof. Sudar.
Na kraju, zaključuju naše sugovornice, drago im je što je „Hlapić“ prepoznat kao kvalitetan školski list. No, on je ponajprije ponos samih učenika. Zato je najveća nagrada onima koji sudjeluju u njegovom nastanku dan kada se „Hlapić“ nakon tiska pojavi u školi i kada svatko želi svoj primjerak. Da vidi „što sve piše“ i tko je sve u njemu. Kada se razgrabi. Jer, danas će u njegovim rubrikama neki biti zabilježeni kao novinari, neki kao intervjuirani učenici i druge ličnosti, neki će biti pjesnici, pisci, crtači, putopisci, ilustratori, slikari. Za koju godinu ti isti postat će srednjoškolci, studenti, pa onda roditelji, radnici, graditelji društva. I uvijek će se nasmijati sa sjetom kada nakon 10 ili 20 godina uzmu „Hlapić“ u ruke i u njemu pronađu fotografiju brata ili sestre, prijatelje iz školskih klupa, neki svoj crtež božićnih jaslica i pjesmicu o ljubavi koju su brižno prepoznale i odabrale učiteljice i sugerirale za „Hlapić“. Jer, „Hlapić“, iako vrijeme prolazi, ostaje čuvar uspomena na jednu školu i ono najvrjednije u njoj – djecu i sve one koji s njima žive i rade.
(www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, privatni arhiv)