U liturgijskome kalendaru Crkve danas slavimo svete arkanđele Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Za nekoliko dana, 2. listopada, slavimo blagdan svetih anđela čuvara. Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato i ne možemo opisivati njihovo štovanje.
Ime Mihael u hebrejskom Mi ka el (što znači: Tko je kao Bog?) spominje se u Svetom pismu pet puta. Najznačajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Knjige Otkrivenja. (Otk. 12, 7-9).
Crkva od najstarijih vremena gaji prema sv. Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika koji je svojom zaštitom trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako živo štuju i istočna i zapadna Crkva.
Sv. Mihael ili sv. Mihovil je zaštitnik više država, pokrajina, gradova, biskupija i župa. Razni staleži štuju ga kao svoga zaštitnika. On je i zaštitnik policije.
I kod nas u Hrvatskoj veoma je razvijen kult sv. Mihovila. Podignute su mu u čast mnoge crkve, kapelice, a i neka mjesta nose njegovo ime. Tako imamo Miholjac, Miholec, Mihovljan itd.
Mihael je borac, molitelj i pratitelj. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas stalno mora voditi protiv zla u sebi i oko sebe. Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu. Kao pratilac neka nas prati na našim životnim putevima!
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)