Ne možeš živjeti bez ljudi koji te vole, bez ljudi koji će ti od vremena do vremena na neki način pokazati i reći: „Čovječe, volim te!“
To je od najveće važnosti u braku. To je životna potreba djeteta. Izvor sreće za starca. Komadić zdravlja za bolesnika. Tiha utjeha za usamljenoga. Za to nisu potrebni skupi darovi, dovoljna je mala ljudska pažnja.
Ne možeš živjeti bez ljudi koji te vole. Pogledaj, možda u tvojoj sredini, u tvojoj najbližoj blizini ima ljudi koji zebu, ljudi koji ne mogu živjeti bez tvoje ljubavi. Ti u svojim rukama držiš komadić njihove sreće. Kad stojiš na grobu draga čovjeka, najviše te bole propušteni znakovi ljubavi, zanemarena naklonost, zaboravljena pažnja. Jedina utjeha koja ostaje i koja seže daleko preko granica smrti jesu ljubav i sigurnost što si ih pružao drugima u njihovu životu. Jedino o čemu se stvarno radi jest — ljubiti i biti sretan.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)