Hrvatski književnik i pjesnik Josip Pupačić sredinom prošlog stoljeća napisao je antologijsku pjesmu “Tri moja brata”. Ta pjesma kao da govori o virovitičkoj obitelji Moslavac.
Otac Krunoslav, nekadašnji nogometaš Bušetine, Graničara iz Okrugljače, Lukača i virovitičkog Tvina, danas radi kao tajnik Nogometnog saveza Virovitičko-podravske županije, a u slobodno vrijeme pomaže supruzi Snježani u poljoprivrednim radovima i vođenju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. I ona je bila aktivna sportašica: trenirala je rukomet u današnjem virovitičkom rukometnom prvoligašu, kod trenera Ivana Kućana te legendarnog igrača i trenera Stipe Đurđevića.
Sva četiri njihova sina: Luka, Karlo, Fran i Matko također su u sportu. Većina bi iz prethodnog zaključila da su braća Moslavac prve sportske korake napravili u nogometu, ali nije tako. Majčini sportski geni očito su presudili, jer su sva četvorica počela s rukometom. To je bilo vrijeme kada je hrvatska rukometna reprezentacija žarila i palila europskom i svjetskom scenom, predvođena virtuozom Ivanom Balićem, što je još jedan razlog odlaska malih Moslavaca u svijet rukometa. No, nećemo pogriješiti ako kažemo da je cijela obitelj – prava sportska.
PROŠAO SVE SELEKCIJE
Najstariji Luka prošao je sve selekcije današnjeg rukometnog prvoligaša Viro Virovitice, od mini rukometa do seniorske ekipe, osvajajući niz momčadskih i pojedinačnih naslova u službenim natjecanjima. Na brojnim jakim međunarodnim turnirima također je pokazao da može konkurirati najboljim europskim rukometašima u svom godištu. U većem dijelu virovitičke rukometne karijere vodio ga je trenerski entuzijast Damir Vašarević.
Virovitičkoj seniorskoj momčadi Luka se priključio pred početak novoformirane 2. lige Istok, u kojoj su Virovitičani imali najmlađi sastav u ligi. Predviđali su im borbu za opstanak, a oni su pokazali svoju kvalitetu i predvođeni najboljim igračem i strijelcem Lukom Moslavcem osvojili naslov prvaka i plasirali se u 1. ligu. Iduće dvije sezone Viro Virovitica je bila u vrhu lige, a Luka je i dalje bio najbolji igrač i strijelac pa su ga u svojim redovima željeli vidjeti mnogi premijerligaški klubovi. Prošlog ljeta konačno se odlučio za nove izazove u igračkoj karijeri. Prešao je u Poreč, koji se već nekoliko sezona nalazi u vrhu hrvatskog rukometa. U novoj sredini se odlično snašao.
– Zadovoljan sam s Lukom kao igračem. Vjerujem da će zahvaljujući svojem potencijalu brzo napredovati te da će mu Poreč biti samo odskočna daska u daljnjoj karijeri. Brojni igrači koji su prošli kroz ovaj klub napravili su kasnije odličnu karijeru – rekao nam je sadašnji Lukin trener Dinko Đanković.
– Mislim da imam još dovoljno prostora za igrački napredak, a koji su moji dometi, to ćemo tek vidjeti – zadovoljan svojom dosadašnjom igračkom karijerom zaključio je Luka.
OKOSNICA SENIORIMA
Mlađi brat Karlo u rukometu je već 14 godina. Počeo je trenirati uz starijeg brata, također na poziciji vanjskog igrača. Protekle dvije sezone redovito je trenirao s prvom momčadi Viro Virovitice i malo-pomalo ulazio u igru. Ljetos, kada se klub oslonio na mlade igrače iz svoje škole rukometa, Karlo je postao jedan od okosnice seniorskog sastava. Virovitička momčad je trenutno neiskusna za prvoligašku konkurenciju, ali su igrači pokazali da će se zahvaljujući njihovom potencijalu na njih u idućim sezonama moći ozbiljno računati.
– Već sam se privikao na seniorski rukomet. Zadovoljan sam svojom dosadašnjom igrom, ali imam još mnogo prostora za napredak, posebno u napadačkom dijelu – izjavio nam je Karlo.
Karlu je oduvijek igrački uzor bio Ivano Balić, ali u posljednje vrijeme sve više želi biti poput svog starijeg brata Luke. Ovo ljeto Karlo ima u planu nakon završene virovitičke Gimnazije upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu, čime bi mu sport bio na prvom mjestu i u njegovom budućem profesionalnom životu.
S DESNOG KRILA NA DESNI BOK
Treći brat Fran učenik je trećeg razreda ekonomskog smjera Strukovne škole u Virovitici. Svoju sportsku karijeru počeo je u rukometu. Bio je desno krilo. Nakon devet godina rukometnog staža prošlog ljeta napravio je obrat u svojoj sportskoj karijeri. Napustio je rukomet i počeo s nogometom. Prešao je s desnog krila u rukometu na desni bok u nogometnoj momčadi. S nekoliko svojih prijatelja priključio se pripremama županijskog drugoligaša Sokola iz virovitičkog prigradskog naselja Milanovca. U Sokolu je jedan od oslonaca juniorske ekipe, a sve češće je i u kadru seniorske momčadi.
– Do kraja mog srednjoškolskog obrazovanja ostalo je još godinu i pol. Možda se odlučim za odlazak na fakultet ili ću ostati raditi na obiteljskom OPG-u – o svojoj budućnosti rekao nam je Fran.
VOLI OBA SPORTA
Najmlađi brat Matko pohađa sedmi razred virovitičke Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić. Po mnogima je najveći sportski potencijal među četvoricom braće u obitelji. Jedini je od njih već od prvih svojih sportskih dana aktivan u oba najpopularnija hrvatska loptačka sporta: nogometu i rukometu.
Igra rukomet u Viro Virovitici u selekciji dječaka A rođenih 2006. godine i mlađih koje vodi trener Marko Crljenić. Iako je među najmlađima u svojoj ekipi (jer je rođen 2007. godine), treneri starijih selekcija pozivaju ga da im pomogne u ligaškim utakmicama, što samo potvrđuje njegovu talentiranost. U svom uzrastu odigrao je već mnogo turnira i državnih završnica, na kojima je bio najbolji strijelac ili igrač, a često i oboje. Protekle dvije godine kao član selekcije Slavonije osvojio je naslov prvaka na neslužbenom svjetskom rukometnom prvenstvu za mlađe uzraste – Partille kupu u Švedskoj, gdje je također bio među ključnim igračima.
Nogomet trenira u selekciji U-13 NK Virovitica kod trenera Krešimira Crvenke. U tom uzrastu su među najboljima u županiji i regiji, a osvojili su i nekoliko jakih međunarodnih turnira. I ovdje je Matko predvodnik svoje ekipe. U posljednje vrijeme često mu se preklapaju utakmice u rukometu i nogometu, pa sam mora odlučiti kojoj je svojoj ekipi u tom trenutku potrebniji. Rukometni uzor mu je Mikel Hansen, a u nogometu prva vedeta Barcelone Leo Messi.
– Završetkom osmog razreda planiram upisati gimnaziju, a zatim fakultet, ovisno o sportu za koji ću se na kraju odlučiti da ću se njim baviti – o svojim planovima rekao nam je Matko.
Uz to što su aktivni sportaši, sva četiri brata Moslavac su i navijači. Uz reprezentativne selekcije prate zagrebački Dinamo. Kada im se pruži prilika, kada sami ne igraju svoje utakmice, odlaze na Dinamove utakmice. Prije ih je na utakmice vozio otac, a sada je za vožnju zadužen Karlo.
Preko ljeta redovito svojim roditeljima pomažu u poljoprivredi. Naravno, svakog dana nakon povrataka s polja i kraćeg odmora odmah odlaze na sportske terene.
– Znamo se često posvađati, ali to su samo sitne prepirke i svađice. Kad god nešto treba nekome od nas, uvijek smo spremni pomoći, jedan drugome biti podrška – uglas su nam na kraju rekla braća Moslavac.
(www.icv.hr, mš)