Triatlon nije više nova sportska disciplina, no zbog svoje zahtjevnosti nije toliko raširen u Hrvatskoj. Naime, Hrvatski triatlonski savez sa sjedištem u Zagrebu osnovan je 1994. godine, a pioniri triatlona u Hrvatskoj bili su Marijan Pedišić, Borko Prvan i Nenad Ivanković. Prvi klubovi osnovani su u Istri 1993. godine.
Oni koji možda nisu s tim upoznati, triatlon u sebi sadrži tri zahtjevne discipline, plivanje, vožnju bicikla i trčanje, a postoje i kategorije vezane uz prijeđene kilometre u svakoj pojedinoj disciplini, tako da je najteža kategorija, ona u kojoj je nastupio Zlatko Šantić, rođeni Virovitičanin s prebivalištem u Mikleušu, uistinu mnogim sportašima nedostupna.
Kako bi nešto više saznali susreli smo se sa Zlatkom Šantićem koji je profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u Industrijsko-obrtničkoj školi u Slatini, koji nam je otkrio svoju sklonost prema sportu što je i kulminiralo s najtežim od svih sportova – triatlonom.
– Sa svoje 42 godine spadam u najstariju kategoriju triatlonaša ili kako ih popularno nazivaju “Ironmanima”. S obzirom da se radi o malo zastupljenom sportu u Hrvatskoj, pa tako i u našoj županiji u kojoj još ne postoji niti jedan triatlon klub, nisam na vrijeme saznao potrebne informacije, a o nemogućnosti treninga da i ne govorimo. Drugi razlog je taj što me jednako tako zanima i nogomet, pa i košarka, a već dugo igram u NK Mikleuš, naravno sada kao veteran – kaže Zlatko.
Do triatlona je Zlatko došao zahvaljujući svojoj ljubavi prema sportu od malena jer za njega je sport, naravno uz obitelj, ističe, na prvom mjestu.
– Sport je bio i ostao za mene prva stvar, naravno uz moju obitelj, suprugu i dvoje djece. Moji sportski afiniteti uistinu su raznoliki i podjednako dobro ide mi i trčanje maratona i sportska vožnja bicikla, koja mi je ipak najdraža. Najteže mi je palo plivanje, jer tome sam iz objektivnih razloga posvetio najmanje vremena – rekao je Zlatko i krenuo od svog prvog triatlonskog natjecanja u lakšoj olimpijskoj kategoriji koje je prije godinu dana održano u Poreču.
– Natjecanje je kao i uvijek započelo s plivanjem, a valjalo je preplivati 1,5 kilometar, voziti bicikl 40 kilometara i trčati 10 kilometara. Jedino me brinulo plivanje jer limit je bio 80 minuta, no ja sam to odradio za 55 minuta. S biciklom i trčanjem nisam imao nikakvih problema i sve to dalo mi je polet da nastupim u Klagenfurtu na puno težem “profi” natjecanju. Valjalo je preplivati 3,8 kilometara i to sam učinio za odlične 93 minute čime sam postavio i svoj osobni rekord – kaže Zlatko.
Na međunarodnom triatlonu u Klagenfurtu koji se boduje za EU ligu nastupaju i profesionalci i amateri poput Zlatka, ali uvjeti su za sve isti. Natjecanje započinje plivanjem, a pliva se 3,8 kilometara. Nastavlja se vožnjom bicikla u dužini od 80 kilometara i trči se nešto preko 42 kilometra. Ukupnu stazu Zlatko je prešao za 12 sati i 33 minute što je vrlo dobro, smatra ovaj triatlonaš, s obzirom da je tek drugi put na ovakvom natjecanju.
– Inače, propozicije nalažu da ukupno trajanje ne smije biti preko 17 sati, tako da sam skoro 5 sati bio ispred tog vremena. Što se profesionalaca tiče oni imaju ukupno trajanje između 6 i 9 sati, ali oni se natječu za bodovanje i posebno se utrkuju. S obzirom da se triatlon u Hrvatskoj pliva, vozi i trči u daleko manjoj kilometraži, vjerujem da bi sa svojim vremenom tu mogao ozbiljno konkurirati – rekao nam je naš triatlonac Zlatko koji trenutno ne želi razmišljati o profi triatlonu jer, da bi to ostvario, valja puno vježbati i puno se odricati.
Zlatkov trening za Klagenfurt sveukupno je iznosio oko 200 kilometara plivanja, 4000 kilometara bicikliranja i oko 1500 kilometara trčanja.
– Izgleda puno, no nije tako jer naziv “Ironman” (čelični čovjek) nije bez razloga. Osim fizičke važna je izuzetna psihička spremnost jer ipak radi se o dugim turama koje su popraćene čestim krizama koje se mogu prevladati isključivo jakom psihom i samopouzdanjem – objašnjava “Ironman” Zlatko Šantić koji će, vjerujemo, postizati sve bolje rezultate.
(www.icv.hr, bs)