Jednu od naših najpopularnijih i najkvalitetnijih TV serija „Gruntovčani” mnogi pamte po nezaboravnim likovima Dudeka, Regice, Cinobera, Presvetlog i ostalih, no vjerojatno manji dio, posebice onih mlađih zna da u toj seriji, koja je nastala u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, glumi i sedmero virovitičkih glumaca.

Kada govorimo o njima, jednu od glavnih uloga ima Adela Horvat koja je glumila Magu Helapovu – Babicu, zapaženu ulogu kirijaša Blaža Bedeneca ima i Dragutin Vrbenski, a jednu od većih uloga ima i Slavica Andrašević Vučak koja je glumila Besnu Klaru, suprugu suseda Besnog kojega je odlično utjelovio poznati zagrebački glumac Franjo Majetić. Manje uloge u seriji imaju Antun Vrbenski koji je u jednoj epizodi glumio traktoristu, Zvonimir Sklenar koji je također u jednoj epizodi glumio trgovca, Stjepan Reder koji se u jednoj epizodi pojavio u ulozi veterinara te Tomislav Terzić koji je u jednoj epizodi glumio svećenika.

Od cijele te plejade glumaca živ je jedino Antun Vrbenski koji sa varaždinskom glumicom Marijom Geml, koja je glumila Katu Ožbolt, može potvrditi kako je bilo glumiti u toj sjajnoj seriji i živjeti u Sigecu za vrijeme snimanja.

– Bilo je to točno prije 50 godina. Drago Bahun, pomoćnik režisera Kreše Golika, došao je u Viroviticu i tražio glumce jer smo mi bili vrata Slavonije, a blizu Podravine, pa smo mogli govoriti i podravski dijalekt. Golik me već poznavao jer sam tri godine ranije s njim radio jedan film, pa me uzeo za sporednu ulogu. Snimao sam svega jedan dan, glumio traktorista koji je doveo telce. Tada je gospodin Bahun pitao imamo li neku stariju glumicu. Ja sam odmah predložio našu tetu Adelu Horvat. Ona se isprva ustručavala jer je već bila u poodmaklim godinama i brinula se da neće sve moći zapamtiti, ali smo je nagovorili i na kraju je bila sjajna – prisjetio se Vrbenski.

Kazalište Virovitica

Govoreći o atmosferi i dojmovima sa snimanja, Vrbenski ističe da mu je to iskustvo ostalo u najljepšem sjećanju.

– Bilo je to prekrasno iskustvo. Raditi s Krešom Golikom i cijelom ekipom značilo je biti dio jedne velike filmske obitelji. Sve se radilo polako, s puno ponavljanja kadrova, a glumci i snimatelji bili su iznimno ljubazni, ne samo prema meni, nego prema svima. Ostala su mi samo lijepa sjećanja na te dane – zaključio je Antun Vrbenski. 

No, to također mogu potvrditi i stariji žitelji Sigeca koji se dobro sjećaju glumaca Martina Sagnera (Andrija Draš Katalenić – Dudek), Smiljke Bencet (Regica), Zvonimira Ferenčića (Franc Ožbolt – Cinober), Mladena Šermenta (Imbra Grabarić – Presvetli), Nikolu Novosela (Tuna Pišpek), Eugena Franjkovića (Martin Škvorc), Zvonimira Torjanca (lugar) i drugih aktera u toj seriji.

Mjesto radnje „Gruntovčana” je naravno Gruntovec koje ne postoji na karti jer je izmišljeno, no ulogu Gruntovca u toj seriji ima postojeće selo Sigetec u Koprivničko-križevačkoj županiji u općini Peteranec. Tim povodom otišli smo na mjesto radnje u Gruntovec odnosno Sigetec gdje nas je ugostila predsjednica Udruge Sigečko srce i KUD-a Gruntovec Milica Lukačinec koja se zajedno s članovima udruge zalaže da se Gruntovčani nikad ne zaborave. Naime, njihova amaterska glumačka družina već godinama s velikim uspjehom oživljava omiljene likove, a broje i više od 400 nastupa diljem Hrvatske i Slovenije.

– Moj prvi kontakt s tom pričom je je bio za vrijeme snimanja Gruntovčana 1975. godine. Najveći dio sniman je u Sigecu, a dijelovi serije snimani su i u Koprivničkom Ivancu, okolici Sigeca i u studiju RTV Zagreb. Autori ovog našeg remek dijela su režiser Krešo Golik i scenarist Mladen Kerstner, a serija je sadržavala 10 epizoda. Glumci su za vrijeme snimanja živjeli u Sigecu tako da smo ih dobro upoznali, posebno oni stariji koji su s njima provodili slobodno vrijeme. Možete misliti kako je bilo družiti se s nekima od najpoznatijih glumaca u bivšoj državi, a ponos na to ostao je i dan danas – priča nam Milica Lukačinec te dodaje da su ti dani i taj ponos bili nit vodilja da sačuvaju sjećanje na tu seriju glumce, režisera, statiste, ali i sve djelatnike koji su sudjelovali u snimanju.

– Bili su tu i naši vatrogasci, a u zadnjoj epizodi svirao je i glazbeni sastav s našim poznatim pjevačem Franjom Barićem. To naše promišljanje započelo je već s osnivanjem Udruge Sigečko srce, 2000. godine, a konkretni počeci priče o Gruntovčanima započeli su 2008. godine osnutkom KUD-a Gruntovec – objasnila nam je Milica koja ima ulogu autora tekstova, a s vremena na vrijeme i režisera, scenarista, glumice i tko zna još što sve ne.

Bruno Sokele

– Naravno da nam je zamisao bila produžiti život „Gruntovčana”. Naravno mi smo glumci amateri i ne trudimo se imitirati glumce niti koristimo scene i radnju iz serije, nego smo samo posudili njihove karakterne osobine, imena, izgled, oblačenja i slično. U našu verziju ubacili smo segmente novijeg vremena, a karakteri likova ostali su isti. Dudek je ostao isti kakav je i bio dobar i pomalo naivan, dok su Cinober i Presvetli i dalje ostali špekulanti i svadljivci. Na primjer, moj suprug Krešimir glumi Cinobera, a susjed Branko Korošec Cinobera. Uspjeli smo ih, kao i druge aktere učiniti sličnima po izgledu, a daju sve od sebe da im i karakter bude sličan likovima iz serije. Ne samo da su u tom uspjeli nego nakon 17 godina izvođenja skečeva i predstava čak su im djelomično ostale osobine likova i u privatnom životu, što ponekad i nije baš tako sjajno – kroz smijeh nam je rekla Milica. 

Na njihovu inicijativu uređen je i trg u centru naselja Sigetec na kojemu je istaknuta “divovska” pisanica koju su oslikavali majstori naive i na kojoj se mogu vidjeti likovi i motivi iz serije Gruntovčani. 

Bruno Sokele

– Od milja taj trg zovemo Gruntovački trg, a inicijativa nam je da se tako i doista nazove službeno. Vjerujem da bi to u mnogočemu doprinijelo i turističkoj ponudi ovog malog naselja koje po ničem drugom nije tako popularno. Tu bi došli mnogi štovatelji ove serije, a članovi naše udruge pokazali bi im mjesta i rijetke objekte koji su još ostali isti kao i u seriji. Jedan od njih je, na primjer, i Cinoberov štagalj na kojemu je Dudek postavljao crijep kada je došlo nevrijeme, odnosno led. Zanimljivo je to da su za imitaciju leda poslužili sitni dravski kamenčići koje smo mi djeca skupljali za snimanje serije. Vatrogasci su mlazom iz svojih šmrkova imitirali oluju i kišu. Uistinu bi se puno toga dalo ispričati, a vjerujem da bi nam u tome pomogli i naši mještani koji su tu živjeli za vrijeme snimanja serije 1975. godine. U svakom slučaju mi nastavljamo dalje jer „Gruntovčani” se ne smiju zaboraviti – zaključila je Milica Lukačinec.

(icv.hr, bs, žđl)