Svima koji se bave ovisničkom problematikom jasno je kako je izuzetno važno učiniti sve da se ovisničko ponašanje ne pretoči u ovisnost kao kroničnu recidivirajuću bolest mozga. Ustvari, još je važnije niti ne započeti s ovisničkim ponašanjem, jer ono osobito kod mladih višestruko povećava rizik od razvoja ovisnosti u odnosu na odrasle (kod kojih također postoji visoki rizik, da ne bude zabune).
Važno je to dodatno osvijestiti upravo i ovih dana u kontekstu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama.
Što je to ovisničko ponašanje?
Ovisničko ponašanje, kako ga opisuje „Terminološki opisni rječnik ovisnosti“ Siniše Brlasa, „ponašanje je koje uključuje zlouporabu sredstava ovisnosti (droga). Ovisničko ponašanje ne vodi nužno u ovisnost, ali je takvo ponašanje rizično za razvoj ovisnosti. Međutim, iako ovisničko ponašanje ne mora završiti ovisnošću (može se svesti samo na eksperimentiranje sredstvima ovisnosti ili njihovo povremeno uzimanje), ovisnost svakako uključuje ovisničko ponašanje osobe koja uzima sredstva ovisnosti (drogu).
Važna odrednica ovisničkog ponašanja, posebno u poodmaklom ovisničkom stažu, jest tvrdokornost toga ponašanja i otpornost na promjene. Ovisnici naime usvajaju navike koje uključuju aktivnosti usmjerene pronalaženju i zlouporabi droge i koje je navike zbog adiktivnosti djelovanja droge koju zloupotrebljavaju vrlo teško, a ponekad i nemoguće mijenjati. U kriminološkom pristupu ovisničko ponašanje opisuje se kao niz kriminalnih radnji povezanih s nabavom, distribucijom i štetnom zloupotrebom droge.“.
Ovisničko ponašanje kao temelj ovisnosti u središtu je interesa psihologije ovisnosti, područja primijenjene psihologije koje se bavi psihološkom podlogom i psihičkim procesima koji su u osnovi ovoga problema. Upravo ovim aspektima ovisnosti bavi se i prva knjiga na ovim prostorima u kojoj se objašnjavaju osnovni mehanizmi ovisničkog ponašanja i ovisnosti, a to je knjiga „Važno je ne započeti – neki temeljni pojmovi psihologije ovisnosti“ iz 2010. godine, autora profesora psihologije i specijaliste kliničke psihologije Siniše Brlasa, u izdanju Zavoda za javno zdravstvo „Sveti Rok“ Virovitičko-podravske županije.
Pratila ju je tada i dodatna „oprema“; poput označivača stranica (bookmarkera) i bedža, što je bio dodatni doprinos i promociji knjige, ali i promociji zdravlja. Knjiga u stručnoj i akademskoj zajednici aktivno živi evo već 15 godina, a o njezinoj prepoznatljivosti i važnosti govori i činjenica da je netom nakon objavljivanja tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske otkupilo cjelokupno drugo izdanje knjige za sve osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj za provedbu školskih programa prevencije ovisnosti. Knjiga se kao stručna literatura potom koristi i u provedbi Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj.
Navedeno pokazuje kako su znanja i iskustva stručnjaka županijskog Zavoda za javno zdravstvo prepoznatljiva i primjenjiva i puno šire od ustanove i županije u kojoj nastaju.
Navedene publikacije, uz ostale autorove knjige, moguće je pronaći i na prvoj specijaliziranoj web stranici posvećenoj psihologiji ovisnosti i mentalnom zdravlju: psihologijaovisnosti.eu.
(icv.hr, sb)
