U čitavoj Hrvatskoj jedino u središtu Virovitice mogu se kušati sladoled i kolači koji nisu pripremljeni od šećera nego voćnog meda. Ovaj prokušani recept primjenjuju u slastičarnici tvrtke Medena već godinama. Voćni med neće pokvariti okus sladoleda kojemu se dodaje, ali ni popularnoj baklavi koja se njime sladi. To je tek dio formule uspjeha ove tvrtke koja zapošljava 30 radnika, a pored slastičarnice, posjeduju punionicu meda, a nose i epitet najvećeg hrvatskog proizvođača meda i najvećeg pčelara jer posjeduju preko 2.500 svojih košnica. Godišnji promet penje im se na oko 7,6 milijuna kuna.
‘U kolačima i sladoledu koji proizvodimo pokušavamo koristiti što manje šećera, a umjesto njega stavljamo voćni med jer nema nikakvu aromu koja bi pokvarila okus. Za to se može upotrijebiti i med bagrema, ali nikako lipov ili kestenov. Slastičarnica nas izvlači tijekom lošijih godina, kada ljeti treba financirati seljenje pčela koje vodimo na pašu od Vukovara do Jadrana’, govori za tportal osnivač i vlasnik Medene Slavko Švraka.
Četrdeset tona meda isporuče Krašu
S obzirom na opseg posla oko pčela, ne zna hoće li slične ugostiteljske objekte otvarati i dalje po Hrvatskoj iako pretpostavlja kako bi interes potrošača, sudeći po situaciji iz Virovitice, bio dobar. Godišnje i oko 40 tona njihova cvjetnog meda završi i u zagrebačkom Krašu zbog čega posjeduju certifikate Kosher i Halal.
‘Ovisno o godini proizvedemo između 60 i 80, a ponekad i više tona meda. S kakvim god smo se poteškoćama susretali, svake smo se godine trudili povećavati broj košnica za stotinu te podmirivati svoje redovite obveze. To nije trenutačno jednostavno jer je samo prošle godine u Hrvatsku uvezeno 500 tona meda, a izvezeno 250’, ukazuje na probleme Švraka.
Iako se prošla godina u pčelarskom smislu može smatrati dobrom, prethodile su joj dvije vrlo loše. Tako su u Medenoj 2015. izvrcali 70 tona bagremova meda što je duplo više nego godinu prije. Upravo im je to i najtraženija vrsta, ali i onaj koji najviše izvoze.
Obiteljski biznis
‘Cijena mu je vani dosta dobra, bila je oko pet eura po kilogramu u bačvama. Od početka godine nešto se spustila jer je, valjda, tržište zatrpano, pa ako želiš izvesti med onda moraš malo i popustiti u cijeni. Budući da ga nije bilo 2013. i 2014., cijena mu je porasla do šest, čak i sedam eura’, priča Švraka koji posao prepušta mlađim generacijama svoje obitelji, odnosno kćeri Jasni Vrbos.
Iz Medene upakirani med od pola kilograma odlazi za Kanadu, a onaj u pakiranju od 0,25 grama, pola i cijeloga kilograma završava u Rotterdamu, u bačvama se izvozi u susjednu Sloveniju te na najveću burzu meda u njemački Bremen, odakle se medom opskrbljuje cijela Europa. Upravo hrvatski, mađarski i srpski bagremov med ondje slovi kao vrlo kvalitetan i tražen.
Jeftin med – čista kemija
‘Ubija nas uvoz kineskog meda. Punionice čiji se med pretežno nalazi u trgovačkim lancima ustvari nije med nego kemija. Što kupci znaju je li to ili nije pravi med, a cijena im odgovara. No svi koji jednom probaju pravi med, znaju ga prepoznati jer je drugačijeg okusa. Stoga bih savjetovao domaćim potrošačima meda da kupuju kod svojih pčelara jer će tako biti sigurni da imaju pravi med’, ukazuje ovaj poznavatelj pčelarskog tržišta.
U medenoj pakirnici proizvodi se i med za ugostiteljske objekte u pakiranjima od 12 i 15 grama koji se distribuira po cijeloj Hrvatskoj.
‘Na nas je vezano i puno malih proizvođača meda odnosno pčelara od kojih otkupljujemo med, posebice kada ga izvozimo u Njemačku jer su nam tada potrebna barem tri do četiri šlepera. Kako bismo osigurali navedene količine ugovorom, otkupljujemo med’, zaključuje Švraka. (www.tportal.hr)