Na današnji dan: 1. lipnja

Prvi put u povijesti zapisan spomen o proizvodnji škotskog whiskeya
Na današnji dan 1495. godine prvi je put u povijesti zapisan spomen o proizvodnji škotskog whiskeya. Prema tom zapisu prvi whisky proizveo je redovnik John Cor, u samostanu Lindores Abbey. U to doba Škotska je još uvijek bila katolička zemlja, a Lindores Abbey bio je benediktinski tironski samostan uz istočnu morsku obalu Škotske. Prema zapisu, sam je škotski kralj James IV. darovao samostanu oko 580 kilograma ječmenog slada (malt), od kojeg je redovnik John Cor destilirao whisky. Samostan je na raspolaganju imao svježu vodu iz obližnjeg vrela. U dokumentu je whisky nazvan latinskim imenom “Aqua vita” (“Voda života”). Sama riječ “whiskey” dolazi od keltskog izraza “Uisge beatha” i također znači “Voda života”. Izvorno se škotski whisky proizvodio isključivo od ječma, a tek je u 18. stoljeću počelo uvođenje pšenice i raži. Danas se izvorni whisky od ječma u Škotskoj naziva “malt whisky”, a najcjenjeniji je tzv. “single malt whisky”. Za proizvodnju takvog whiskyja potreban je samo ječam, voda i kvasac. Prvo se ječam ostavi da proklije u vodi čime se oslobađa tzv. ječmeni slad tj. maltoza (vrsta šećera). Maltoza se zatim melje i otapa u vodi, te joj se dodaje kvasac. Dolazi do fermentacije, pri čemu se oslobađa akohol. Ta se tekućina zatim destilira, a proizvod se zatim stavlja u hrastove bačve. Svaki “single malt” whisky u Škotskoj mora odležati barem 3 godine u hrastovoj bačvi. Često se whisky drži i mnogo dulje u bačvama, što je onda označeno na baci (npr. “aged 12 years”). Ako je whisky punjen u bocu iz jedne bačve, nosi oznaku “single cask” ili “single barrel”. Osim spomenutog “single malt” whiskeya, koji je najcjenjeniji, postoji i “blended malt” (dobiven miješanjem više destilata od ječma), “single grain” (dobiven destilacijom pšenice ili raža), “blended grain” (dobiven mješavinom destilata pšenice i raži) i obični “blended” (dobiven miješanjem svih navedenih mogućnosti).

Objavljen osmi studijski album Beatlesa
Osmi po redu studijski album Beatlesa, Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band, objavljen je 1967. godine i odmah je izazvao opću senzaciju. Album, koji se matra ‘magnum opusom’ legendarne grupe, brojni glazbeni kritičari proglasili su jednim od najutjecajnijih u povijesti pop glazbe, a časopis ‘Rolling Stone’ dodijelio mu je titulu najboljeg albuma svih vremena. Iznimno zahtjevan, kako za izvođače tako i za slušatelje, Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band snimljen je kroz 129 dana nakon što su članovi grupe, potpuno izmoreni od ‘Beatlemanije’, odustali od turneje u drugoj polovici 1966. Pod utjecajem izmorenosti grupa je odlučila snimiti album koji će odraditi turneju bez njih i u tome u potpunosti uspjeli. Album je bio inovativan u svakom smislu, od glazbeno stilskih struktura preko revolucionarnih snimateljskih tehnika do kontorverznog omota čiji detalji još uvijek zaokupljuju obožavatelje, i nadasve umjetničkog dosega same glazbe. Kristalno čist zvuk, fluidne melodijske linije, nadahnuti aranžmani, široka lepeza stilova koji zajedno čine čvrst koncept, Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band stavlja u rang klasične glazbe, ali ono što ovaj album čini toliko legendarnim je to što se slušanjem ne može ‘potrošiti’. Uz planetarni uspjeh grupa se našla i pod optužbama za poticanje na konzumaciju narkotika i to zbog pjesama A Day in the Life, a posebno Lucy in the Sky with Diamonds (obje su bile zabranjene na BBC-u), no Beatlesi su te optužbe odbacili, više ili manje spretno jer se znalo za njihovo ‘eksperimentiranje’ potaknuto Flower Power pokretom koji je u to vrijeme započeo širenje iz SAD-a. No, bez obzira na sve ružne kritike i podmetanja većina kritičara zaključila je kako je sa Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Bandom rock postao umjetnost, a album koji 15 tjedana nije silazio s vrha britanske top liste bio je i ostao najprodavaniji uradak Beatlesa.

CNN započeo s emitiranjem
Međunarodni informativni kanal Cable News Network (CNN), osnovan od strane američkog medijskog poduzetnika Teda Turnera, započeo je s emitiranjem 1980. godine. U vrijeme pred osnivanje CNN-a ankete su pokazivale da gotovo dvije trećine Amerikanaca smatra televiziju glavnim izvorom informacija, a svaka od tri velike TV mreže trošila je oko 150 milijuna dolara samo za proizvodnju večernjih vijesti koje su, unatoč troškovima, ostvarivale golemu zaradu. Turner je vođen tim spoznajama počeo smišljati program koji će se sastojati samo od vijesti koje će se, za razliku od drugih mreža, prenositi uživo uz pomoć mreže suradnika diljem Amerike. Velike mreže smatrale su smiješnim to što Turner traži voditelje među studentima novinarstva, često bez ikakva iskustva, te ga nisu vidjeli opasnom konkurencijom , no kada je CNN započeo s programom, shvatili su da su se prevarili. Turnerove vizije – nada da će njegova mreža pomoći u zbližavanju svijeta te da će osobno upoznati nacionalne vođe, koji će mu pokazati najbolje u njihovim zemljama kako bi to mogao prikazati preko satelita – bile su im smiješne, ali su morali skinuti kapu pred njegovim poslovnim idejama. Velike mreže ubrzo su se našle u podređenom položaju, a kada bi pokušale konkurirati, CNN je bio uvijek korak ispred zahvaljujući širokoj mreži dopisnika diljem svijeta. Nakon samo nekoliko godina CNN je postao vodeća svjetska TV mreža preko koje su se informirali ne samo gledatelji, nego i vodeći svjetski državnici. Način a koji je CNN pristupio prenošenju prvog Zaljevskog rata revolucionarizirao je televizijske izvještaje i vijesti općenito, a njihov primjer su ubrzo počele pratiti i ostale velike televizijske mreže te se s pravom može reći da se današnje TV izvještavanje u cijelom svijetu temelji na tom primjeru.

Rođena Marilyn Monroe
Američka glumica, pjevačica, model i pop ikona Marilyn Monroe, dobitnica brojnih nagrada i centar brojnih afera i nerazjašnjenih okolnosti u koje spada i njezina smrt, legenda koja još uvijek živi u ‘barbie’ ikonografiji brojnih današnjih glumica i pjevačica, rođena je u Los Angelesu 1926. godine.

Rođen Morgan Freeman
Američki glumac i redatelj Morgan Freeman, hollywoodska legenda koja se može pohvaliti s Zlatnim globusima, Oscarima i brojnim drugim nagradama za nastupe u nebrojenim blockbusterima od kojih valja spomenuti Street Smart, Driving Miss Daisy, Robin Hood: Prince of Thieves, The Shawshank Redemption, Seven i Million Dollar Baby, rođen je 1937. godine u Memphisu u Tennesseeju.

Rođena Heidi Klum
Njemački supermodel, glumica, tv-voditeljica, pjevačica Heidi Klum, supruga pjevača Seala i uspješna dizajnerica odjeće, nakita i parfema koja je karijeru započela ‘pukom srećom’, prijavom na natječaj na nagovor prijateljice, rođena je u Bergisch Gladbachu 1973. godine.

Rođena Alanis Morissette
Kanadska pjevačica i glumica Alanis Morissette, najprodavanija ženska rock izvođačica svih vremena čiji je debitantski album Jagged Little Pill s hitom Ironic postao jedan od najuspješnijih albuma svih vremena, a koja i danas djeluje svojim osebujnim ispovijesno-dnevničkim stilom pisanja stihova, rođena je 1974. godine u Otawi.

Rođen Domagoj Duvnjak
Hrvatski rukometni reprezentativac Domagoj Duvnjak, srednji vanjski igrač rukometnog kluba Zagreb CO koji je profesionalnu karijeru u 1. hrvatskoj rukometnoj ligi započeo sa 16 godina, rođen je u Đakovu 1988. godine.

Preminuo Emanuel Vidović
1953. godine preminuo je Emanuel Vidović, hrvatski slikar

Preminula Hellen Keller
1968. godine preminula je Helen Keller, američka književnica i aktivistica

Preminuo Zvonimir Golob
1997. godine preminuo je Zvonimir Golob, hrvatski pjesnik, esejist i kritičar

Preminuo Yves Saint-Laurent
2008. godine preminuo je Yves Saint-Laurent, francuski modni kreator i kosimograf

Objavljena zbirka pjesama “Cvjetovi zla”
1857. godine objavljena je zbirka pjesama ‘Fleurs du mal’ (Cvjetovi zla), francuskog pjesnika Charlesa Baudelairea. Baudelaire, originalna i individulana pjesnička ličnost, je u punom smislu riječi preteča simbolizma i moderne poezije uopće, a njegova pjesnička zbirka Cvjetovi zla sadrži sve elemente kasnije simboličke poezije. Baudelaire se u svemu odupirao onovremenim lirskim konvencijama tematskog i formalnog karaktera, te je umjesto romantičarskog sentimentalizma i pejzažnih motiva otkrivao nove ljudske senzibilitete i analizira vlastita osjećajna stanja iz kojih izbija i neodređen pjesnikov revolt koji se manifestira u ciničnom odnosu prema ljudima i životu. Cvjetovi zla su po svom objavljivanju zbog prevelike ‘slobode’ izazvali veliki skandal i našli se na sudu te su neke pjesme bile zabranjene, ali to nije spriječilo njihov i autorov ogroman uspjeh koji je očit i danas. Vrhunska pjesnička zbirka nastala je iz unutarnje pobune protiv hipokrizije, besmisla konvencionalnosti, iz bolnog doživljavanja nesavršenosti ljudske prirode i pjesnikova osjećaja praznine u svakidašnjici. Sastoji se od šest poglavlja: Od Spleena i Ideala, Pariške ulice, Vino, Cjetovi, Prosvjed i Smrt, a sam autor je djelo u pismu prijatelju Anselu opisao ovako: “U ovu groznu knjigu unio sam sve svoje srce, svu svoju nježnost, svu vjeru (prerušenu), svu svoju mržnju.”

Džingis kan osvojio Peking
Jedan od najvećih vojskovođa svih vremena, mongolski vladar Džingis kan, 1215. godine osvojio je Peking, tada prijestolnicu sjevernokineske dinastije Jin. U vrijeme kada je Džingis kan napao Kinu ona je bila podijeljena u tri dinastije, Hsi Hsia, Jin i Sung, a glavni povod za osvajanje je, uz ekspanzionističku politiku, bila činjenica da su kineske države bile podijeljene i međusobno zavađene što su Mongoli iskoristili za osiguranje protiv potencijalnih kineskih intervencija koje su u prethodnim stoljećima bile neprestane. Džingis kan je napao Kinu jer je dobro znao da će bilo koje od kineskih carstava napasti Mongole čim bude mogla. Kan je u rat poveo oko 150.000 mongolskih vojnika, dok su Kinezi u isto vrijeme raspolagali s oko 2 milijona dobro uvježbanih, ali i stalnim sukobima zauzetih vojnika. Opsada i osvajanje Pekinga, čije su stotine tisuća stanovnika glavom platile otpor ‘velikom vladaru’, bila je kulminacija mongolsko-kineskog rata koji je osvajanjem cijele Kine 1279. dovršio Džingis kanov unuk Kublaj kan. Džingis kan je nakon tog rata preuzeo i usavršio kinesku vojnu tehnologiju i taktiku opsade gradove, uposlio mnoštvo kineskih inženjera i stručnjaka, a kineski povjesničari nedavno su zaključili kako je kasnije mongolsko širenje na zapad djelovalo ‘pionirski’ na kulturnu razmjenu Azije i Europe što je bio katalizator za renesansu strog kontinenta.

Sklopljen tajni pakt u Doveru po kojem je Velika Britanija trebala prijeći na katoličku vjeru
Na današnji dan 1670. godine sklopljen je tajni pakt u Doveru po kojem je Velika Britanija trebala prijeći na katoličku vjeru. Kao što je poznato, Engleska se odvrgnula od Rima i katoličanstva još u 16. stoljeću za vrijeme vladanja kralja Henrika VIII. iz dinastije Tudor. Kasnije je bilo pokušaja da se katolička vjera vrati u Englesku, no uglavnom je oko toga dolazilo do krvavih sukoba. Zbog toga su takvi pokušaji redom propadali. Međutim, britanski kraljevi Karlo I. i Karlo II. (otac i sin) iz dinastije Stuart bili su prilično skloni katoličanstvu, premda su nominalno bili poglavari Anglikanske crkve (protestantska crkva u Engleskoj). Primjerice, Karlo I. oženio se katolkinjom – Henriettom Mariom od Francuske – zbog čega su protestanti bili sumnjičavi prema njemu. Katoličkom lordu Baltimoreu dao je Karlo I. koloniju nazvanu Maryland, koja je danas važna američka savezna država u neposrednoj blizini glavnog grada Washingtona (po lordu Baltimoreu danas se zove najveći grad u Marylandu – Baltimore). Međutim, Englezi pod Oliverom Cromwellom smaknuli su Karla I. 1649. godine i ukinuli monarhiju. Njegov sin, Karlo II. kasnije je uspio doći na britansko prijestolje kad je monarhija obnovljena. Kao i otac, imao je simpatije prema katolicima. Naime, majka mu je bila katolkinja (spomenuta Henrietta Maria), a i sam se oženio katolkinjom – portugalskom princezom Katarinom – pri čemu je u miraz dobio Bombay (važan dobitak za Britaniju u Indiji). Dapače, sestra Karla II. – princeza Henrietta – udala se za brata francuskog kralja Luja XIV., čime je postala „Madame“ na francuskom dvoru. Naime, na francuskom dvoru ljudi na najvišim položajima imali su obično najkraće naslove. Tako je kraljev brat jednostavno nazivan „Monsieur“ (Gospodin), a njegova supruga „Madame“ (Gospođa). Nešto dalji kraljev rođak – knez de Conde – nazivan je „Monsieur le Prince“ (Gospodin knez), a još niži pripadnici dvora imali su duže titule, da bi znalo o kome se radi. Sve u svemu, za Henriettu je bilo dovoljno reći „Madame“. Upravo je „Madame“ bila glavna posrednica pri sklapanju tajnog pakta u Doveru. Po tom je paktu njen brat – britanski kralj Karlo II. (slika gore) – trebao otvoreno prijeći na katoličanstvo, pri čemu bi mu Francuska pružila potporu. S druge je strane Velika Britanija trebala francuskom kralju Luju XIV. (šogoru od „Madame“) pružiti vojnu podršku pri osvajanju Nizozemske (nizozemski vladar Vilim Oranski bio je protestantski nad-neprijatelj katoličkog Luja XIV.). Očigledno je to doba oko 1670. godine obilovalo tajnim paktovima u Europi. Prisjetimo se, naime, da je upravo tih godina u Zrinsko-frankopanskoj uroti sklapan tajni savez Luja XIV. i hrvatskih velikaša. Taj je savez propao, pa su urotnici pokrenuli tajne pregovore čak i s Osmanlijama. Međutim, kao i Doverski pakt, tako je i urota hrvatskih velikaša propala, a 1671. godine Zrinski i Frankopan smaknuti su odsijecanjem glava.

Rođen Vladimir Becić
1886. godine rođen je Vladimir Becić, hrvatski slikar. Studirao je pravo u Zagrebu, a slikarstvo je učio u privatnoj slikarskoj školi Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša u Zagrebu, te Heinricha Knirra u Münchenu gdje je od 1906. godine studirao na Akademie der Bildenden Künste. U klasi Huga Habermanna isticao se, uz Josipa Račića i Miroslava Kraljevića, suverenim načinom slikanja (Die kroatische Schule). U Parizu upisao Académie de la grande Chaumière i crtao za časopis Le Rire, a kao dopisnik i ratni slikar i za L’Illustration na solunskom bojištu. Njegovi najraniji radovi iz vremena münchenskog školovanja (Akt pred ogledalom, 1906.; Djevojka kod stola 1907.; Portret slikara Kraljevića, 1908.; Mrtva priroda, 1909.), s djelima Račića i Kraljevića čine kompleks hrvatske slikarske moderne, oni stilistički nose značajke tradicije i novoga, suvremenog münhenskog akademizma, Leiblova osebujnog realizma i maneovske rekapitulacije Goyina i Velasquezova slikarstva. Poslije će se približiti Cézanneu, a potom će naglašenim geometrijskim strukturiranjem motiva i voluminoznošću oblika ući u svoj neoklasicizam, što pokazuju Becićeva djela nastala u Osijeku (Klasija, 1911.) i u ranoj blažujskoj fazi (Autoportret, Igman, 1920.), nakon kojih počinje slikati figure (Akt u prirodi, Žetelica), portrete (Vera i Mira) naglašenih volumena, te geometrijski strukturirane krajolike (Planinski pejzaž, 1923.). Tridesetih godina slika svjetlijom paletom pojačavajući kolorističke kontraste i osobitost svoga slikarskog rukopisa (Bosanski pejzaž, Šibenik, Ribar, Dječak s kukuruzom, Portret moje žene). U ratnim godinama češće radi mrtve prirode i portrete. Krležin portret (crtež tušem) izradio je u Blažuju 1930. godine.

(www.icv.hr)