Sa zimom i snijegom dolaze brojni problemi. Psi iz virovitičkog Skloništa za životinje to mogu jako dobro osjetiti. Velike hladnoće unose nervozu u ionako prenapučen prostor Skloništa. Unatoč velikoj ljubavi i pažnji koju svakodnevno dobivaju od voditelja Skloništa Zvonimira Zečevića, veterinara iz Veterinarske prakse za male životinje „Feliks“ i volontera, psima je potrebno nešto više – pravi dom. Zahvaljujući volonterima i njihovoj aktivnoj komunikaciji s potencijalnim udomiteljima, prošla godina za virovitičko Sklonište bila je rekordna po broju udomljenih pasa, njih 136 pronašlo je novi dom. No čak se i taj broj ne može mjeriti s brojem napuštenih pasa koji završe u Skloništu. Velik problem javlja se zbog priljeva pasa iz okolnih gradova i općina, odnosno prakse ostavljanja pasa na rubovima grada Virovitice kako bi Sklonište preuzelo brigu o njima.
-Najveći problem je nepoštivanje Zakona o zaštiti životinja od strane gradova i općina koji nisu riješili problem skloništa. Virovitica je taj problem riješila i na području grada smo ugasili prvu vatru, ali stalno imamo tinjanja. Na primjer Grubišno polje nema sklonište pa pse ostavljaju na Virovitičkim ribnjacima, isto tako i Pitomača pa pse ostavljaju na obilaznici. – rekao je Dražen Majetić iz Veterinarske prakse za male životinje “Feliks”.
Isto mišljenje dijeli i njegov kolega Oliver Rajković te dodaje: -Naravno da se Sklonište brine o životinjama, ne treba tražiti nekog trećeg kad smo mi tu, ali zabrinjavajuće je to što se malo toga mijenja. Imamo priljev izvana, jer od Bjelovara do Osijeka nema nijedno sklonište. Tako se događaju situacije kada ljudi u dobroj namjeri žele spasiti psa, nađu ga 50-ak kilometara od grada uz cestu i pokupe. Ne možeš zamjeriti čovjeku jer ga u koncu želi spasiti, ali spasi ga na način da ga preda nama, a mi sami nemamo mjesta za sve i životinje
Neprestana prenapučenost
Virovitičko Sklonište za životinje jedno je od šest “no kill” skloništa u Hrvatskoj što znači da se životinje ne ubijaju nakon isteka zakonskog roka od 60 dana. Tako se životinjama pruža veća mogućnost u pronalasku novog doma. Tokom boravka u Skloništu socijaliziraju se i pripremaju za život s udomiteljima. Kako kažu iz Skloništa, s hranom, lijekovima i ostalim potrepštinama nemaju većih problema, nego se neprekidno bore s nedostatkom prostora. Velik broj napuštenih pasa su štenci i mladi psi te je upravo zato važno osvijestiti vlasnike o važnosti kastracije i sterilizacije životinja, kako bi se spriječilo prekomjerno razmnožavanje.
– Zakonom je regulirano da je svaki vlasnik dužan brinuti za potomstvo svoje životinje, dakle udomiti ga ili zadržati. Nažalost, česte su situacije kada vlasnik štence, nakon što su malo narasli, pusti da odlutaju i mi onda te štence pomalo skupljamo. No, time problem nije riješen, jer se ta kujica i dalje koti. Problem je u tome što takvog vlasnika nitko ne kazni unatoč postojanju propisa. Ako se ne možeš brinuti za štence ili nemaš kujicu ili ju kastriraš. Ružno zvuči, ali nemoj ju imati i napraviti 50 lutalica, jer se i ti štenci dalje kote. -rekao je Oliver Rajković.
Zakoni i Propisi su dobri ali se ne provode
Još jedan od problema koji uzrokuje prenapučenost Skloništa je i nepoštivanje Pravilnika o obveznom označavanju pasa mikročipom. Bez mikročipa nije moguće identificirati psa i tako ga vratiti vlasniku. U Zakonu o zaštiti životinja napuštanje životinja je prepoznato kao poseban oblik zlostavljanja i kažnjivo je novčanim iznosom do 15 000 kuna. No unatoč tome što su pravilnici i zakoni vrlo dobro uređeni, njihova provedba je loša.
-Propisi u Republici Hrvatskoj su dobri, sad će biti još bolji s novim Zakonom, ali problem je što se ne provode. Sustav kontrole i kažnjavanja ne funkcionira u praksi. Isto tako problem je što ne raspolažemo s točnim informacijama o broju pasa, kako na našem području, tako na području države. Priča se da na području Hrvatske ima oko 350 tisuća pasa, ali odgovorno tvrdim da je taj broj značajnije veći, jer na našem području prema podacima koje imamo mikročipirano je svega 30% posto. – rekao je Dražen Majetić.
Razmislite prije udomljavanja
Svaki pas u Skloništu ima posebno mjesto u srcima djelatnika i volontera, stoga apeliraju na potencijalne udomitelje da prije nego li odluče udomiti psa, dobro promisle jesu li spremni za taj korak. Pas nije igračka već živo biće koje ima svoju osobnost i potrebe. Kada udomitelji iz bilo kakvih razloga odluče psa vratiti, on iznova prolazi stres prouzrokovan napuštanjem i ponovnom prilagodbom na život u Skloništu.
-Ne treba udomiti psa samo da bi ga udomili. Udomitelj mora biti svjestan brige koju taj pas nosi slijedećih 10-ak godina i bolje je da ne udomljava ako nema volju i uvjete za držanje psa. – ističe Oliver Rajković.
Djelatnici i volonteri virovitičkog Skloništa svojim se aktivnostima trude senzibilizirati javnost o problemu napuštanja i neadekvatne brige o životinjama. Svojim psima žele osigurati siguran dom u kojemu će se susresti samo s ljubavlju i pažnjom, svime onime što nisu imali kod prijašnjih vlasnika. Svaki pas iz Skloništa želi imati svog čovjeka ili obitelj kojima će darovati čitavo svoje srce. Svaki od njih prepun je života i energije koju želi podijeliti sa „svojim ljudima“. Trebate li partnera za igru, čuvara ili pak toplu krznenu kuglu s kojom ćete odmarati? U virovitičkom Skloništu zasigurno ćete pronaći četveronošca prepunog ljubavi koju strpljivo čuva samo za vas.
Sklonište je otvoreno za posjete radnim danom od 10 do 14 sati, a subotom od 10 do 12 sati. Poželjno je najaviti se prije dolaska.
(www.icv.hr,ml; foto: Matija Rođak)