Naša poljoprivreda ima golemi potencijal – EU nam „na pladnju“ nudi više od 300 milijuna eura godišnje

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić za Poslovni dnevnik Večernjeg lista govorio je o trenutačnom stanju hrvatske poljoprivrede, propuštenim prilikama i prvim potezima koji bi trebali pokrenuti nova ulaganja i vratiti nadu našim poljoprivrednim proizvođačima.

U ovo kratko vrijeme otkad ste na čelu Ministarstva poljoprivrede vidljive su promjene u funkcioniranju i mjere koje poduzimate, ponajprije u zaštiti domaćih proizvođača i potrošača. Kako ste zadovoljni stanjem u hrvatskoj poljoprivredi i koje su promjene učinjene u odnosu na stanje koje ste zatekli?

– Zatečenim stanjem apsolutno nisam zadovoljan. Mandat koji mi je povjerio premijer Andrej Plenković nastojat ću sa svojim timom iskoristiti za radikalan zaokret, za kvalitetan iskorak koji će potaknuti snažniji razvoj i rast domaće proizvodnje kako bi smanjili uvoz i povećali izvoz. Hrvatska poljoprivreda, i to nije samo moja ocjena izrečena sada s pozicije ministra, ima golemi potencijal. On, nažalost, u proteklom razdoblju iz raznoraznih razloga nije iskorišten onako kako je mogao biti pa je umjesto značajnije samodostatnosti i većeg izvoza Hrvatska danas veliki uvoznik hrane.

– Što se tiče promjena koje sam uveo nakon što sam 20. listopada preuzeo mandat, izdvojit ću tek pojačan nadzor tržišta hrane. Podsjetit ću, na startu me dočekala afera o nezakonitom upisu poljoprivrednog zemljišta u ARKOD sustav radi dobivanja potpora. Uredbom iz 2015. omogućen je upis uz potpis dva svjedoka i bez znanja vlasnika. Pravilnik je izmijenjen, a od početka prosinca u primjeni je i pravilnik kojim se prvi put kontroli kakvoće podvrgavaju i vina iz uvoza iz trećih zemalja. Golem uvoz bez kontrole i po damping cijenama godinama je stvarao nered čije su posljedice skupo plaćali domaći vinari. Urediti tržište tako da ista pravila vrijede i za uvoznike i za domaće proizvođače – uz jamstvo potrošačima da konzumiraju kvalitetnu i zdravstveno ispravnu hranu i pića – cilj je kojem težim.

Usprkos činjenici da Hrvatska ima znatne resurse u poljoprivredi brojni su problemi u našem agraru. Koji su vaši prioriteti u njihovu rješavanju?

– Problemi su doista brojni, većina onoga što sam vidio tijekom ovog kratkog razdoblja koliko sam ministar zahtijeva žurne izmjene. Tako su aktualni zakon o poljoprivrednom zemljištu i gospodarski program po kojem se boduju zahtjevi poljoprivrednih gospodarstava potpuno neusklađeni. Ili, po uredbi iz 2014. godine, kod davanja u zakup šumskog zemljišta za pašarenje i žirenje stoka uopće nije uvjet, nego ponuđeni iznos zakupnine. Zbog takvih apsurda moramo mijenjati više zakona. Prvi su na redu zakon o poljoprivredi i zakon o poljoprivrednom zemljištu. No, prije njih ide usvajanje zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi koji će konačno urediti tržišne odnose i zaštititi proizvođače kako je to već uspješno odradilo više od 20 članica EU.

Kako je danas, u okviru Europske unije, pozicionirana hrvatska poljoprivreda i kako možemo iskoristiti sredstva iz EU fondova koji nam stoje na raspolaganju?

– Naša proizvodnja je mala i gotovo neusporediva s onom koja se ostvaruje na razini EU, s iznimkom šećera sva ostala proizvodnja ima udjel manji od jedan posto. Osobno me vrlo žalosti podatak da je u protekle dvije godine iskorišteno tek sedam posto potpora dostupnih kroz Program ruralnog razvoja. Smatram to velikim izazovom i učinit ću sve da poljoprivredna gospodarstva dobiju ta sredstva, da se procedure skrate i ubrza isplata. Na pladnju nam je ponuđeno više od 300 milijuna eura godišnje, ta financijska injekcija može potaknuti mnoge investicije koje će preporoditi naš agrar.

Gdje vidite ulogu županija i njihov doprinos u razvoju hrvatske poljoprivrede?

– Bio sam župan pa jako dobro znam i probleme na terenu i mogućnosti koje imaju županije. Raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem vraćamo lokalnoj samoupravi, ona najbolje zna tko je pravi poljoprivrednik, a tko mešetar. Županije bi dogovorno s gradovima i općinama svakako trebale utvrditi što su im dugoročni prioriteti u agraru i temeljem tih analiza osigurati punu logistiku svojim lokalnim gospodarstvima koja kandidiraju za europske potpore. Novca ima, a na svima nama je obveza da ga iskoristimo i usmjerimo u snažniji razvoj ruralnih područja i time zaustavimo depopulaciju. To je i lokalni i nacionalni prioritet, na tom ispitu ne smijemo pasti. (www.vecernji.hr, foto: Ivan Šemper)