Međunarodni dan žena obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Više od stotinu godina kasnije borba se i dalje nastavlja. Iako je učinjen golemi iskorak u pogledu ravnopravnosti, prava glasa te socijalnom, političkom i ekonomskom osnaživanju žena, pokazatelji i dalje nemilosrdno ukazuju na diskriminatorne faktore kojima su i današnje žene okružene.
Zakonski i institucionalni mehanizmi koji osiguravaju ravnopravan položaj žena i muškaraca postoje, no provode li se oni i u kojoj mjeri, pitanje je koje se nameće sve više u današnje vrijeme.
Činjenica je da žene imaju pravo na rad, no isto je tako činjenica da su manje plaćene nego što su muškarci, da će se rjeđe naći da pozicijama odlučivanja unutar tvrtke, da će češće raditi s ugovorom na određeno vrijeme, da će ih se prilikom zapošljavanja pitati pitanja o djeci i obitelji, da će češće dobiti otkaz zbog korištenja bolovanja ili porodiljnogdopusta….
Činjenica je da žene imaju pravo sudjelovati u političkom životu, ali je također činjenica da broj zastupnica u Hrvatskom saboru najmanji do sad, da je zanemariv broj žena na čelnim mjestima unutar političkih stranaka, da je zanemariv broj žena na mjestima načelnica, gradonačelnica, županica…
Činjenica je da žene imaju pravo na slobodu izbora i pravo odlučivanja o svom životu i zdravlju, no svjedoci smo sve jačeg utjecaja fundamentalističkih skupina koje svim snagama pokušavaju osporiti to pravo i nažalost, uspijevaju u tome.
Činjenica je da žene imaju pravo na život bez nasilja, no svaka treća žena doživi neki oblik nasilja, sve više žena je ubijeno od strane sadašnjih ili bivših partnera, kazne za počinitelje su male ili čak nikakve, a pozitivni zakonski i institucionalni mehanizmi, kao što je Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju nasilja nad ženama ne provode se.
Vidljivo je kako, iako pomaci postoje, potrebno je uložiti još mnogo truda i borbe kako bi se ženska prava ostvarila u potpunosti te kako bi se postigla stvarna ravnopravnost muškaraca i žena.
Neka nam Međunarodni dan žena bude podsjetnik na sve ono što su naše prethodnice učinile kako bismo mi danas bile tu gdje jesmo, ali neka nam bude i poticaj da nastavimo raditi na unapređenju ženskih prava i damo svoj doprinos za generacije žena koje dolaze.