Ugledni hrvatski astrofizičar i pisac udžbenika iz astronomije dr.sc. Vladis Vujnović u knjizi Zvjezdane vatre dalekog svemira (Profil, Zagreb 2009., str. 120) napisao je: “Još je jedan objekt vrijedan naše pozornosti, a mogli bismo ga u zviježđu Djevice ugledati tek najvećim teleskopom raspoloživim u Hrvatskoj s promjerom zrcala od 1m: na Opservatoriju Hvar. Nedaleko zrake koja nam pristiže od galaksije M87 pristiže i svjetlost s četrdeset puta veće udaljenosti, od prvog otkrivenog kvazara koji nosi kataloški broj 3C 273. O otkriću ovog kvazara izvještavao je na Kongresu međunarodnog astronomskog saveza u Hamburgu god. 1964. njegov otkrivatelj Maarten Schmidt. Otkriće je učinjeno 1962. god. s tada najvećim svjetskim teleskopom na Mt. Palomaru.”
Ovaj tekst bio je povod za snimanje desetak kvazara iz dvorišta u Virovitici i to 27. siječnja, 12. ožujka i 6. travnja 2018. Za snimanje je korišten teleskop Celestron SC 203/2000mm (uz smanjenu žarišnu daljinu 1280mm) i digitalni fotoaparat. Ekspozicije su bile samo pola minute uz osjetljivost ISO 6400, a snimke su dodatno obrađene računalom. Najdalji objekti snimljeni iz Virovitice su kvazari PG 1634+706 i HD 1946+7658 čija je svjetlost krenula na put prije približno 9 milijardi godina, znatno prije formiranja Sunčevog sustava i Zemlje (za usporedbu, svjetlost od Sunca do Zemlje stiže za 8 minuta i 20 sekundi).
Po reakcijama hrvatskih astronoma moguće je da su ove snimke kvazara prve načinjene iz Hrvatske ili izvjesnije prve snimke kroz amaterski teleskop s ekspozicijom od samo pola minute.
Na snimkama kvazari izgledaju poput zvijezda Mliječne staze (eng. quasar – quasi-stellar radio source, QSO – Quasi-stellar object), no imaju izražen pomak prema crvenom dijelu spektra što ukazuje na izuzetno veliku udaljenost. Otkriveno je više od 200 000 kvazara, a 2017. otkriven je najdalji. Njegova svjetlost krenula je na put prije 13 milijardi godina.
Kvazari su trilijunima puta sjajniji od Sunca, nama najbliže zvijezde. Ukupno zračenje najsjajnijih kvazara stotine puta veće je od ukupnog zračenja galaktike veličine Mliječne staze s 200 milijardi zvijezda. Mehanizam nastanka enormnog zračenja u svim dijelovima spektra jedna je od nerazjašnjenih tajni astrofizike. Najvjerojatnije objašnjenje kvazara je da njihova energija dolazi od kruženja i zagrijavanja materijala prilikom upadanja u supermasivnu crnu rupu u središtu galaktike. Takva crna rupa, prosječno sjajnog kvazara, mora konzumirati količinu materijala desetak sunčevih masa godišnje, a najsjajniji kvazari konzumiraju stotine sunčevih masa svake godine. Vjerojatno su mnoge ovakve “vatre beskraja” odavno ugašene i postale središta normalnih galaktika.
(www. icv.hr, Zlatko F. Kovačević)
[g-gallery gid=”449916″]