Iza nas je Uskrs, najveći kršćanski blagdan koji ne može proći bez bogate trpeze s ukusnim uskrsnim delicijama, pogotovo za uskrsni doručak kojem se svi vesele. Uz kuhana jaja, mladi luk, svježe ribani hren, rotkvicu i francusku salatu, poseban čar daje i neizostavna šunka, suha, kuhana ili pečena u kruhu.
Najbolji poznavatelj tajne proizvodnje dobre šunke zasigurno je Zlatko Tošeski, vlasnik tvrtke Toše j.d.o.o. iz Rezovačkih Vinograda, čija je šunka među 32 uzorka bila pobjednik na drugoj izložbi i ocjenjivanju šunki u Szentlőrincu, mađarskoj županiji Baranja.
UVIJEK NA CIJENI
– Moram priznati da sam pomalo sa strahom prihvatio poziv HGK – Županijske komore Virovitica da sa svojom šunkom sudjelujem na natjecanju jer do sada nisam bio u takvoj situaciji. Na ovom natjecanju sudjeluju stari, iskusni mesari, koji dobro znaju tajne svog zanata. Da sam osvojio prvo mjesto, saznao sam dva dana nakon proglašenja pobjednika, kada su mi na ulici, na moje iznenađenje, čestitali prijatelji – o svom uspjehu kaže Zlatko T., mnogima poznatiji po nadimku Maki.
Uspjeh je tim veći ako se uzme u obzir da Maki godišnje proizvede oko stotinu šunki, dok jedna klaonica tu količinu obradi u samo jedan dan. Koja je dakle njegova tajna proizvodnje dobre šunke?
– Najvažnije mi je imati meso kvalitetne domaće svinje, poštivati starinski proces obrade i dobro je nasoliti. Nakon što odstoji u salamuri, osuši se, dimi na piljevini te se stavi na prozračno i hladno mjesto na sušenje – o procesu koji rezultira vrhunskom šunkom kaže Zlatko T. Zato je šunka uvijek na cijeni, smatra ovaj iskusni mesar.
– Šunka spada među najskuplje suhomesnate proizvode, ali i mora biti tako. Naime, mora se sušiti od 1,5 do dvije godine. Tek tada se otkrije njena prava kvaliteta – kaže Zlatko T.
OBITELJSKI POSAO
Malo tko zna da je skromni Zlatko, koji je inače omiljen u društvu, imao težak životni put. Rođen je 1976. godine u siromašnoj obitelji u Makedoniji, a sa samo dvije godine došao je živjeti kod tete u Pivnicu Slavonsku kod Suhopolja. Ona ga je i podigla na noge.
– Po struci sam kuhar, a mesarski zanat izučio sam kod poznatog mesara Josipa Kalinića, kojemu zahvaljujem na svemu što me je naučio u ovom zanatu. Prije dvije i pol godine u Rezovačkim Krčevinama otvorio sam tvrtku za preradu mesa i mesnih proizvoda, a na Gradskoj tržnici i mesnicu. Klaonicu za sada nemam jer je to vrlo zahtjevna i skupa investicija – ističe Zlatko te otkriva kako u tom poslu sudjeluje cijela obitelj.
– Pomažu mi supruga Snježana i sin Renato, koji završava srednju školu i ozbiljno je krenuo mojim stopama – ponosno kaže naš sugovornik.
Osim po mesarskim pothvatima, poznat je i po svom dobročinstvu – besplatno daje proizvode udrugama za njihove akcije. (www.icv.hr, zc)