Imate li uopće predodžbu koliko su planeti daleko? Nemate? Ne morate se sramiti, ni astronomi ponekada nemaju predodžbu o udaljenostima. Navikli smo raditi s veličinama reda svjetlosne godine i većima, no kada to pokušamo vizualizirati, sve se svede na nešto nejasno – poručuje Danijel Reponj, virovitički astronom i vlasnik Zvjezdarnice Apollo koji je ovih dana javnosti omogućio neobičan “put” po našem Sunčevom sustavu.

U članku koji je objavio na stranici Zvjezdarnice čitatelje je poveo na jedinstveni put od Zemlje do svakog od planeta našeg Sunčevog sustava, zamišljenim automobilom koji juri 200 kilometar na sat, kako bi svakom zainteresiranom čitatelju približio udaljenost planeta u Sunčevom sustavu.

“Svemir je toliko golem da ga ne možemo drugačije prikazati nego matematikom. Ljudski mozak je ograničen i teško može vizualno smjestiti te nevjerojatno velike brojeve. Osim toga, ljudi nisu navikli raditi svakodnevno s velikim brojevima. Jednostavno nam ne trebaju. Pa kako si onda možemo dočarati te velike udaljenosti?” – pita čitatelje Danijel R., koji odmah donosi i prijedlog – zamišljenu vožnju po Sunčevom sustavu.

Zato se opustite i uživajte u neobičnoj svemirskoj vožnji kroz članak koji prenosimo u cijelosti:

Idemo se “provozati” po našem zvjezdanom sustavu, po našem dvorištu, Sunčevom sustavu. Početna točka neka nam bude naš planet, Zemlja. Tu smo se rodili, tu smo odrastali i to je naš prirodni dom.

Sa Zemlje ćemo krenuti prema našoj zvijezdi Suncu, prema unutarnjim planetima. Za put ćemo si odabrati jedan udoban automobil, koji može razviti brzinu od 200 kilometara na sat. Koja će to jurilica biti, odaberite si sami. Dajte mašti na volju, odaberite si automobil vaših snova, nećete ga platiti niti novčića, u ovoj priči on vam je potpuno besplatan.

Ja ću odabrati električni, crveni, uvijek su mi se sviđali crveni auti, nevažno koje marke. Napunit ćemo mu spremnik goriva ili baterije do vrha i krećemo na putovanje po Sunčevom sustavu.

Rekli smo da idemo u pravcu Sunca. Udaljenosti smo odabrali one srednje, dakle, niti one najbliže niti one najdalje, već srednje. Od Zemlje prema Suncu susrest ćemo se s našim prirodnim satelitom, Mjesecom. On je od nas udaljen tričavih 384.000 kilometara. Svjetlost od njega do nas dođe za samo nešto više od 1 sekunde. Ne zaboravimo, svjetlost juri brzinom od 300.000 kilometara u jednoj jedinoj sekundi.

Naš se autić ne može mjeriti s njom, on ide maksimalno 200 kilometara na sat ili 55 metara u sekundi, odnosno 3,33 kilometara u minuti. Da bismo došli do Mjeseca, našem će autiću trebati ravno 80 dana.

Astronautima u programu Apollo trebalo je svega 3 dana da stignu do Mjeseca. I oni su imali svoj autić za vožnju po Mjesecu. Zvao se Lunar Rover. Nije imao kabinu, vrata ni brisače, a nije bio niti crvene boje. Jurio je po površini Mjeseca maksimalno čak 13 kilometara na sat. I bio je na električni pogon.

No dobro, vratimo se natrag na naš put. Nakon 80 dana, projurili smo pored Mjeseca i nastavili voziti prema idućem odredištu, planetu Veneri. Do Venere ćemo putovati idućih 23,5 godina. Svemirskoj letjelici koja je prva uspješno proletjela 1962. godine pored planeta Venere, NASA-inom Marineru 2, za taj je put trebalo svega 110 dana. Idemo dalje.

Idući planet, najbliži Suncu je planet Merkur. Do njega će nam trebati malo više nego do Venere, putovat ćemo 52 godine. Prva letjelica koja je uspješno proletjela pored Merkura 1974. godine, bila je NASA-in Mariner 10. Trebalo mu je 147 dana.

I sada nam je napokon put čist do Sunca. Do te, nama najbliže zvijezde, putovat ćemo punih 85,5 godina. Do Sunca nije došla niti jedna letjelica. Jednostavno, tamo je previše vruće. U planu je da 2018. godine NASA pošalje posebnu letjelicu Parker Solar Probe koja će istraživati Sunce na do sada najbližoj udaljenosti od Sunca od 6,4 milijuna kilometara. Do Sunca će putovati oko 16 mjeseci.

Vratimo sada kalendar ponovno na današnji dan i nađimo se opet na Zemlji. Okrenimo se na drugu stranu, prema vanjskim planetima Sunčeva sustava. Pojurimo prema nama prvom planetu na drugom dijelu putovanja, Marsu. Do Marsa ćemo putovati idućih 45 godina. Prvoj letjelici koja je projurila pored Marsa 1965. godine, Marineru 4, trebalo je 228 dana da stigne do Marsa. Idemo dalje.

Na redu je prvi vanjski planet Sunčeva sustava i najveći planet u našem zvjezdanom sustavu – Jupiter. Do njega ćemo se voziti punih 359 godina. Pored Jupitera je prva letjelica proletjela 1973. godine. Bio je to Pioneer 10 i trebalo mu je 640 dana putovanja do tamo.
Drugi planet po veličini, i naš idući cilj jest onaj najljepši kojega obožavamo gledati kroz teleskope. Naravno, to je planet Saturn, kralj prstenova. Do njega ćemo stići vozeći se 728 godina. Prva svemirska letjelica koja je proletjela pored Saturna 1979. godine, bio je Pioneer 11. Trebalo mu je 6,5 godina putovanja do Saturna. Idemo dalje.

Naše iduće odredište prema rubu Sunčeva sustava je planet Uran. Putovanje do Urana trajat će 1555 godina. Cijeli milenij i pol. No, svemirskoj letjelici Voyager 2 trebalo je ipak nešto manje. Voyager 2 je do Urana doputovao za 8,5 godina, 1986. godine.

Preostao nam je još jedan, zadnji planet u Sunčevom sustavu, planet Neptun. Do njega ćemo putovati 2484 godine, gotovo dva i pol milenija. Prva svemirska letjelica koja je proletjela pored Neptuna, također je bio Voyager 2, 1989. godine. Trebalo mu je ravno 12 godina leta do Neptuna.

Sunčev sustav je do 2006. godine imao službeno devet planeta, no tada je Pluton prekvalificiran u novu vrstu planeta – patuljasti planet. Ovdje ćemo ga spomenuti jer on to ipak zaslužuje. Naime, 19. siječnja 2006. godine prema Plutonu je lansirana svemirska letjelica New Horizons, a Pluton je tada još uvijek službeno bio deveti planet Sunčeva sustava. Tijekom leta prema devetom planetu, Pluton je izgubio status planeta, a misija New Horizons se, naravno, nastavila. Nakon punih 9,5 godina leta do Plutona, svemirska letjelica je napokon proletjela pored Plutona i po prvi puta nam poslala njegove fotografije, pa mi sada napokon znamo kako izgleda Pluton i njegovi prirodni sateliti.

No, našem će autiću trebati nevjerojatnih 4280 godina da stigne na svoje konačno odredište. I tu završava naše više tisućljetno putovanje do kraja Sunčeva sustava. Naravno, Sunčev sustav je daleko veći, no mi ćemo se zaustaviti na Plutonu, parkirati se, povući ručnu kočnicu, izbaciti lakat kroz prozor vrata i iz termosice si natočiti hladnu limunadu. Zaslužili smo je, zar ne?

Eto, sada vam je vjerojatno jasnije i imate predodžbu koliko su planeti daleko, koliko se mi sporo krećemo i koliko su svemirske letjelice brze, a istovremeno daleko prespore da dođu do prvih zvijezda izvan našeg zvjezdanog sustava.

Vrtoglave brzine automobilom po Zemlji, zapravo su ništavne u svemiru. No, isto tako iz ovih primjera možemo vidjeti koliko se naša civilizacija do sada razvila i kojom brzinom se dalje razvija.

Godine pred nama to će još više naglasiti. Iako ljudi do sada nisu otišli dalje od Mjeseca, samo je pitanje vremena kada će se brzine putovanja povećati do te mjere da će se i ta činjenica promijeniti. Da bismo došli do Marsa, moramo putovati još brže. Što brže putujemo, dalje ćemo stići. Naš autić je, kako vidimo, ipak samo zemaljsko vozilo.

A dok smo u njemu, ipak vozimo sporije. Sigurnije je, ne trebamo svemirske brzine. Uživajmo u razgledavanju puta kojim idemo, upijajmo mirise i slušajmo zvukove prirode oko nas. U svemiru toga nema. Svemirska su putovanja uglavnom – dosadna. (www.icv.hr, Danijel Reponj, www.zvjezdarnica.com )